Pregovarači meka srca i čvrste ruke

Kad je muškarac iz okolice Jastrebarskog, vođen načelom “ne želim oružje držati kod kuće”, to oružje odlučio prodati, vjerojatno nije mislio da će ta odluka za njegovu obitelj biti kobna. A ponajmanje je mogao zamisliti da će ono što je počelo kao bezazleni birtijaški dogovor uz čašicu vina i pregovor o cijeni oružja završiti smrću dvojice kupaca i talačkom situacijom u kojoj će posla imati i specijalci.

Koban razgovor
Jer kada je razgovor s dvojicom potencijalnih kupaca, osoba koje balansiraju na rubu zakona, izmaknuo kontroli, našao se u krvi na podu, a oružje pak u rukama kupaca koji su, pokazujući svoju nadmoć, iz njega pucali u zrak. No, prizor oca kako u lokvi krvi pretučen leži na podu dok iznad njega dvojica muškaraca iz oružja pucaju u zrak bilo je ono što je njegova 17-godišnjeg sina odvelo s one strane zakona. Jer mladić je, vidjevši što se događa, otrčao kući po automatsku pušku, iz koje je ustrijelio nesuđene kupce. Drama koja je uslijedila nakon toga trajala je nekoliko sati jer se mladić s ocem zabarikadirao u kući ne dopuštajući nikome da im se približi.

Nemoguća situacija
Opkoljen policijom, čekao je izlaz iz nemoguće i nevjerojatne situacije u kojoj se našao. A izlaz mu je ponudio policijski pregovarač Dragutin Miklečić, koji je pozvan na mjesto događaja kako bi razriješio kriznu situaciju, i to po mogućnosti na miran način. Iskusni specijalac jedno je vrijeme pričekao prije no što je stupio u kontakt s mladićem. Nakon kraćeg razgovora, zabarikadirani maloljetnik dopustio mu je da uđe u kuću, u pratnji mladićeva susjeda, također policajca.

– Razgovarali smo jedno vrijeme s njim, objašnjavajući mu u kakvom se položaju nalazi. Shvatio sam da traži pomoć, a koliko god profesionalni bili, ne možete si pomoći, a da ne osjetite empatiju u takvoj situaciji. Objasnili smo mu da smo mi policajci, da ga moramo izvesti van, pretražiti i privesti. Na sve je pristao bez pogovora i situacija je riješena na najbolji mogući način – objasnio je Miklečić tehniku kojom se poslužio u tom slučaju, ali kojom se služi i u svom svakodnevnom poslu.

Jer on je jedan od prvih policijskih pregovarača, poniklih iz redova specijalne policije, obučenih za reagiranje u najtežim i najkritičnijim situacijama. Ovih dana u poslu kojim se bavi trebali bi mu se pridružiti i neki njegovi kolege jer je MUP javnosti predstavio projekt stvaranja sustava policijskih pregovarača i policijskih savjetnika za krizne situacije. Većina budućih policijskih pregovarača dolazi iz redova specijalne policije, postrojbe koja se smatra najelitnijom policijskom postrojbom u zemlji. Timovi bi bili ustrojeni po regionalnoj pripadnosti, a u njima bi, osim pregovarača, bili i forenzični psiholozi te policijski psiholozi. S vremenom bi se u timove uključili i ostali rodovi policije. Svrha je projekta da se razdvoji pregovaranje od vođenja u kriznim situacijama, što je do sada bila praksa.

Koncentracija
– Godinama se radilo prema principu da je onaj tko vodi akciju na terenu ujedno i pregovarač u kriznim situacijama. To je nešto što nikako ne ide zajedno jer se ne možete koncentrirati na dva posla istodobno. Svrha je pregovaranja u kriznim situacijama da, kad god to možete, situaciju riješite na miran način. Isto tako, pregovaranjem možete dobiti i povoljne uvjete za intervenciju jer ponekad naletite na ljude koji ni pod koju cijenu ne žele pregovarati, a takvi su, primjerice, vjerski fanatici. No ono što je najbitnije istaknuti jest da je to timski rad – ističe Miklečić.

Za dobra pregovarača najbitnije je da ima osjećaj za ono što se događa, da shvati osobu s kojom pregovara i na neki joj se način zavuče pod kožu. Jer, kako kaže Miklečić, ne možete u kriznim situacijama nastupiti bahato, a da ne znate ništa o osobi koju želite nagovoriti da napravi ono što želite. Morate poznavati njegovu socijalnu “mapu”. A zlatno je pravilo pregovaranja – nikad ne smijete lagati. A ne smijete ni kategorički reći da ili ne. Jer, u suprotnom, cijela priča može otići u nekom drugom, nepovoljnu i neželjenu, smjeru.

Iako samoubojstva ni pokušaji samoubojstva ne spadaju u kaznenna dijela, policijski pregovarači ponekad moraju reagirati i u tim situacijama. I to pogotovo onda kada samoubojica osim sebe, primjerice prijeteći bombom, hoće ubiti još nekog. Miklečić se tako sjeća jedne situacije kad se 30-godišnjak zatvorio u vozilo, spojivši cijev od usisavača na ispušnu cijev auta. Htio se ubiti, a u razgovoru s njim, Miklečić je doznao da ima djevojku, koja ima dijete. Dijete nije bilo njegovo, a Miklečić je tada stupio u kontakt s djevojkom. No, ona nije bila voljna ni za razgovor ni za dolazak do 30-godišnjaka. – Htio sam mu pomoći pa sam mu kazao da bi ona došla, no nema kome ostaviti dijete. Na to je on rekao da laže jer joj je u blizini baka. Kad sam već mislio da sam ga uspio pridobiti, on je posegnuo u pretinac u automobilu. Misleći da hoće uzeti pištolj, razbio sam staklo i izvukao ga van. Na kraju se ispostavilo da je htio uzeti nož i sigurno bi se ubio. Koliku je želju za smrću imao svjedoči i to da je popio oko 100 tableta – kaže Miklečić.