Potpuno je šokantan pa i uznemirujuć, posebice zbog u javnosti od ranije poljuljanog povjerenja u hrvatsko pravosuđe, sadržaj presude arbitražnog suda u Ženevi pred kojim je Hrvatska izgubila arbitražu od MOL-a u slučaju Ina-MOL.
Hrvatska javnost tek godinu dana od donesene presude, zahvaljujući medijima, ima priliku doznati temeljem čega su arbitri u Ženevi donijeli presudu u prilog mađarskog MOL-a, a ne Hrvatske, kada je riječ o upravljačkim pravima u Ini za koje je hrvatska strana tvrdila da ih je MOL dobio podmitivši bivšeg premijera Sanadera.
Arbitri su svojom presudom u prilog MOL-a, zapravo, prihvatili mađarske teze da je proces protiv Sanadera u slučaju Ine bio politički montiran. Arbitri su uvažili MOL-ove tvrdnje da je Uskok instruirao Roberta Ježića da lažno svjedoči protiv Sanadera, da je sudac Turudić bio pristran u suđenju - što temelje na intervjuima koje je, među ostalim, dao i Večernjem listu, ali i da se manipuliralo famoznom snimkom Sanadera i šefa MOL-a Hernadija iz restorana Marcellino.
Sažeto na jednom mjestu, potpuno su nokautirali hrvatsko sudstvo i tužiteljstvo. Objava ove arbitražne presude značajna je na više razina. Prvo, od nje bi najviše mogao profitirati Ivica Todorić koji se u jeku istrage protiv njega i bivšeg čelništva Agrokora od optužbi za gospodarske malverzacije brani tvrdeći da je riječ o političkom progonu. Sadržaj ove arbitražne presude itekako mu ide u prilog jer ona se upravo temelji na tezama da je i protiv Sanadera vođen politički montirani proces.
Todorić je trenutačno utočište pronašao u Velikoj Britaniji, na proljeće predstoji odluka suda u Londonu hoće li ga isporučiti Hrvatskoj, a ova presuda mogla bi prisnažiti dojam da su u Hrvatskoj politički progoni dojučerašnjih uglednika sasvim uobičajena stvar.
Drugo, Hrvatsku čeka i odluka arbitražnog suda u Washingtonu gdje je MOL tužio Hrvatsku zbog plinskog biznisa. Izgubi li Hrvatska i tu arbitražu, nakon ove u Ženevi, to bi nas moglo koštati nekoliko milijardi kuna. Zaključno, Ivica Todorić mogao bi sucima u Ženevi poručiti; Ćao, ljudi, hvala vam na podršci.
Sada će početi kojekakve priče o tome kako je pravosuđe krivo za ovu pljusku i to stoga što je traljavo pripremilo proces koji bi valjda svaki srednješkolac mogao bolje odraditi. Ali istina je malo drugačija i temelji se na riječi "odraditi". Sjetimo se samo nekih činjenica iz tog vremena. Hrvatska je sjedila pred vratima EU prokazivana kao država u kojoj se ne poduzima ništa protiv korupcije. Da bi se pokazao napredak trebalo je osuditi neku "krupnu zvijerku" kao što su to morale učiniti i neke druge države prije nego su primljene u Uniju. A kud ćeš veće zvijerke od premijera države, ta Hrvatska je na tom putu u članstvo ionako uvijek morala podnositi najveće žrtve. Jadranka Kosor je to dobro shvatila ali joj nije ništa pomoglo jer je samo odigrala za veće igrače od nje. Na sve se to odlično nadovezala globalna kriza koja je pogodila i Hrvatsku te dvogodišnjim iniciranim neredima izazvani prijevremeni izbori. Pod kišobranom SDP-a crveno pravosuđe, koje kad je HDZ na vlasti radi po tiho a kad je to SDP onda se javno pokaže, dobilo je zadatak da preko Sanadera utopi cijeli HDZ i izbriše ga sa političke karte Hrvatske. I tu smo stigli do one riječi "odraditi". Ne možeš nedužnog čovjeka strpati u zatvor bez montiranog procesa u kojem će sudjelovati svi - od Vlade, DORH-a pa sve do, da dobro ste pročitali, odvjetnika koji "brane" optuženog. Branitelja koji su velike zvijezde našeg pravosuđa, a ustvari svi njihovi dosadašnji branjenici su izgubili sporove. Čudno, zar ne?