Najteži trenutak bio mu je sjednica Predsjedništva HNS-a nakon koje je i zaplakao

Eto što ti je život... U nedjelju 4. lipnja oko 21 sat, kad su iz Državnog izbornog povjerenstva počeli stizati rezultati drugog kruga lokalnih izbora, Predrag Štromar morao je priznati poraz i čestitati suparniku Radimiru Čačiću koji je nadoknadio velik zaostatak iz prvog kruga. Štromar je bio svjestan da mu je presudila slaba izlaznost i podrška koju je Čačić dobio od HDZ-a. Utučena atmosfera u stožeru sve je govorila, a nad 48-godišnjim Štromarom i suradnicima nadvio se upitnik: a što ćemo sad? I kao u nekom filmu, Predrag Štromar je od gubitnika na izborima za varaždinskog župana postao ono o čemu je do prije par mjeseci mogao samo sanjati. Godinama je kao župan dočekivao lijeve i desne ministre u Varaždinu, obrazlagao im zašto su neki projekti važni i zašto zaslužuju podršku države, morao ih je voditi na ručkove i večere, kucao na vrata ministarstava, a sad je i on dobio svoj ured u Banskim dvorima.

Predrag Štromar, HNS-ov župan sa sjevera Hrvatske, postao je ministar graditeljstva i potpredsjednik Vlade. Doduše, ne PPV, prvi potpredsjednik, kao što je to bio Čačić, ali tko bi sad mario za te detalje u vrijeme kad se postaje jednim od najmoćnijih političara u zemlji, ministar kojeg će sad Čačić kao običan župan morati dočekivati i moliti ga za pomoć u guranju projekata.

Otac me naučio svemu

Predrag Štromar postao je u svega nekoliko dana politička zvijezda, svi ga traže intervjue, prati se i analizira svaka njegova izjava, politički komentatori procjenjuju hoće li doista uspjeti “promijeniti HDZ” i mesijanski spasiti buduće generacije učenika i studenata kojima je prijetila strašna sudba. Štromar je nacionalno dosad bio poznatiji kao predsjednik središnjeg odbora HNS-a, a potom i kao zamjenik predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka, te naposljetku v.d. predsjednika stranke pred kojom je borba za o(p)stanak, nego kao župan.

Tko je, dakle, Predrag Štromar? Prvi donosimo dosad nepoznate detalje iz života novog ministra.

S obitelji živi u naselju Vinica Breg u sastavu općine Vinica, u obiteljskoj kući procijenjenoj na 1,5 milijuna kuna, koju je, kako piše u imovinskoj kartici, naslijedila njegova supruga Blaženka. On je kao svoju imovinu prijavio stan u Poreču od 41 kvadrata, procijenjen na 315.000 kuna te nekoliko šuma i oranica. On i supruga imaju dvije kćeri, osnovnoškolke Emmu i Martu koje su završile četvrti i drugi razred.

Rođen je 13. siječnja 1969. godine u Varaždinu, gradu u kojem je 1987. završio i srednju školu. U prvom i drugom razredu pohađao je elektrostrojarsku školu (zanimljivo je da prezime Štromar dolazi od riječi za električara, elektrostrojara), a u trećem i četvrtom ugostiteljstvo. Njegovi roditelji, Dragica i Josip, radili su u zadružno-poljoprivredno-prehrambenom kombinatu, starijim generacijama poznatijem kao ZPPK, od kojeg je kasnije nastala tvrtka Varaždinka. Sve dok se 1979. nisu uselili u novoizgrađenu kuću u Gornjem Knegincu, obitelj se selila po varaždinskom kraju pa je Predrag prva tri razreda osnovne škole završio u Svetom Iliji, a ostatak u G. Knegincu.

– Majka je završila srednju vrtlarsku i radila je u prodaji lozinih i voćnih cjepova. Vodila je skladište repromaterijala za vinograde i voćnjake. Otac je diplomirao agronomiju i do devedesetih je vodio razne odjele u tvrtki, da bi potom postao direktor. Uz redovni posao obrađivali su i vrt, njive i vinograd. Otac me naučio svemu što danas znam o vinogradarstvu, od sadnje, rezidbe, berbe, pa do proizvodnje vina. Imam oko 700 loza sauvignona, muškat ottonela i zelenog silvanca, a vino proizvodim za vlastite potrebe – kaže Štromar.

Roditelji su sestri i njemu omogućili visoko obrazovanje u Zagrebu. Za Predraga nije bilo dileme koji studij izabrati. Obožavao je, kaže, matematiku i logiku, pa se upisao na Ekonomski fakultet u Zagrebu. Svjetonazorski uzori u studentskim danima bili su mu Adam Smith i njegovi liberalni ekonomski stavovi, a kasnije John Maynard Keynes sa svojom teorijom izlaska iz krize 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme “velike depresije”, koja je počivala na uključivanju države u rješavanje ekonomske situacije. U to je vrijeme na Pravnom fakultetu studirao Andrej Plenković, no nisu se upoznali. Slušao je Prljavo kazalište, Azru, Parni valjak i Queen. Voli ih i danas.

Uzor Đorđe Pribičević

Nakon što je 1993. diplomirao, zaposlio se kao pripravnik u tvrtki Prehrana u Varaždinu, koja je imala 60 zaposlenih. U početku je bio referent za financije, no preuzimao je i druge obveze i poslove, a već za dvije godine postaje i direktor. Tvrtku je preuzeo novi vlasnik s kojim se nije složio oko koncepcije razvoja poduzeća, pa su se razišli. Poklopilo se nekako da je Ina te 2002. tražila direktora za regiju sjever i u toj je tvrtki Štromar radio sve do ulaska u profesionalnu politiku 2005. U HNS se učlanio 20. prosinca 1990. godine, na tribini na kojoj je gostovala Savka Dabčević-Kučar.

– Još i sad pamtim njezinu rečenicu: “Ako se vi mladi nećete baviti politikom, politika će se baviti vama”. U to vrijeme Savkina je politika za moj pojam bila puno bolja od Tuđmanove, uvijek je imala širu sliku i konkretne ciljeve. Dok bi ona, primjerice, zagovarala modernu, razvijenu i snažnu Hrvatsku, Tuđman je samo ponavljao mantru o samostalnoj Hrvatskoj. Ja sam smatrao da Hrvatska treba biti samostalna i slobodna, ali i razvijena, i zato je Savka bila moj uzor i ona me potaknula da uđem u politiku i u HNS – objašnjava Štromar.

Uz Savku Dabčević-Kučar politički uzor bio mu je i Đorđe Pribičević, sveučilišni profesor ekonomije i veleposlanik, koji je jedno vrijeme bio savjetnik predsjednika Tuđmana, a politički je djelovao i kroz Hrvatsku demokratsku stranku (HDS) Marka Veselice.

Štromar je u politici prešao školski put od predsjednika Mjesnog odbora Varaždin Brega 2, bio je općinski i županijski vijećnik, a 2005. postaje zamjenik župana Radimira Čačića.

– Bilo je lako i jednostavno surađivati s njim. Kad je Čačić vidio da njegovi suradnici dobro odrađuju posao, da mogu i znaju, pustio nas je da radimo, pa čak ni fizički nije bio prisutan. Tražio je rezultate, a ja sam rezultate imao pa nakon nekog vremena više uopće nije ni dolazio u Županiju – prisjeća se Štromar.

Kad je Čačića 2008. nakon preslagivanja smijenila Županijska skupština zbog, kako je obrazloženo, “neodgovornog trošenja proračunskog novca u projektima javno-privatnog partnerstva i autokratskog vladanja”, bez posla je ostao i Štromar koji se potom nakratko zaposlio u jednoj od Coningovih tvrtki, povezanih s Čačićem. Nadređeni mu je u tvrtki Coning ecogradnja bio Stjepan Ptiček za kojeg je izrađivao tjedne i mjesečne analize stanja tržišta nekretninama, koje su se temeljile na podacima banaka, tvrtki i stručnih glasila. Vodio je i bazu podataka o potencijalnim klijentima u građevinskom sektoru. Potrajalo je to šest mjeseci, a onda se 2009. kandidirao za župana i pobijedio.

– Kandidirao sam se prvenstveno zbog iskustva koje sam stekao i koje mi je donijelo samopouzdanje. Imao sam snagu, volju i želju, no te iste godine uslijedila je ekonomska kriza, pa onda i recesija i postalo je nemoguće realizirati zacrtane projekte – ističe.

Svjestan sam rizika...

Danas mu je u politici uzor bivši američki predsjednik Barack Obama. Bilo je faza kad se razočarao u politiku, a najteži mu je trenutak bio sjednica Predsjedništva HNS-a pretprošlog utorka, nakon koje je, otkriva, i zaplakao. Bilo je to nakon što je Predsjedništvo odlučilo da od suradnje s HDZ-om ne bude ništa, a Vrdoljak je podnio ostavku.

– No u meni su se odmah probudili snaga i velika želja da ljudima vratim vjeru u politiku. Ovo razočaranje me potaknulo da dam sve od sebe da se vrati stabilnost našoj Hrvatskoj. Bio sam svjestan i rizika, ali želja je bila jača – kaže.

Bez podrške obitelji, posebno supruge Blaženke, ne bi mogao biti toliko politički aktivan. Odmarajući se od posla, donedavno je igrao mali nogomet, nastupao je i za veteranske ekipe Dubravka i Vinica, no zbog ozljede se morao ostaviti lopte. Slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji ili u vinogradu. Zanimljivo je i da je jedno vrijeme bio predsjednik Hrvatskog biciklističkog saveza.

– Varaždin je uvijek imao odlične bicikliste i klubove. Često sam im sponzorirao odlaske na natjecanja pa su me u biciklističkim krugovima dobro poznavali. Kad je savez zapao u dugove, zamolili su me za financijsku pomoć. I prije nego što sam postao predsjednik upoznao sam bicikliste Radoslava Roginu, Kristijana Đuraseka, Matiju Kvasinu...

Obitelj Štromar živi na selu, na brežuljku iznad Arboretuma Opeka u Vinici. Druže se s rođacima i nekolicinom njegovih stranačkih prijatelja u koje ima povjerenja. U politici je, smatra, moguće imati prijatelje, no osim političkih, moraju se međusobno poklapati i neki privatni stavovi o životu i obitelji. A što o Štromaru misle njegovi kolege iz politike?

Čačić ga, eto, nije štedio u predizbornoj kampanji u kojoj se skidaju rukavice, pa ga je nazvao “drugorazrednim sljedbenikom bez vlastite snage” iza kojeg ostaje “osam godina ničega”. Čak se i građanima “ispričao na Štromaru”. Ubire si zaslugu da je upravo on uveo Štromara u politiku premda Štromar kaže da ga u vrijeme upisa u HNS nije ni poznavao. Čačić kaže da mu je Štromar bio dobar dožupan od 2005. do 2008., no da je bio loš župan.

– Bez obzira na to što nismo u istoj stranci, vrlo smo korektno surađivali. Bio je iznimno korektan kao partner, davao mi je puno prostora kao dožupanu i ne mogu reći ništa loše. Kako bismo se dogovorili, tako bi i bilo. Jednom kad sam bio u teškoj situaciji prvi me nazvao i dao mi punu i iskrenu podršku. Sjećam se da sam mu nakon toga rekao da se može dogoditi da se politički raziđemo, ali da ću ga kao čovjeka uvijek cijeniti. Taj politički razlaz upravo se dogodio ovim ulaskom HNS-a u HDZ-ovu Vladu, politička dimenzija puno šira od naše suradnje u županiji, ali Štromar kao privatna osoba za mene je apsolutno pozitivna osoba – kaže pak Alen Kišić (SDP), koji je Štromaru četiri godine bio zamjenik.

Od pridea do Košića

U Vinici za svoj najpoznatijeg sumještanina kažu da je pristojan tip koji uvijek pozdravi, a o njegovoj uspješnosti kao političara odgovori se razlikuju ovisno o tome kojoj tko opciji pripada. Lijevi vele da je učinio koliko je mogao, a oponenti ističu da se ništa značajno nije sagradilo za vrijeme njegovih mandata.

Iz osmogodišnje karijere župana kao uspomena mu ostaje i odlikovanje koje je dobio od predsjednika Stjepana Mesića. Odličje Reda Danice Hrvatske s likom Blaža Lorkovića primio je za osobite zasluge u gospodarstvu, i to za uspješno provođenje projekta gradnje škola po modelu javno-privatnog partnerstva.

Među prvim potezima novog potpredsjednika Vlade bio je i dolazak na Zagreb Pride, čime je želio pokazati da je drukčiji od većine kolega iz Vlade u kojoj sjedi, što se nije svidjelo sisačkom biskupu Vladi Košiću koji je Andreju Plenkoviću spočitnuo to što je za potpredsjednika Vlade izabrao čovjeka koji “sudjeluje u gay paradi”. Biskup Košić je i prošle godine na misi za Svetu nedjelju u Ludbregu u Varaždinskoj županiji, tjedan dana prije parlamentarnih izbora, slao političke poruke. Štromar je kao župan tada to prokomentirao riječima: “Sveta nedjelja za većinu je ostala sveta. Ipak, neki se u svetosti nisu mogli zadržati. Njima na dušu.”