Prvi dan škole trebao bi biti lijepo iskustvo za školarca, a pogotovo prvašiće koji se tek upoznaju s kolegama i učiteljima. Nažalost, jedna je djevojčica iz Zagreba jučer ostala sama te nije upoznala učiteljicu iako je to cijeli tjedan nestrpljivo iščekivala. Prvi dan škole tako su ostao obilježen panikom i suzama.
Riječ je o djevojčici s posebnim potrebama čija je majka na vrijeme predala papire za upis u školu. Gradski ured za obrazovanje odlučio je koju će školu djevojčica pohađati te su joj, kako je majka na Facebooku napisala, rekli da su o tome obavijestili i školu.
– Navodno pogreškom pripravnice ipak nisu – napisala je majka i dodala da rukovodstvo škole nije imalo pojma tko su oni jer potrebne papire nisu dobili od Gradskog ureda za obrazovanje. Također su poručili i da nemaju mjesta za djevojčicu kao i da nemaju program koji bi bio primjeren za nju.
– A Gradski je odlučio da će ići baš u tu školu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete s posebnim potrebama, nego baš u tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Škola koja NEMA program za njezin tip poteškoća – stoji u pismu upućenom odgovornima.
Na cijeli slučaj reagirala je i ministrica znanosti i obrazovanja, Blaženka Divjak.
"Iznimno me ražalostilo vidjeti pismo majke male Elene i smatram takvu praksu potpuno nedopustivom. Odmah smo kontaktirali Grad Zagreb koji je nadležan za ta pitanja kako bi se situacija što prije riješila te sam ponudila pomoć Gradskom uredu za obrazovanje", napisala je ministrica na svojem Facebook profilu.
Ana Vujnović, majka malene Elene, danas je stala pred novinare nakon sastanka u Gradskom uredu za obrazovanje.
– Relativno sam zadovoljna, dobila sam objašnjenja koja sam tražila i nadam se da će od danas sve ići po planu i programu za dijete – rekla je nakon sastanka i dodala:
– Odgovornost je svakako na Gradskom uredu odnosno Ministarstvu, sad možemo ići u nedogled, možemo tri dana pričati o tome tko je pogriješio. Činjenica je da je nama rješenje došlo u petak popodne, da je priredba bila u 14 sati, da smo mi s tim rješenjem došli u školu i da nitko nije znao da dijete uopće postoji i da je upisano u njihovu školu. Pokušali su prebaciti odgovornost na mene da je dijete trebalo upisati odmah po primitku rješenja, ne znam u subotu ili nedjelju, koji se dan to trebalo odraditi. Ali evo, riješili smo situaciju, nadam se da će biti sve u redu – rekla je.
Škola u koju je djevojčica upisana ipak ima program za Elenu.
– S obzirom na stavke i brojeve ili nešto nisu dobro prepisali iz rješenja ili je nešto ispušteno tako da tu je došlo do problema pa je škola mislila da nema program, a zapravo ima.
Na pitanje kako je djevojčica reagirala, majka odgovara:
– Jučer je bila razočarana, no ništa što se ipak nije moglo riješiti sladoledom i parkićem. Danas smo je ujutro odveli po preporuci ravnatelja škole, razred je prekrasan, učiteljica baš pršti pozitivnom energijom, djeca su isto s posebnim potrebama divna, zasad su prve reakcije današnjeg dana pozitivne. Nadam se da će dobiti asistenta, na školi je da preda zahtjev, a na nama da priložimo ponovno svu dokumentaciju koju imamo. Obećali su mi gore da će to biti riješeno u što kraćem roku i za Elenu, ali i za Petra (sina) kojem su u kratkom roku naprasno ukinuli asistenta s prijelaza s četvrtog na peti razred. Kao da su poteškoće prestale preko ljeta. Bilo bi dobro da jesu, ali nisu, pa dijete ipak treba asistenta i u petom razredu i ima apsolutno pravo na njega.
Jeste li vi možda krivi s obzirom na to da ste dobili poziv u petak?
– Sad kad gledam unatrag možda sam i trebala reagirati, ali s obzirom na to da sam obavila poziv u Gradskom ured, gdje mi je rečeno da ne trebamo kontaktirati školu, "mi ćemo obavijestiti školu o svemu", vjeruješ instituciji. Nevjerojatno, ali još uvijek vjerujemo institucijama i vjerovali smo da će to biti tako. Međutim, oni školu nisu obavijestili da dobivaju novog učenika, nisu to odradili i tu je pogreška – odgovorila je majka djevojčice koja se nakon toga uputila s Elenom u školu.
Pismo prenosimo u cijelosti:
"...E**** je danas ostala sama.
U dvorani "njezine" osnovne škole. U novoj odjeći, s novom torbom. U nevjerici, panici i suzama.
Zbog vas.
Cijelo jutro, a i proteklih nekoliko tjedana, E**** iščekuje prvi dan škole. Prvašica je. Nervozna je, u iščekivanju, ali strpljiva. Kaže, obući će haljinu. Kaže, upoznat će učiteljicu. U njezinoj posebnoj glavici, vjerojatno u liku princeze ili dobre vile. Kaže, dobit će knjige i raspored. Kaže, ja sam velika cura. I ići ću u školu. Ponos, sreća, iščekivanje..
....E**** je danas ostala sama.
U velikoj dvorani nakon priredbe dobrodošlice ("dječica pjevaju meni, mama??") i prozivanja prvašica od svojih učiteljica čekala je strpljivo da se prozovu sva djeca, čekala je svoje ime, čekala je da i ona ustane i otrči svojoj učiteljici. Ali nije dočekala.
E**** je danas ostala sama.
Sa svojim posebnim potrebama i sa svojim poteškoćama iz skupine 7 (3,4,6), podskupina 3.1.1., 3.1.2., 3.1.4., 4.2,6.6,6.7.....
I s odlukom Gradskog ureda za obrazovanje kojom su odlučili da će pohađati tu školu gdje sada stoji sama, u velikoj dvorani, s novom rozom torbom na leptiriće i panikom u malom srcu i glavici.
Nismo dočekali da je ispratimo u razred s ponosom i suzama sreće u očima kao ostali roditelji. Mama, tata, veliki braco, baka i deda. Dočekali smo upitni pogled rukovodstva škole koje pojma nije imalo tko smo, odakle smo i što radimo ovdje. Pregledavši moje papire koje nikada nisu dobili od Gradskog ureda, zaključili su da osim što nemaju mjesta, nemaju ni program koji je primjeren za E****. A Gradski je odlučio da će ići u baš tu školu. Ne u onu u koju ide braco, također dijete s posebnim potrebama, nego baš tu. Jer, objasnili su, to je u boljem interesu djeteta. Škola koja NEMA program za njezin tip teškoća.
E**** je danas ostala sama. Potpuno i apsolutno, napuštena i zaboravljena od ljudi i sistema, dijete s posebnim potrebama za koje nitko ovdje nije čuo, za koje nema mjesta na prvi dan škole, za koje nema programa u glavnom gradu Lijepe Naše.
Ravnatelj je bespomoćan. Nije on kriv.. Ta tek je danas, od mene, doznao za to Rješenje.
Nema novaca, kažu. Nema ljudi.. Nema prostora.. Odluka Grada je da u posebnom odjeljenju neke škole za djecu s posebnim potrebama može biti maksimalno 5 učenika. A onda ti isti ljudi upišu 8 učenika. Ali novca za pregraditi i napraviti još jedan mali razred-nema.
Nema financija? Ja bih rekla NEMA FINANCIJSKOG INTERESA. Jer, koliko novca je potrebno da bi se jedan razred u koji stane 25 djece pregradio u dva za po pet učenika? Ne treba biti matematičar, zimus smo pregrađivali sobe sa 7 m knaufa. 3500 kn. TRI I POL TISUĆE KUNA!! Koliko košta nova fontana u gradu? Koliko premještanje kipova? Koliko sve nebuloze i apsurdi u gradskoj raspodjeli NAŠIH novaca?? TRI I POL TISUĆE KUNA?? Naravno da treba još i zaposliti i ljude, opremiti razred, veliki je to trošak kad se sve zbroji.. Čak pola novog auta iz apsurdnog voznog parka naših političara.. Ako i toliko..
E**** je danas ostala sama.
Zbog vas. Zbog apsurda našeg Grada, naše Države.
Koliko vrijedi slomljeno sedmogodišnje srce? Koliko košta svaka ogromna suza koja se skotrljala niz najdraže obraze? Koliko procjenjujete roditeljsku nemoć i bespomoćnost dok moraju kćeri pogledati u oči i lagati, lagati najbolje što znaju zašto nema ni razreda, ni učiteljice, ni knjiga ni rasporeda za nju?? Koliko košta??? Recite, j**** vam grad i državu, recite pa da prodam bubreg da platim, samo da joj ne moram pogledati u oči u ovom trenu!!
Nakon što su joj uništili zdravlje i napravili je ovakvom bez ikakve isprike i preuzimanja odgovornosti, nakon svih pogrešnih dijagnoza i dvije sepse s kilu i osamsto u rodilištu s dva tjedna zbog nečijih prljavih ruku, nakon životinjske borbe ovih sedam godina uz pomoć divnih pojedinaca u Centru i u vrtiću, koji su, zahvaljujući vama sramotno plaćeni za doslovno spašavanje života cijelim obiteljima, recite, koja je cijena ovih njezinih suza očaja??
E**** je danas ostala sama.
Napuštena i zaboravljena jer je dijete s posebnim potrebama.
Sram vas bilo, tko god da je odgovoran za to. Sram vas bilo zbog 3500 kn, zbog fontana, zbog uhljeba, zbog apsolutne apatije i gledanja samo svoje guzice, zbog razbacivanja našeg i svetkom i petkom krvavo zarađenog novca na sve osim na ono što je bitno. Sram vas bilo zbog razdvajanja i rasturanja obitelji jer ljudi odlaze odavde zbog vaših zakona.
E**** je danas ostala sama.
Voljela bih da barem na trenutak vi i vaši najmiliji osjetite ovu nemoć, tugu, razočaranje i paniku koju smo naša princeza i mi osjetili danas u 14 h u jednoj zagrebačkoj školi. Samo na trenutak da vam se lomi srce u milijun oštrih komadića dok gledate te mile oči koje traže rješenje i utjehu. Samo na tren da i vi ostanete sami. Od srca vam to želim. Ne zato što sam zločesta i želim osvetu nego zato da vas nešto u životu šutne nogom u guzicu i probudi empatiju i odgovornost prema društvu i građanima jer to je vaš je*eni posao. Za to ste plaćeni neusporedivo više od ovih divnih duša koje za sramotu od plaće i na rubu egzistencije žive s tom djecom ne samo u vrtiću i školi - žive s njima 24 je*ena sata dnevno... I drže nama roditeljima glavu iznad svih vaših sr*nja, da se ne utopimo do kraja. Da ne odustanemo od borbe s čudovištima u foteljama i njihovom politikom i sistemom. U Lijepoj Našoj...
E**** je danas ostala sama.
Ali samo na trenutak. Onaj trenutak kada je majka gotovo pala na koljena skoro poražena užasom u princezinim ocima. Ali nećete. I ovaj put, ne znam koji po redu, sakupit ću svu svoju snagu koju imam, a imam ju zahvaljujući dvanaestogodišnjoj borbi s vašim sistemom, i okrenut ću nebo i zemlju da zaštitim svoje dijete od vaše nepravde i apsurda. Ponovno. Jer vrlo sličnu dramu prolazili smo i sa sinom prije koju godinu. On je sada peti razred a vi ste mu odlučili nakon četiri godine ukinuti asistenta. I to bas na ovakvom prelazu iz razreda s učiteljicom u razred gdje ima 11 profesora. Sa svim svojim potvrđenim dijagnozama i poteškoćama koje su prema vama, očito, nestale preko ljeta. E pa nisu. Ali to po vama vjerojatno nije tolika drama kada ste mu sestru ostavili i bez škole i bez razreda i bez učiteljice. Pa zar je onda drama ostati bez asistenta?
E**** neće ostati sama.
Kunem vam se, dokle god ima snage u meni, neće ostati sama.
A vama, koji ste odgovorni za ovu traumu, želim da vam se vrati sve što ste zaslužili i priuštili nama. Svim roditeljima djece s posebnim potrebama", napisala je majka.
Ako sam dobro razumijela članak, ta majka svoje dijete s posebnim potrebama prvi dan škole NIJE dopratila u školu, nego ga je poslala samo. Ako je doista tako, svaki daljnji komentar je suvišan.