Pravoslavni i katolički učitelj u Vukovaru 'zamijenili' razrede

Tijekom proteklih godina Vukovar je u više navrata punio stranice novina u Hrvatskoj po raznim incidentima, tučnjavama, stranačkim prepucavanjima i sličnim događajima, koji su na neki način specifičnost grada na Dunavu. U isto vrijeme u Vukovaru se događa i niz lijepih stvari u kojima surađuju i sudjeluju svi građani bez obzira na nacionalnost.

Odlične reakcije učenika

Jedan od takvih primjera su i dvojica vjeroučitelja koja rade u Osnovnoj školi Dragutina Tadijanovića u Vukovaru. Riječ je o Josipu Matezoviću, vjeroučitelju katoličkog vjeronauka, i Vukašinu Cvetojeviću, vjeroučitelju pravoslavnog vjeronauka. Njih dvojica prije nekoliko su dana, u sklopu programa rada, “zamijenili razrede” pa je tako Matezović učenicima srpske nacionalnosti govorio o Katoličkoj crkvi, dok je u isto vrijeme Cvetojević učenicima hrvatske nacionalnosti govorio o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Govoreći o ovome iskustvu, Matezović je za Cvetojevića rekao da je on njegov brat u Kristu, svećenik, paroh, neponovljivi Vukašin.

– Kad pogledate slike, vidjet ćete dva grešnika i hodočasnika na putu života. Providnost nas je spojila da radimo u istoj školi, u dvije smjene ili smene. Znamo se manje od godinu dana. I više nego dovoljno za korelaciju i gostovanje na satima. Upravo pod nastavnom temom “Kršćani na drugi način” – rekao je Matezović.

Dodaje i da su reakcije učenika bile fenomenalne, a da su im predavanja bila zanimljiva potvrđuje i niz pitanja učenika koji su željeli slušati o drugoj Crkvi. Bilo je tu pitanja zašto ne idu u iste razrede, kada će opet doći i slično. Kaže i da će na ovaj način biti te da se trude biti primjer novim i starim generacijama kršćana, ali i onima koji to nisu, da budu ljudi koji ne lijepe etikete, ne dijele epitete, smrknute poglede, šake i uvrede jer je onaj/ona drukčiji/drukčija od mene i “mojih”.

Pri tome nikoga ni na što ne prisiljavaju, nego samo svjedoče da možemo. Dodaje i da pri tome “nismo izgubili i nećemo izgubiti ništa od sebe i onoga što jesmo. A prvo smo Božja djeca. I to je tako lijepo i istinito. Neopterećeno. Čisto i iskreno. A sam Gospodin Isus molio je za nas još prije 2000 godina – da svi budemo jedno. I bit ćemo. Ako ne prije, onda u Nebu”.

– Možda ne možemo utjecati na patrijarhe, episkope, papu, kardinale i biskupe, na učiteljstva i svete sabore. Ali možemo jedan s drugim. I želimo jedan s drugim. Želimo s povjerenim nam dušama graditi zajedništvo u dobru. I biti im primjer da nam ime, nacionalnost, visina i težina, razlika u poimanju Trojstva ili nešto treće nisu razlozi zbog kojih ćemo unaprijed prekrižiti osobu ne želeći uopće imati posla s njom. Otvaramo nove putove na kojima ćemo zajedno graditi, stvarati – ma živjeti, a ne životariti ili se samo koliko treba podnositi – rekao je Matezović.

Različitost obogaćuje

I Vukašin Cvetojević rekao je kako na sve što je izrekao Josip Matezović može samo reći “amen” te da potpisuje svaku njegovu riječ. Kaže da je i on svjedočio sjajnoj atmosferi te da je i za njega to bilo sjajno iskustvo, a ističe da nema boljeg propovijedanja Kristova nauka od onoga koje pokazujemo djelima.

– U tih 3 x 40 minuta sata vjerojatno je rečeno premalo o jednoj ili drugoj Crkvi, ali svakako je puno posvjedočeno i puno toga doživljeno. Prije svega ljubav koju Bog ima prema nama, a i koju i mi trebamo imati među sobom, jer po tome se poznaje da smo njegovi učenici – rekao je Cvetojević.

Kaže i da su zajedno trčali polumaraton, jeli kebab i da je suština cijele priče da su se u svemu tome lijepo zabavili i razgovarali neopterećeno i bez predrasuda.

– Možemo se složiti da se oko nečega razilazimo u mišljenjima i složit ćemo se da se ne slažemo, ali to što smo u nečemu različiti nas malo obogaćuje i čini da uzrastamo i shvatimo da smo u Kristu ipak svi djeca Oca Nebeskoga, a to je ono što se računa, što vrijedi i što je najvažnije. Zato, neka ovo bude samo jedan u nizu koraka koji pokazuju da se može (neću reći mora) – zaključio je Cvetojević.