Mijenja li se što u odnosu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednika Vlade Zorana Milanovića, bilo zbog negativne percepcije njihovih polemika u javnosti, ili možda i kao posljedica sve češćih susreta na društveno važnim događanjima, u Saboru, Okučanima ili Pazinu, ili nekog trećeg razloga?
Zapravo, s obzirom na okolnosti i nije važno zašto zatopljuju njihovi odnosi, već je bitno da se to događa.
Povjerenje u institucije
Činjenica jest da prepirke u državnom vrhu u okolnostima opasnih ideoloških sukoba i teške gospodarske situacije ne škode samo njihovu osobnom rejtingu nego nepovoljno utječu i na tako potrebno povjerenje građana u institucije države, kao i na politički i poslovni imidž Hrvatske u Europi i svijetu. Čak i ako trenutačno sukobljavanjem ostvaruju ciljeve koje žele, dugoročno svi trpimo veliku štetu. Njihovi odnosi ni prekjučer u Brezovici nisu izgledali naročito idilični, iako ih je u kontekstu ideje zajedništva bilo lijepo vidjeti baš na tako važnom antifašističkom događanju. Ali, iako je predsjednica u svome govoru, opet pozvavši sve na zajedništvo, pecnula Milanovića s njegovim “ili mi ili oni”, potom se na pitanja novinara, za razliku od hadezeovaca, suzdržala od bilo kakve kritike Vlade zbog izostanka reakcije na istup srbijanskog ministra Aleksandra Vulina na komemoraciji u Jadovnom. Štoviše, premda je taj istup mogao povrijediti i nju kao predsjednicu i njezine vjerske osjećaje, njezin je stav bio identičan stavu potpredsjednice Vlade Vesne Pusić. I za nju je to pitanje Vulinova kućnog odgoja i problem Srbije, s kojim se Hrvatska ne treba baviti. Recimo, bivši predsjednik Ivo Josipović smatra da je trebalo Srbiji uputiti diplomatsku notu.
Početkom lipnja za radnog posjeta Hrvatskoj ratnoj mornarici u luci Lora, predsjednica je odgovarajući na pitanja novinara za rezolutnu odluku Vlade da ne surađuje s Bosnom i Hercegovinom i drugim državama u kaznenim predmetima s ispolitiziranim optužnicama, izjavila: “Mislim da je to dobra odluka Vlade, podržavam je i slažem se s njom”. A nedavno, nakon bilateralnog susreta s austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom, Grabar-Kitarović pohvalila je čak i gospodarska nastojanja aktualne vlade pokazavši razumijevanje što u predizbornoj godini nema velikih rezova i reformi. Ustvrdila je da je optimistična, da Hrvatska ne može ući u grčki scenarij, te da smo nakon šest godina ostvarili kakav takav rast. “Nadam se da će se reformskom politikom Vlade gospodarstvo nastaviti pomicati naprijed”, izjavila je predsjednica posve neočekivano s obzirom na to da je na početku mandata, kad je došlo do zaoštravanja odnosa između Banskih dvora i Pantovčaka, u afektu čak zatražila i ostavku Zorana Milanovića i njegove vlade.
Domoljublje i istina
Tumačenje kako očito dolazi do zatopljivanja odnosa između predsjednice i Vlade, djelomično je ubrzo opovrgnuto iz Ureda predsjednice naknadnim obrazloženjem kako vlastitu zemlju u inozemstvu treba uvijek zastupati i braniti.
Unatoč domoljubnoj razumljivosti takvoga pristupa, pitanje je koliko on može izdržati ispit vjerodostojnosti. Iako se na temelju nekoliko primjera, koji su k tomu jednostrani, još ne može govoriti o pojavi, te premda se još ne naziru rezultati, što i ne čudi s obzirom na atmosferu na višim razinama, s obzirom na stanje – i to veseli.
>>Milanović: 20. stoljeće obilježili su Stjepan Radić, Tito i Tuđman
Lijepo od njih...tako se u civiliziranom drustvu ponasaju drzavni duznosnici. Nadam se da su oboje to shvatili.