Prekid rodiljskog dopusta je opasan za dijete!

Dijete do godinu dana nije psihički formirana osoba koja može biti neovisna o svojoj majci. Dijete i majka su tijekom prve godine neraskidivo jedinstvo, svojevrsna simbioza iz koje će dijete postupno "izranjati" kao zasebna jedinka, stav je psihijatra dr. Nenada Jakušića iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu.
 Simbioza prve godine više je od običnog hranjenja, prematanja, uspavljivanja. To je neponovljiva avantura intenzivne razmjene osjećaja između majke i djeteta, komunikacije osmijehom, pogledom, stiskom, mirisom, okusom, opipom, glasom. To je vrijeme začinjanja prvih riječi. Odvajanje djeteta od majke u prvoj godini, pa čak i na nekoliko sati, za dijete su traumatično iskustvo jer odlaskom majke ne nestaje samo ona. Iskustvo djeteta je da nestaje i ono samo  govori dr. Jakušić.

Prva godina
Obrazlaže da tijekom prve godine majka racionalno i empatijski prepoznaje potrebe svoga djeteta i nastoji ih zadovoljiti. Ako je majka u tome uspješna, dijete se osjeća zadovoljnim te sebe i svijet doživljava pozitivno.
 Tako se u djetetu formira pozitivan stav prema sebi, majci i cijelom svijetu koji majka predstavlja za dijete. Dijete, a poslije odrasla osoba, zrači optimizmom i sigurnošću. S druge strane, ako je dijete frustrirano jer majke nema ili ne zadovoljava na dobar način njegove potrebe, osjećat će se nervoznim i nevoljenim, a svijet će doživljavati kao ružno, opasno i prijeteće mjesto  kaže dr. Jakušić.
Ako nije narušen, proces odvajanja traje ne samo do kraja prve godine djetetova života nego i znatno dulje, otprilike do njegove četvrte godine. I stoga bi bilo, napominje naš sugovornik, od neprocjenjive važnosti da je majka uz dijete dok ne navrši četiri godine te da ga se potom uključi u vrtić radi dodatne socijalizacije i razvoja vještina. Jaslice smatra "nužnim zlom" te savjetuje da ih treba  tko to može  izbjeći.

Profesionalne dadilje
Dr. Jakušić zaključuje kako je u većini slučajeva malo vjerojatno da bi profesionalna dadilja mogla nadomjestiti majku u prvoj godini djetetova života, što jasno pokazuje stručani stav o negativnim posljedicama odvajanja u prvim mjesecima djetetova života.
Dojam ljudi koji su u svakodnevnom kontaktu sa zaposlenima jest da majke više nego prije prekidaju rodiljski dopust i ranije odlaze na posao ili, u nekim slučajevima, na njihovo mjesto uskaču očevi.
A što pokazuju konkretne brojke, koje smo prikupili preko područnih ureda HZZO-a? Ružica Naglić, voditeljica PU u Zagrebu koji pokriva Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, kaže da od ukupno 4282 žene u prvih šest mjeseci ove godine dodatni rodiljski dopust nije zatražilo 78 žena ili samo 1,8 posto. Slično je i u Splitsko-dalmatinskoj županiji gdje je, kako kaže voditelj PU u Splitu Vinko Maroević, samo 35 žena od 2590 prekinulo rodiljski nakon šest mjeseci. A to je nepunih 1,5 posto. Na području Osječko-baranjske županije rodiljski dopust, nakon šest mjeseci, prekida dvadesetak žena godišnje, kaže Katica Kristić, voditeljica PU u Osijeku. Iz ove slike "iskaču" žene Primorsko-goranske županije.

Raniji povratak
Prema podacima iz PU HZZO-a u Rijeci, koje nam je dostavio Fedor Dorčić, u ovoj godini samo šest mjeseci obveznog rodiljskog dopusta bez produžetka koristilo je 180 žena ili 13 posto na ukupni broj rodilja. Brojke, dakle, ipak ne pokazuju da žene sve više ostavljaju svoje šestomjesečne bebe na skrb nekome u obitelji ili izvan nje.
A one koje to čine, smatraju naši sugovornici, imaju plaću koja je puno viša od 2500 kuna rodiljske naknade ili je posrijedi posao koji jednostavno zahtijeva raniji povratak. Katkad je riječ i o ambiciji, želji žene da ne zapostavi karijeru  te žene smatraju da mogu biti jednako dobre i u majčinstvu i u karijeri.
Istraživanje Ekonomskog instituta pokazuje da žene koje se vraćaju na posao ranije nego što im to zakon dopušta ionako dolaze na nižu plaću od one koju zarađuju muškarci.
 Žene su općenito bolje obrazovane, ali su slabije plaćen, i to oko 15 posto  naglašava Danijel Nestić, istraživač Ekonomskog instituta, koji tvrdi da je to i zato što žene dominiraju u slabije plaćenim sektorima: trgovini, uslugama, prosvjeti, državnoj upravi.  Tvrtke daju prednost muškarcima ili ženama bez djece jer se boje troška bolovanja ili slabije koncentracije majki na posao. Pogrešan je to stav jer život oko nas pokazuje da su žene koje imaju djecu ozbiljnije, snažno su motivirane da zadrže posao i dobro rade  kaže Nestić.
Jedna je mlada majka, koja je zaposlena u Ini, od tvrtke tražila da joj osigura prikladan prostor za dojenje. Naišla je, dakako, na osmijeh i odbijenicu, a tek je na pritisak sindikata pravo na dojenje iskoristila dobivši dva i pol sata da ode do kuće, nahrani dijete i vrati se na posao.  Zakon kaže da dva sata dojenja mora platiti HZZO, ali Ina taj novac nikad nije uspjela naplatiti od države  kaže Maja Rilović, šefica jednog od Ininih sindikata.
Direktor Selectije Nenad Bakić kaže da od kandidata za zaposlenje čuju da u mnogim tvrtkama  a redom su to manje konkurentne tvrtke  poslodavci uzimaju u obzir obiteljske okolnosti.
 Ženama savjetujemo da na razgovoru za posao oklanjaju takva pitanja, koja su inače protuzakonita, i to na sljedeći način: ako poslodavac i postavi takvo pitanje, neka odgovore da to nije bitno za obavljanje posla te da se žele usmjeriti na svoje prednosti kao profesionalca. Ako pak poslodavac inzistira na toj temi, savjetujemo kandidatkinji da odbije posao kod tog poslodavca jer bi to lako mogao biti simptom općeg odnosa prema radnicima  kaže Bakić.

Poslodavci moraju voditi računa da im troškovi budu u granicama konkurentnog pa se stoga protive neprestanom prebacivanju financijskih obveza na njih kaže ravnatelj Hrvatske udruge poslodavaca Đuro Popijač. On je uvjeren da bi za radni status žena i budućih majki bilo pogubno da se ustrajalo na tome da poduzeća preuzmu plaćanje naknade za bolovanje tijekom trudnoće. Poslodavac ne može plaćati dugotrajna bolovanja zaposlenih jer se svaki takav trošak mora ukalkulirati u cijenu ističe Popijač.

Sve akcije države da se olakša život mladih obitelji te da im se pomogne u odgoju djece treba pohvaliti kaže 29-godišnja mama Ana. Me?utim, isti?e da država u svojim pokušajima ne misli o potrebama roditelja, nego "o statistikama rođenih i umrlih, cijenama i tko zna čemu". Niz je problema koje država lako može riješiti, ali ih ne razumije jer se ne razmišlja životno, nego u maniri političara koliko što stoji i kako će potez na koji se spremaju odjeknuti među glasačima. Neke stvari koje su napravljene jesu za pohvalu, ali neke probleme političari jednostavno ne prepoznaju zaključuje mama Ana.