'Kad bi taj grb s bijelim poljem bio upitan, morali bismo preslagati crijepove na krovu crkve sv. Marka'

U božićnom intervjuu za Večernji list hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poslala je nekoliko vrlo jasnih političkih poruka o pozicioniranju Hrvatske u novim geostrategijama. Vidi se da s trećim premijerom u njezinu mandatu, Andrejem Plenkovićem, gradi partnerstvo u strateškim stvarima, primjerice u odnosima prema BiH, Rusiji, ideološkim pitanjima i simbolima totalitarizama, a s prvim danima 2017. najavljuje veliku rotaciju kadrova u hrvatskoj diplomaciji, gdje, procjenjuje, dio veleposlanika ne zastupa hrvatske interese.

RH ne ide u utrku naoružanja sa Srbijom, no nabavlja novu borbenu eskadrilu i američke helikoptere Black Hawk.

Europa je napadnuta, sve su učestaliji teroristički napadi, kako se obraniti?

Teroristički napadi postali su zlo modernog doba. Na to sam upozoravala još u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore, kao i o potrebi stvaranja koncepta domovinske sigurnosti. Poanta terora jest sijanje straha, no ne smijemo dopustiti teroristima da postignu cilj i obeshrabre nas od života u našim slobodnim i otvorenim društvima. Nekontrolirano pritjecanje migranata te stihijski prelasci granice, za što uopće nije bilo potrebe, iskorišteni su za ubacivanje sigurnosno rizičnih pojedinaca i skupina diljem Europe. Razvidno je da su se mnogi odgovorni ljudi od svojih početnih afirmativnih stavova o prihvaćanju migranata i politike njihova pozivanja sada odmaknuli i reterirali. Naravno, ne možemo duboko ne suosjećati s onim što se događa u Alepu i drugdje, ali rješenje tih problema nije iseljavanje ogromnog broja ljudi u Europu, jer bi u konačnici to značilo da smo ISIL-u pomogli u etničkom čišćenju Sirije. Treba riješiti uzroke. Cilj nam je zajednička europska vanjska i sigurnosna politika koja danas još ne postoji jer su na djelu razne razmirice i prebacivanje odgovornosti jednih na druge, zbog čega i dolazi do erozije europskih vrijednosti. Jedini način kako možemo pomoći ljudima u Siriji i Iraku jest zaustavljanjem rata. Tu imam velika očekivanja od dijaloga novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Putina. U tim područjima moramo surađivati s Rusijom, ali se i EU treba značajno aktivirati u rješavanju korijenskih uzroka rata.

Jedinstvena europska vanjska i sigurnosna politika – to nekako ne ide zajedno?

Nažalost, to smo već vidjeli početkom 1990-ih na našim prostorima, no to ne znači da sada ne može uspjeti. Europa se temelji na solidarnosti i zajedničkim vrijednostima. Dopuštajući da nas rastaču krize kojima ne nalazimo rješenje, zatvaramo se kao društvo, što vodi daljnjem raslojavanju EU.

Krene li novi veliki val migranata, ima li EU sada spreman i dogovoren plan postupanja?

– Na razini EU ne, postoji samo dogovor s Turskom koji ponajviše ovisi o volji same Turske. A zna se i turski stav i što ona traži zauzvrat. Ono što Hrvatska mora napraviti jest razgovarati sa svojim susjedima, pogotovo sa Srbijom, Makedonijom i drugim državama koje su na tzv. balkanskoj ruti. Moramo se pripremiti, razraditi scenarije i vrste djelovanja. Moj je čvrsti stav da se Hrvatska prvenstveno sama mora brinuti o svojoj sigurnosti i dobrobiti svojih državljana. I nadalje smo spremni pokazati svoje humano lice, ali vodeći računa o nacionalnim interesima.

Zasićenje proširenjem EU postaje sve snažnije i postoji sve veći otpor daljnjem proširenju, što je onda opasnost za BiH, ali i za RH

Predsjednica RH

Da, no mi smo prije svega zabrinuti zbog situacije u BiH i opasnosti koje nam otamo prijete. Kada ste na to ukazali, kao da ste dirnuli u osinje gnijezdo?

Doista mi je stalo do BiH s obzirom na to da je riječ o susjednoj i prijateljskoj državi s kojom dijelimo više od 1000 kilometara granice i čije sigurnosno stanje izravno utječe na Hrvatsku. Kao supotpisnica Daytonskog ugovora, Hrvatska je jamac mira u BiH, gdje živi i hrvatski narod, kojemu moramo osigurati ravnopravan položaj. Svim narodima u BiH želim mir i prosperitet, želim da BiH postane članicom EU i NATO-a jer u tome vidim trajno rješenje svih pitanja koja muče tu zemlju i općenito jugoistok Europe. Progovarajući o procesima u BiH te potencijalnim opasnostima, želja mi je vratiti pozornost međunarodne zajednice, posebice EU i SAD-a, na prostor jugoistoka Europe. Zasićenje proširenjem EU postaje sve snažnije i postoji sve veći otpor daljnjem proširenju, što je onda opasnost za BiH, ali i za RH. Smatram da europski projekt treba kompletirati i priključiti mu Srbiju, Kosovo, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju i BiH. Za stabilnost BiH, važna je i stabilnost tamošnje islamske zajednice. Treba razlikovati islam kao religiju mira i poštivanja vrijednosti koje i mi u kršćanstvu poštujemo, jednakost svake osobe pred Bogom i zakonom, od onih ekstremista koji nastoje izobličiti, iskoristiti i izmanipulirati migrantske valove i islam kao takav. Imam izuzetno poštovanje prema islamu kao religiji i prema svim muslimanima i baš zato sam upozorila da postoje rastući utjecaji trećih strana, pojedinaca ili skupina, uključujući terorističke skupine, a i nekih država, čiji je cilj BiH držati podalje od euroatlantskih integracija. I dalje ću se zalagati za europski put BiH, čak ću inzistirati da se i neki kriteriji ulaska prilagode kako bi ih BiH mogla lakše ispuniti. No, u svemu tome ni milimetra neću odstupiti od zaštite pozicije hrvatskog naroda u BiH. Bez Hrvata nema BiH, država bi se raspala i onda tko zna kakve bi tvorevine nastale. Činjenica je i da se Hrvati u BiH sada osjećaju zakinutima, neravnopravnima, pa čak i u Federaciji osjećaju se nesigurno i imaju sumnju u vlastitu budućnost u toj državi. Moje poruke bile su usmjerene prema okoštalim strukturama unutar BiH, ali i unutar međunarodne zajednice koja nastupa s predrasudama prema nama, BiH i u konačnici prema Srbiji, koja je isto tako potpisnica Daytonskog ugovora. O prijetećim opasnostima trebamo razgovarati vrlo iskreno s vodstvom BiH, treba postojati suradnja službi i osviještenost građana prema opasnosti od terorizma ili radikalizacije koji neizbježno vode u nestabilnost.

Osim vas, hibridnim napadima izloženi su i ministar obrane Damir Krstičević i premijer Andrej Plenković. Dogodio se i hakerski napad na MVEP. Prepoznajete li u tim napadima ruski potpis?

Hibridni rat nije samo naš problem, postao je moderna prijetnja, jedan od alata modernih ugroza, i u konačnici mu je cilj destabilizacija bilo osoba, bilo cijelog sustava neke države. O tome čiji potpis nose ti napadi na hrvatski politički vrh neću nagađati, to prepuštam našim službama. Dosad se to nije uzimalo u obzir kao jedno od sredstava ratovanja protiv RH te stoga i upozoravam da je naša strategija nacionalne sigurnosti iz 2002. toliko zastarjela i zato moramo ići u donošenje nove koja će sadržavati i rješenja kako se nositi s hibridnim ratom.

Pokazuje se da su javni i tzv. mainstream mediji jedna od glavnih poluga obrane države od hibridnog rata, a i sami imaju velikih problema i bore se za opstanak?

Slažem se, jer hibridni rat uključuje ne samo plasiranje dezinformacija, nego i prodor u sve strukture, medije, gospodarstvo, energetiku, banke... I to se događa. Upravo zbog toga od početka mandata inzistiram na konceptu domovinske sigurnosti.

Taj je koncept Krstičević počeo izrađivati uz vašu suglasnost i unutar vijeća koje ste vi osnovali. Jesu li se sada pojavili problemi zbog ovlasti u tom konceptu? Pričalo se da ćete u tome biti “razvlašteni”, je li to uopće moguće?

Ministar Krstičević i ja u tome surađujemo još od moje predsjedničke kampanje, od kada se i zalažem za taj koncept predviđajući sve ove ugroze kojima smo sada izloženi. Naravno da uvijek postoje različita predviđanja i kada krenete od početnog koncepta, on se u izradi i mijenja. No niti Ustav dopušta moje razvlaštenje, niti to ikome ozbiljnom ili relevantnom pada na pamet. Nije poanta tog sustava stvaranje nekog novog Ureda, nego povezivanje postojećeg sustava da postane učinkovitiji, da postoji sinergija i da agencije i službe ne rade svaka za sebe, nego da se točno zna tko, kada i kako reagira. Treba uskladiti odnose između vojske, MUP-a, civilnih službi u pitanjima novih ugroza, primjerice osiguranja granice krene li novi migrantski val. U ovom trenutku naši građani mogu biti mirni, službe rade svoj posao i sve informacije koje imamo govore da su vrlo učinkovite na terenu.

Dakle, ministar Krstičević neće dobiti onaj posebni ured domovinske sigurnosti na koji je računao?

Ne bih spekulirala o krajnjim rješenjima, no mogu vam reći da ministar Krstičević i ja od prvog trenutka jako dobro surađujemo i u gotovo smo dnevnom kontaktu. Svoju ulogu vrhovne zapovjednice oružanih snaga RH namjeravam potpuno izvršavati.

Spomenuli ste da na Rusiju po pitanju terorističkih prijetnji moramo gledati kao na saveznika, no mi u Moskvi već dvije godine nemamo veleposlanika, a na djelu su nesuglasice između Rusije i RH?

Hrvatska stoji na načelu zaštite temeljnih postulata međunarodnog prava, to su teritorijalni integritet i suverenitet države, politička neovisnost i pravo država da same odlučuju o svojoj budućnosti. Rat u Hrvatskoj imao je brojne elemente hibridnog rata i možda je to bio jedan od prvih takvih ratova. To sam ruskim kolegama i kazala. Rusiju ne trebamo tretirati kao neprijatelja i tako se odnositi prema njoj, jer kad se prema nekome tako odnosite, on se ubrzo isto tako počne ponašati. Suradnja s Rusijom neophodna je u mnogim područjima. Mi trebamo imati čvrst stav o tome za što se borimo u međunarodnoj zajednici, no moramo imati otvoreni dijalog i velike nade polažem u dijalog Trumpa i Putina. Nadam se da će se iz toga iznjedriti novi sustav odnosa i rješenja za postojeće krize, čije posljedice EU najviše i osjeća.

Kakav je onda vaš stav prema nastupu premijera Plenkovića u Ukrajini? Jeste li branili njegovu poziciju u razgovoru s ruskim veleposlanikom?

Taj posjet vidim kao nastojanje da se iznađe mirno rješenje u okvirima sporazuma iz Minska, kojeg je supotpisnica i Rusija, te kao hvalevrijednu inicijativu za daljnji razvoj gospodarskih odnosa s Ukrajinom. Ruski veleposlanik u Zagrebu Azimov iskazao je volju za suradnju da se riješe sve nedoumice i razmirice. I sama sam nezadovoljna što u Rusiji, kao i u Turskoj, već jako dugo nemamo veleposlanika. To je, nažalost, posljedica toga što u zadnje nepune dvije godine imamo već treću vladu, no sad vjerujem u dobru suradnju pri imenovanju veleposlanika s premijerom Plenkovićem i ministrom Stierom. Dosad smo slali krivu poruku Moskvi kao da nam nije stalo do odnosa s Rusijom, a zapravo je to bio proizvod našeg nemara. Žurno je potrebno napraviti promjene u hrvatskoj diplomaciji u mnogim državama jer sam se i sama uvjerila da ima veleposlanika koji ne da ne rade u interesu hrvatske države, nego rade protiv državne politike. Veleposlanici su diplomati i oni ne kreiraju državnu politiku, nego je provode. Velika većina naših diplomata izrazito su marljivi i sposobni ljudi te veliki domoljubi i uvjerena sam da ćemo ubrzo na ključnim pozicijama dobiti upravo takve ljude. Ne želim da se ponovi situacija kada je naše veleposlanstvo u Beogradu, zamislite, pitalo naš MVP treba li na obljetnicu Oluje spustiti zastavu na pola koplja jer je Srbija to tražila! U restrukturiranje diplomatske mreže krećemo odmah poslije Nove godine i imenovat ćemo promptno nekoliko ključnih veleposlanika. Već je povučena dosadašnja veleposlanica u Crnoj Gori te sam uručila vjerodajnice našem novom veleposlaniku.

Veleposlanik Azinov tvrdi da zna koga će Hrvatska poslati u Moskvu, a zna i to da će njegovo imenovanje Rusija i odobriti, te da je riječ o njima poznatom hrvatskom diplomatu koji je već radio u Moskvi. Je li riječ o Tončiju Staničiću, oko kojeg ste se navodno dogovorili s Plenkovićem i Stierom?

Nije primjereno u diplomatskim odnosima govoriti o imenima prije nego što ta osoba i službeno dobije agreman zemlje domaćina. Rusija i Hrvatska trebaju osnažiti dijalog i to nećemo raditi preko medija. Prošle godine razgovarala sam s Putinom i Lavrovom i dojma sam da Rusija, kada je riječ o jugoistoku Europe, pomalo nastupa jednostrano, a voljela bih da saslušaju i naše argumente o stanju u susjednim državama, jer je i Rusija u konačnici dio zainteresirane skupine oko BiH. Mi vidimo rusku nazočnost u Srbiji gdje se održavaju i zajedničke vojne vježbe, i to u blizini hrvatske granice. Ne želimo to protumačiti kao čin neprijateljstva prema Hrvatskoj, ali moramo biti svjesni te činjenice.

Što kažete na tezu da male države ne mogu provoditi svoju aktivnu politiku prema velikima i da se ne trebaju u to petljati, kao oko Ukrajine i Rusije?

Mislim da hrvatska vanjska politika mora biti asertivnija, moramo se nametati i izražavati svoje stavove. Naravno, kad RH ima stav on se ne mora svima i svidjeti i nekome ćemo se u svemu tome ponekad i zamjeriti. Kad imate čvrst stav, onda vas i drugi više uvažavaju.

Ravnat ćemo se tu i prema politici koju će postaviti predsjednik Trump. Kakve su vaše procjene, kakva će biti politika SAD-a prema Hrvatskoj?

Važno je kako ćemo se mi postaviti. Naravno da mi SAD-u i izabranom predsjedniku Trumpu nismo prvi na listi prioriteta i upravo zato sami moramo nametnuti teme, a to je sigurnost jugoistoka Europe i transatlantsko savezništvo. Vjerujem da će gospodin Trump željeti iza sebe ostaviti pozitivnu ostavštinu, dakle ono što je njegov moto u Americi, “Učinimo Ameriku ponovno velikom”, prenijet će se i na određivanje pozicije SAD-a u svijetu. Nama odgovara snažniji američki angažman na jugoistoku Europe jer bez njega se ovdje problemi neće riješiti.

Kod nas se uvriježilo mišljenje da bismo mogli izvisiti u novoj podjeli sfere utjecaja između SAD-a i Rusije?

Postoje intencije podjele sfere utjecaja, no mislim da to više nije moguće po prijašnjem modelu. Osim toga, poznajem generala Jamesa Mattisa, novog ministra obrane SAD-a, koji je vodio zapovjedništvo CENTCOM-a (središnjeg zapovjedništva za operacije) upravo u vrijeme mojega mandata u NATO-u, i mogu reći da on nije samo iznimni vojni strateg, koji ima viziju, nego je riječ i o iznimno hrabroj i odvažnoj osobi.

Vidite li u generalu kojeg zbog te hrabrosti zovu “Ludi Pas” saveznika Hrvatske?

Vjerujem da ćemo suradnju sa SAD-om i osnažiti s obzirom na to da se naše oružane snage moraju nastaviti prebacivati na zapadnu vojnu tehnologiju. Odluku o nabavi nadzvučnih vojnih aviona prebacili smo za kraj 2017. jer nam toliko treba da bismo donijeli racionalnu odluku. No, već smo donijeli odluku da idemo dalje u nabavu transportnih helikoptera, najvjerojatnije američkih Black Hawk.

No u nabavi borbene eskadrile ne možemo računati na pomoć SAD-a jer Amerikanci procjenjuju da nam to nije potrebno?

Ne znam odakle se pojavila ta teza da SAD smatra da nam ne treba borbena eskadrila zrakoplova. Razgovarala sam s mnogima iz SAD-a i kazali su da oni drže kako postoje i drugi načini kako možemo štititi svoje nebo, ali da razumiju zašto je nama važno da imamo svoju eskadrilu, a odluku prepuštaju nama. Dakle, to je pravi stav SAD-a. Oni jako dobro razumiju zašto je nama važno zadržati ratno zrakoplovstvo i ne izgubiti generacije školovanih vojnih pilota, razumiju i simboliku zadržavanja HRZ-a zbog iskustva iz Domovinskog rata.

Ako se ostvare najave Srbije da će od Rusa nabaviti MiG-ove 29, to će dati vjetra i našoj odluci o nabavi nove borbene eskadrile, zar ne?

Na to ne gledam kao na utrku u naoružanju Srbije i Hrvatske, a na nabavu MiG-ova 29 gledam kao na legitimnu potrebu Srbije da osigura obranu svojeg zračnog prostora. I hrvatska je namjera da se u vojnim nabavama ravna prema vlastitim vojnim potrebama. Dakle, nabava zapadne vojne tehnologije iz SAD-a nije usmjerena protiv Srbije, nego je usmjerena protiv bilo kakve ugroze koja bi se mogla pojaviti u odnosu na Hrvatsku i hrvatski teritorij. Što se tiče terorističkih prijetnji, možemo biti saveznici sa Srbijom.

Dakle, Hrvatska sigurno ide u nabavu nove borbene eskadrile?

Držim da je o tome postignut politički konsenzus, a razgovarala sam o tome i s premijerom Plenkovićem. Sad se moramo okrenuti iznalaženju najučinkovitijeg i najisplativijeg rješenja.

Hoćete li podržati plan stvaranja postrojba OSRH koje bi 2018. trebale otići u misiju NATO-a u Litvi i misiju UN-a u Africi?

Apsolutno. Smatram da je to iznimno važno za interoperabilnost hrvatskih vojnih postrojba unutar NATO-a.

Jeste li zadovoljni vlastitim rejtingom, popularnosti u javnosti i jeste li se već odlučili, hoćete li se kandidirati za novi mandat na izborima za tri godine?

Ah, ankete. Jedne kažu da mi rejting pada, druge da raste. Neću reći da ih ne pratim, ali najvažnije je bilo naroda koje osluškujem na terenu. Da sam gledala samo ankete, ne bih se nikada ni kandidirala, jer su pokazivale da neću uspjeti. Svi mi u politici trebamo raditi ono u što vjerujemo da je dobro za državu i postupati onako kako smo građanima i obećali, a ne ono što mislimo da bi se ljudima moglo svidjeti jer onda nemamo stav. Nemam problema s jasnim iskazivanjem stava, a kada imate stav ne možete se svima svidjeti. Kada bih vodila računa samo o rejtingu, bila bih samo još jedan političar, ne i državnik. Političari razmišljaju o sljedećim izborima, a državnici o sljedećim generacijama. To vam je i odgovor na pitanje hoću li se opet kandidirati.

Ovih dana imali smo teme o ustašama, partizanima i četnicima. Problem je bilo darivanje srpske čokolade, a i vaša fotografija sa zastavom koja ima grb s prvim bijelim poljem?

Kad sam se vratila u Hrvatsku čvrsto sam odlučila da si neću dopustiti ulazak u ideološka pitanja, no, nažalost, pokazalo se da se to ne može izbjeći. Nevjerojatno je to koliko smo svi zajedno time zaokupljeni. Ta pitanja trebamo zatvarati. Hrvatski grb koji počinje s bijelim poljem nije nikakvo ustaško obilježje i, ponavljam, u Hrvatskoj nema ustaštva. Kad bi taj grb bio upitan, morali bismo onda preslagivati i crjepove na krovu crkve sv. Marka. Što se čokoladica tiče, nemam predrasuda prema stranim proizvodima, no reagirala sam jer bi bilo licemjerno za nekoga tko promiče kampanju „Kupujmo hrvatsko“ – ne iz nacionalizma ili ksenofobije, već iz interesa razvoja hrvatskog gospodarstva – poklanjati stranu čokoladu.

S prethodna dva premijera niste uspjeli uspostaviti puni partnerski odnos, hoće li vam to uspjeti s Plenkovićem?

Nakon prošlih izbora stvari se mijenjaju nabolje. I vladajući i oporba stvaraju civiliziraniji politički prostor i svi su se počeli više fokusirati na nacionalni interes. Možemo se mi razilaziti u dnevnopolitičkim pitanjima, ali vidljiva je želja svih, evo i novog predsjednika SDP-a Bernardića, da se nađemo i porazgovaramo o pitanjima koja su od bitnog, strateškog nacionalnog interesa. Da se o njima dogovorimo i ne prepucavamo ideološki. U trećini mog mandata promijenile su se tri vlade i nezadovoljna sam što nismo postigli veće učinke. Ulažem veliku nadu da ćemo sada doista težiti sinergiji, a ne kompeticiji. Svjesna sam koje su moje ovlasti i odgovornosti za opće trendove u društvu. Želim biti partner Vladi u suočavanju s negativnim trendovima, počevši s demografijom, te da se svi zajedno više usmjerimo prema dizanju standarda života naših građana. To je važnije od distrakcije s ideološkim pitanjima.

Je li distrakcija i stalno vraćanje na pozdrav “Za dom spremni”?

Mislim da je dobro što je premijer Plenković predložio osnivanje povjerenstva stručnjaka i povjesničara koje bi definiralo odnos prema svem znakovlju totalitarnih režima. Dakle, i nacističkog, i fašističkog, i komunističkog. Pravna smo država i moramo poštovati pravne norme. Činjenica je da grb postoji u statutu udruge koji je na snazi u periodu nekoliko hrvatskih vlada i nijedna ga nije dovela u pitanje. Ovdje je bitno da je riječ o spomeniku 11-orici poginulih hrvatskih branitelja i to nema nikakve veze s bivšim ustaškim logorom. To nije poruka Jasenovcu ili Srbiji, već iskaz pijeteta prema 11 mladića koji su poginuli pod tom zastavom braneći Hrvatsku. Želim jasno naglasiti, u Hrvatskom saboru nijedna strana ne zastupa proustašku ideologiju koja bi se otvoreno zalagala za ustaški režim.

U našem susjedstvu ima parlamentarnih stranaka i visokih dužnosnika čiji je program zapadna granica Srbije na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag, i to se ondje smatra legitimnim političkim programom. Nemojmo, dakle, dopustiti da nam stalno nabacuju tu “ustašku guju”, a onda se mi u Hrvatskoj šutamo međusobno i od toga radimo prvorazredno političko pitanje, što u konačnici iskrivljuje percepciju o samoj državi.

Je li vaše potpisivanje deklaracije s Vučićem bio dobar ili ishitren, naivan potez? RH je sada izložena pritiscima da ubrzano propusti Srbiju u EU?

Svaka ispružena ruka za suradnju dobar je potez. U tekstu deklaracije nigdje ne stoji da bi RH trebala Srbiju ubrzano propustiti u EU. Deklaracija je bila izraz političke volje i želje za unapređivanjem odnosa. Bila sam motivirana zaštitom hrvatske manjine u Srbiji i utvrđivanjem mehanizama rješavanja otvorenih pitanja sa Srbijom. Svaka stavka u deklaraciji jednako je aktualna danas, kao i na dan kad je potpisana. Štoviše, upravo se Srbija i u toj deklaraciji obvezuje na rješavanje pitanja položaja manjima koja su se pokazala problematičnima prilikom zadnje međuvladine konferencije za otvaranje poglavlja. Ne mogu se oteti dojmu da Srbija ta pitanja koja su vrlo lako rješiva, kao što je uvođenje školskih udžbenika za hrvatsku manjinu, podiže na entu potenciju, pripremajući se za situaciju kada će se rješavati teška poglavlja, pogotovo 23. i 24. poglavlje, i na taj način pokušava prikazati Hrvatsku kao problematičnu državu, da bi onda mogla reći – eto, vidite, Hrvati nam cijelo vrijeme rade probleme. Tu politiku prepoznajemo i znat ćemo se postaviti.

Znate li vi u čemu je problem da još nismo počeli graditi LNG terminal na Krku?

Ni meni nije jasno zašto gradnja još nije počela. Znam da smo mi i Poljaci u isto vrijeme donijeli odluku o gradnji terminala, a njihov već radi punom snagom. U našoj inicijativi Jadran - Baltik - Crno more računa se i na povezivanje poljskog i litavskog LNG-a s našim u Omišlju. LNG je naš apsolutni prioritet i interes, energetska je neovisnost bitna za političku, da vas nitko ne može ucjenjivati cijenama energenata, a time možemo stabilizirati i energetski sektor ne samo u Hrvatskoj, nego i u Mađarskoj, Ukrajini i dalje prema Poljskoj.

Je li preseljenje ureda u Visoku otpalo?

Povjerenstvo za smještajne potrebe dovršilo je studiju o svim uvjetima i kriterijima, predala sam ga ministru Goranu Mariću i oni će tražiti odgovarajući prostor. Doista mi je stalo da budem među ljudima i zato sam često među njima. U ovom prostoru na Pantovčaku osjećam se kao u akvariju, udaljena od ljudi. Dakle, preseljenje je moja želja. Ali u konačnici poštovat ću odluku struke, jer to nije moja osobna stvar, nego pitanje koje treba dugoročno riješiti uzimajući pritom u obzir sigurnosne, logističke, protokolarne i financijske prosudbe.

Zagađenje zraka u Slavonskom Brodu zbog rada ruske rafinerije u Bosanskom Brodu više ne može zanemarivati ni hrvatska politika. Jeste li u to uključeni?

Moj ured je u stalnom kontaktu s predstavnicima građanskih inicijativa Slavonskog Broda. U lipnju sam ih primila kako bi bila informirana i osobno sam uključena u iznalaženje rješenja. Važnu ulogu u rješavanju tog problema imat će, uz vladu BiH, i Republika Srpska i Ruska Federacija. Pozdravljam sastanak veleposlanika Azimova i predstavnika inicijativa i građana održan ovaj tjedan. Zajedno s Vladom RH učinit ću sve kako bismo taj problem riješili.