Svećenik Božo Milanović, vjerojatno najzaslužniji za pripojenje Istre Hrvatskoj, u knjizi "Moje uspomene" piše kako je u siječnju 1946. godine na prvom susretu s Titom od jugoslavenskog predsjednika tražio novčanu pomoć za sjemenište u Pazinu, kojom pomoći bi u Istri ostavio vrlo dobar dojam. "Petnaest dana poslije", piše Milanović, "javio nam je Oblasni odbor iz Labina, da nam je Tito poslao milijun dinara za sjemenište." Ta se darežljivost može protumačiti činjenicom da su u to vrijeme novoj komunističkoj vlasti, koja inače nije prezala od progona Crkve u Istri pa ni od ubojstava, hrvatski istarski svećenici bili potrebni u pregovorima o razgraničenju s Italijom, u kojima su i odigrali presudnu ulogu. Ali ne mogu se, kao što to neki čine, Titu i njegovoj vlasti odreći zasluge za pripojenje Istre Hrvatskoj.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman cijenio je te i takve zasluge, ali se, naravno, nije ustručavao Tita optužiti za zločine u ratu i neposredno poslije rata i za cijelo vrijeme trajanja komunističke Jugoslavije. Tuđman nije slučajno zadržao Titovo poprsje u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku. Komunističkog diktatora smatrao je jednim od najvećih europskih političara u vrijeme Drugog svjetskog rata. Držao je da je Tito bio osviješteni Hrvat koji je težio ravnopravnosti hrvatskog naroda u Jugoslaviji, koji je, i svrstavši Hrvatsku među antifašističke ratne pobjednike, i ustrojstvom države u kojoj je bila federalna Hrvatska, i ustavima od 1945. do 1974. godine zaslužan za stvaranje hrvatske države. Tuđman je Titu bio zahvalan i što ga je zaštitio od teške zatvorske kazne koja mu je pripremana poslije sloma Hrvatskog proljeća. Ali ne iz egoističnih razloga.
Jednom sam u razgovoru s jednim pokojnim hrvatskim intelektualcem, koji je bio među najvećima što smo ih imali i jako dobro obaviješten, rekao da su i Tito i Krleža bili dovoljno inteligentni te su mogli znati da će se raspadom komunizma raspasti i Jugoslavija, pa su možda čuvali i pripremali Tuđmana za tu priliku. Malo iznenađen tako hrabrom pretpostavkom koju od mene baš i nije očekivao, rekao mi je otprilike – jako ste blizu istini. Pri tome mi je potvrdio da je Tito ne samo znao za neke poteze hrvatskih domoljuba u Zagrebu nego ih je, ponajviše preko Ivana Šibla, i inicirao.
Piše se da će nova predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ukloniti Titovo poprsje s Pantovčaka, premda to iz njezinih usta još nismo čuli. Prije nego odluči svakako bi trebala razmisliti o nekoliko vrlo nezgodnih posljedica koje bi imala ako bi Tita uklonila. Prvo, predsjednica se i u predizbornoj kampanji i u inauguracijskom govoru snažno poistovjećivala s Tuđmanom i baštinjenje osnivača hrvatske države isticala je kao bitno obilježje politike koju će voditi. Ne bi li bilo licemjerno sada iznevjeriti Tuđmanove razloge zbog kojih je Titovo poprsje zadržao u Uredu predsjednika? Tuđman je vrstan povjesničar, koji je možda više nego itko bio svjestan političkih okolnosti u kojima su Hrvati i Hrvatska stoljećima živjeli, okolnosti koje su hrvatskim državotvornim nastojanjima bile iznimno nesklone. Stoga je i bio najpozvaniji da sudi o Titu, njegovu hrvatstvu i odnosu prema Hrvatskoj, pa bi kršenje Tuđmanove volje i micanje Titova poprsja bilo i nijekanje jednoga vrlo važnog uvjerenja prvog hrvatskog predsjednika.
Ako se dobro sjećam, Kolinda Grabar-Kitarović je u predizbornoj kampanji naglasila kako je Tito bio komunistički diktator, ali kako ljudi u različitim krajevima Hrvatske imaju različite odnose prema njemu. Zašto bi uklanjanjem biste riskirala nevoljkost u nekim dijelovima Hrvatske, i zašto bi riskirala tu nevoljkost kod mnogih ljudi koji i iz drugih razloga i osjećaja imaju povoljno mišljenje o Titu? Cijelo vrijeme Tuđmanove vlasti znalo se koliko on cijeni Tita, ali mu to baš nimalo nije škodilo. Osobno sam puno puta pisao protiv Tita osuđujući njegove zločine, a i sada mislim da bi trebalo promijeniti ime Trga maršala Tita u Zagrebu. Ali Pantovčak nije ni trg, ni ulica, ni škola, ni samo mjesto na kojem stoluje predsjednik države u jednom ili dva mandata, nego je i simbol države željene i stvarane stoljećima i u nesretnim, i u tragičnim, i u nimalo obećavajućim uvjetima, a određeno mjesto i ulogu i u tim stoljećima i u tim uvjetima imao je i Tito. Neki oblik Hrvatske kao države postojao je i u njegovo vrijeme i u njegovim ustavima, a čestitih Hrvata bilo je i u partizanima.
>> Tita će ukloniti iz ureda, ali ne odriče se antifašizma
>> Kad su od mog supruga tražili da ukloni Tita, rekao je: Neka ostane!
E moj Ivkošiću