Tek što je objavljen paket izmjena pravosudnih zakona, stigla je prva, i to žestoka kritika čelnika Mosta Bože Petrova da su prijedlozi Ministarstva pravosuđa “ispod svakog kriterija, nedostojni struke”. Odnosno da je ministar Dražen Bošnjaković iz prijedloga zakona koji je radio Mostov ministar Ante Šprlje uzeo samo prijedlog o javnoj objavi imovinskih kartica sudaca. Petrov tvrdi da je riječ o “PR dokumentima”, a da će oni u petak iznijeti prave prijedloge tih zakona.
Teško je u predloženim zakonima naći nešto što je “nedostojno struke”. Štoviše, s većinom predloženih izmjena teško je ne složiti se, a osobito kad je riječ o ograničavanju samovolje Državnog sudbenog vijeća pri imenovanju sudaca jer ih se obvezuje na poštivanje redoslijeda kandidata na bodovnoj listi te što jača utjecaj sudačkih vijeća pri ocjenjivanju kandidata. Također, valja pozdraviti i promjene kojima, koliko god je to nepopularno, jača neovisna pozicija sudbene vlasti (nauštrb ovlasti koje je imao ministar pravosuđa) jer je to i zahtjev pojedinih europskih institucija, kao i što su usvojene primjedbe Greca, antikoruptivnog tijela Vijeća Europe vezano uz izbor predsjednika Vrhovnog suda i ograničenje mandata.
Što se tiče ponovnog vraćanja pojedinih općinskih sudova i državnih odvjetništava, nadajmo se da se prijedlozi temelje uistinu na egzaktnim podacima praćenja stanja nakon provedenih reformi, a da nisu rezultat lokalnih političkih pritisaka. I da se taj korak u suprotnom smjeru s obzirom na smanjenje broja sudova od 2008. neće nastaviti, ili još gore postati trend kao u Srbiji. Doduše, to barem neće imati negativne demografske učinke jer je značaj sudova za lokalne sredine ogroman ne samo na razini simbolike. Ako predloženim nacrtima četiriju zakona treba tražiti zamjerke, one se odnose na posljednje odredbe u kojima se navodi da zakoni stupaju na snagu tek 1. rujna 2018., naravno vjerojatno ponajviše zbog proračuna. Drugo je pitanje – je li moglo bolje. To ćemo čuti od Mosta, ako ne prije, u petak.
Gospodin Jurasić jedan je od rijetkih novinara koji se objektivno osvrću na teme koje obrađuju. To je slučaj i sa ovim osvrtom na temu pravosuđa. Naime, apsolutno se slažem da Petrovljeve optužbe nisu ništa drugo osim, još jednog u nizu pokušaja dodvoravanja hrvatskoj javnosti, uz već prokušanu taktiku samopromocije. Jer, ne mogu se oteti dojmu da je čovjek (Šprlje) čiji su dosadašnji najveći dosezi rasprave o vinogradarskim međama, sposoban kreirati kvalitetne izmjene pravosudnog sustava. Živi bili pa vidjeli.