Zar je uistinu moguće da je život prekrasnog djeteta hladnokrvno ugašen isključivo zbog najcrnjeg mogućeg scenarija – poruke s mafijaškim potpisom? Na žalost, što vrijeme više odmiče, sve je manje nade da iza jezive likvidacije zapravo stoji neka zaluđena glava koja je vođena nekim isključivo osobnim razlozima u trenucima rastrojenosti nesvjesno uzdrmala čitavu Hrvatsku.
Unatoč uobičajenoj opreznosti policije koja još uvijek zločin odbija kvalificirati, reakcije državnog vrha bjelodano nam govore da su Mesić i Sanader o događaju doznali puno više. Ako smo prvu izjavu oca mogli pripisati vrućim emocijama te subjektivnoj i prevelikoj usredotočenosti na slučaj Zagorec, i najveće optimiste morala je utući lapidarna, pragmatična i odlučna reakcija državnog vrha, očito lišena svakog politikantstva, s jasnim ciljem da borbu s takvim zlom vode autoritativni profesionalci, koji su dokazali da se ne daju zastrašiti.
I prije domaće javne pobune, europskih ribanja i oporbenih prigovaranja, u državnom su vrhu shvatili da je stanje u državi krajnje ozbiljno, da je bolno ugrožena sigurnost svakog građanina, bez izuzetka sve do vrha. Inače, niti bi predsjednik države, koliko god smo navikli na njegovu ležernu elokvenciju, olako ustvrdio da grozni zločin traži radikalne mjere te hitno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, niti bi premijer objavio rat mafiji i najavio smjene veće i od očekivanih, te izmjene postojećeg antimafijaškog zakona.
Osim toga, i Mesić i Sanader imaju putra na glavi, jedan zbog svojih nesmotrenih i nepotrebnih izjava nedostojnih šefa države, i to prema, bez obzira tko što mislio o uhićenom generalu, građaninu ograničenih prava i mogućnosti da se brani i uzvrati. Predsjedniku Mesiću njegove su se pošalice vratile poput bumeranga. S druge strane, i premijerova je odgovornost što akteri (i njihovi bližnji) najvećeg političko-pravosudnog trilera, čiji tijek ne mogu naslutiti niti upućeni u najveće tajne, nisu bili zaštićeni od najcrnjih i najnevjerojatnijih slutnji koje su bile i javno izražavane. Stoga je do jučer gotovo nemogući politički kompromis postignut tako brzo i lako te se prvi put od demokratskih promjena dogodilo da nešto drugo, a ne politika, ipak ima presudno značenje pri odlučivanju očito i pod dojmom već jučer kroz brojne “nove” medije najavljenog javnog nezadovoljstva stanjem u društvu.
Na krilima tog javnog i jasno artikuliranog nezadovoljstva i posljednjim političkim odlukama koje ipak daju kakav-takav kredit vladajućima, krije se i opasnost od binladenizacije Hrvatske, odnosno ograničavanja temeljnih ljudskih prava unatoč tomu što spoznaja o dosezima i mogućnostima jezive bezdušnosti i u najciviliziranijim pravdoljupcima barem u podsvijesti zaziva talionsko načelo “oko za oko, zub za zub”. Bilo bi paradoksalno žalosno da hici u mladu djevojku koja se kanila posvetiti obrani prava drugih budu i pucnji u slobode i prava građana samo zbog dosadašnje nesposobnosti i/ili neodlučnosti vladajućih garnitura. I stoga je važno da su na ključna mjesta postavljeni profesionalci koji, ako i igraju grubo, to čine u okvirima pravila koja im postavljaju Ustav i zakoni.
Još komentara:
Ivkošić: Bože, čuvaj zapuštenu zemlju!
Jajčinović: Džungla na asfaltu!
Opširnije o temi:
Galerija slika: Prosvjedi građana protiv nasilja i ubojstava
Obitelj Petrač: Hodak optužuje bez dubokog promišljanja
Hodak: Kriv je onaj tko se bojao da će preko Ivane curiti informacije
Milanović: Tražimo da se raspišu parlamentarni izbori
Zvonimir Hodak: Ostajem Zagorčev branitelj, idem do kraja!
Prvi zadatak je protumafijaški zakon, ali pravni stručnjaci su – sumnjičavi