Ukrajina, energenti te bilateralne teme kao pitanje ribara u Piranskom zaljevu/Savudrijskoj vali, Ljubljanska banka, Krško te hrvatski put u Schengen teme su bilateralnog sastanka hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i njegova slovenskog kolege Janeza Janše u Zagrebu. Kasno poslijepodne – poslije završetka ovog izdanja – očekivao se dolazak slovenskog premijera u Banskim dvorima, i to je deveti susret dvojice šefova vlada otkako je Janša preuzeo vlast u susjednoj državi 2020. Za usporedbu – Plenković se s Janšinim prethodnikom Marjanom Šarecom (od 2018. do 2020.) sastao samo jednom, a s Mirom Cerarom (2014. – 2018.) triput.
Intenzitet susreta s Janšom odražava drukčiju klimu između dviju država, koja je bila na vrlo niskim granama, prije svega zbog slovenskog politiziranja pitanja granice koje se naposljetku prelilo i u propalu i inkriminiranu arbitražu, nakon čega su se dvije države našle u pat-poziciji – dok Slovenija priznaje i inzistira na presudi suda, Hrvatska tu odluku ne priznaje.
No, od početka Plenkovićeve Vlade promijenio se rakurs s kojeg se gleda i taj problem. Očito je da će ga biti prilično teško riješiti i za to treba, uz političke volje, i podrška parlamenata, ali i javnosti. No krivo bi bilo držati obje države i njihove stanovnike, posebice one u pograničnim područjima, kao taoce. Konačno rješenje ne sprečava, i ne bi trebalo sprečavati, da se u međuvremenu rješavaju druge stvari i grade odnosi. Dobar primjer za to su ribari. Nakon godina i godina Hrvatska i Slovenija napokon su sjele i zajednički našle moguće rješenje kako osigurati nesmetan ribolov u području Piranskog zaljeva, a da pri tome ne prejudiciraju konačno rješenje granice.
Kao pilot-rješenje, o kojem se sada razgovara, jest to da bi hrvatski i slovenski ribari mogli privremeno zajednički ribariti u području koje prelazi granične crte oko kojih se dvije države ne slažu. Pri tome bi nacionalne ribarske inspekcije kontrolirale “svoje ribare”. Proširivanjem zone ribarenja prestale bi na adrese hrvatskih, ali i slovenskih ribara, stizati kazne, ribari više ne bi bili uznemiravani, a države, koje plaćaju odvjetnike ribarima – prestala bi u tu svrhu izdvajati sad već znatna sredstva.
Za sada je, kako se doznaje, još nedogovoreno koja bi to bila zona u kojoj bi ribari nesmetano ribarili. Usto, treba i napomenuti, kažnjavanje ribara s obje strane postaje gotovo apsurdno. Dosad nije naplaćena niti jedna jedina kazna ni s jedne strane, što ne znači da nema financijskih izdataka. Ribare se uznemirava, ali nemaju financijsku štetu jer je postupak i kazne na sebe preuzela država, kako Hrvatska, tako i Slovenija. Nakon svake kazne, odvjetnici koje su angažirale države podnose žalbe. I dok kazne nisu naplaćene, honorar odvjetnicima se redovno isplaćuje i sada se akumulirala već pozamašna svota.
Svakako dobro da se kolegialno razgovara sa Jansom. Ovi drugi su kao ljevicari bili bas neprijateljsko/mrzilackog stava naspram Hrvatskoj i Hrvatima.