Praznik rada – svi na posao

RIM – Praznik rada pretvara se u praznik kupnje. U subotu 1. svibnja, kao i u nedjelju 2. svibnja mnoge će trgovine biti otvorene. Ono što bi donedavno bila provokacija postalo je stvarnost, odnosno na Praznik rada ide se na posao. Kriza je i treba raditi, kažu trgovci. Nedjeljom i praznicima radi se i u pogonima, posebno u maloj i srednjoj industriji, a iznimka nije ni Praznik rada.

U vrijeme naftne krize sedamdesetih godina su se čak službeno ukinuli neki praznici. Država je ukinula, na primjer, sveta Tri kralja. Taj je dan ponovno uveden kao neradni tek koncem osamdesetih godina. Praznik rada nije postao radni dan, ali gradonačelnici mogu odlučivati o tome hoće li neke trgovine biti otvorene ili neće, pa su u većini talijanskih gradova gradonačelnici izišli ususret zahtjevima trgovaca i odobrili im rad i 1. svibnja.

Torino, Monza, Genova, Cagliari, Palermo i drugi imat će otvorene trgovine. U ostalim gradovima odluke još nisu konačne.

Šezdesetih godina više od 50% zaposlenih u Italiji radilo je u tvrtkama s više od tisuću djelatnika. Danas taj svijet više ne postoji. U malim poduzećima vlasnici i djelatnici rade zajedno i samoupravljaju svojim poslom. Više ne postoje ona nekadašnja socijalna sučeljavanja između vlasnika i djelatnika. Ako se neki posao treba završiti, ne postoji blagdan, pa ni Praznik rada, koji bi spriječio ne samo poslodavca nego i djelatnika da ne obavi svoju dužnost. Sve je izmijenjeno. Neki sindikati to još nisu shvatili.

- Prvi svibnja bio je praznik radničke klase. Danas je sve manje radnika, a tamo gdje ih još ima bivaju ignorirani - objašnjava prof. Giulio Sapelli, docent povijesti ekonomije na državnom sveučilištu u Milanu.

- Kriza daje argumente trgovcima da traže dopuštenje da drže otvorenima trgovine i praznikom, ali ne može se sve opravdavati potrebom poticanja potrošnje - kaže Maria Grazia Gabrielli, predstavnica najjačeg talijanskog sindikata i dodaje kako se i Crkva slaže s ocjenom da se pretjeralo u favoriziranju potrošnje.