Pedesetog dana od početka ruske agresije na Ukrajinu potopljena je "Moskva". Kako samo nevjerojatno, da ne kažemo fantastično, zvuči ta rečenica.
Prvoga dana brutalne ruske invazije napisali smo da se Ukrajinci sigurno neće tek tako predati zlu koje ih želi pregaziti. Dok su drugi komentari u našem medijskom prostoru analizirali povijest odnosa Rusije i Ukrajine ili Rusije i NATO-a, mi smo imali potrebu naglasiti nešto što će, nadali smo se (a to se potvrdilo), obilježiti taj Putinov rat: herojska obrana ukrajinskih branitelja.
Zar netko doista misli da među njima ne postoji isti onaj duh kao među herojima Vukovara, upitali smo na dan kad je započeo ruski napada na Ukrajinu. Odgovor je do danas svima jasan, svima vidljiv. Potapanje "Moskve" velik je udarac ukrajinskih branitelja agresivnom ruskom ratnom stroju. Mislimo naravno na brod, ponos ruske ratne mornarice, koji je potonuo na dno Crnog mora nakon što su se Ukrajinci pohvalili da su ga pogodili raketama Neptun ukrajinske proizvodnje.
Možemo, naravno, govoriti i o potonuću Moskve u moralnom smislu, koje se očituje u stravičnim ratnim zločinima što su ih sinovi Moskve i majčice Rusije, pod ravnanjem Vladimira Putina, počinili i još ih čine od Buče do Mariupolja, od Kramatorska do Harkiva.
Potapanje Moskve nevjerojatan je uspjeh ukrajinske obrane i u moralnom smislu. Ne samo u vojnom, u činjenici da pokazuje da je moćna ruska mornarica itekako ranjiva u srazu s motiviranim i dobro opremljenim Ukrajincima. Rusija je dosad gubila bitke na kopnu i u zraku, a sada ih gubi i na moru, premda ima vojnu nadmoć.
Ali nema motiv ni istinu i pravdu iza sebe. Uspjeh u moralnom smislu – jer riječ je o brodu koji je u prvim danima rata sudjelovao u legendarnoj epizodi "ruskij vojenij korablj, idi na huj". "Huj" je na ruskom prosta riječ za muški spolni organ, a ta je rečenica bila, kao što znamo, posljednja poruka ukrajinskih branitelja Zmijskog otoka nakon što im je posada ruskog vojnog "korablja" "Moskve" uputila poziv na predaju. Pedesetak dana poslije, agresorski ruski vojni brod zaista je otišao "na huj". Prohujao s vihorom, rekli bismo kad bismo željeli vjerovati službenom ruskom objašnjenju da je brod potonuo zbog požara koji ga je oštetio.
U Rusiji je na snazi vojna cenzura, a ruska propaganda pokušava svojoj javnosti prodati priču da Rusija u Ukrajini ne ratuje s Ukrajincima, nego s čitavim NATO-om. Ruski propagandisti grade tu tezu na činjenici da su ključne države članice NATO-a ovih dana pojačale isporuku vojne pomoći Ukrajincima, i to ne više samo defenzivnog naoružanja nego i ofenzivnog. Ali to nije bila volja NATO-a, nego reakcija na brutalne ruske zločine od kojih se Ukrajinci imaju pravo braniti jer brane goli život pred ubojicama koji su ih napali, kao agresori izvana.
Pravo države na samoobranu u slučaju oružanog napada zapisano je u Povelji UN-a. Vjeruju li sami Rusi toj propagandi koja im se servira? Možda neki i vjeruju, a drugi u konspiraciji zbijaju šale, poput ove koju smo čuli nedavno: "Rusija u Ukrajini ratuje protiv NATO-a, a kakav je trenutačno rezultat? Rusi su izgubili 15.000 vojnika, 6 generala, 500 tenkova, 3 broda, 100 aviona i 1000 kamiona, a NATO se još nije pojavio na bojištu".
Šala je stara nekoliko tjedana, a u međuvremenu su brojke postale nešto više: 19.900 vojnika, 753 tenka, 160 aviona, 7 brodova… I među njima "Moskva".