Predsjednika Visokog prekršajnog suda (VPS) Zorana Potočkog pitali smo što on misli o tomu da prekršajni sudovi postanu odjeli na kaznenim sudovima, kakvu je ideju u Večernjem listu izložio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić. Sudac Potočki ogradio se kako se ne želi preko medija konfrontirati s kolegom Turudićem. Već je čuo za slične ideje koje, smatra, proizlaze iz površnog poznavanja ili i nepoznavanja prekršajnog sudovanja.
Predmeti ne bi nestali
– Riječ je o složenom problemu organizacije sudovanja, ali dovoljno je napomenuti da prekršajni sudovi rješavaju sve prometne nesreće, osim one s teškim ozljedama i smrtnim posljedicama, sve strance, 90 posto obiteljskog nasilja... – kaže predsjednik VPS-a dodavši kako razgovor o neriješenim predmetima uvijek završi na prekršajnim sudovima.
– Ali, pogrešna je pretpostavka da bi te brojke nestale, samo bi se pojavile na općinskom kaznenom sudu – uzvraća Potočki pa smo ga podsjetili da Turudićeva reorganizacija podrazumijeva sužavanje nadležnosti prekršajnih sudova na prekršaje u kojima se izriče zatvorska kazna, dok bi ostalo bili administrativni prijestupi. “Zar nije smiješno da VPS kao visoki sud na državnoj razini odlučuje o prekoračenju brzine od 5 do 10 km/sat!?” kazao je Turudić.
– Prije tri godine mi smo svjesno dali golem broj prekršaja u nadležnost uprave. Svi prekršaji u kojima je šteta do 2000 kuna dani su policiji, inspekciji... Kad su građani suglasni, takvi se slučajevi riješe kroz obvezni prekršajni nalog, ali u velikom broju slučajeva dana im je mogućnost prigovora koji se rješavaju na prekršajnim sudovima i ne mogu doći na VPS. Dakle, nije točno da VPS rješava sitne prekršaje – kaže Potočki, ističući kako se i dalje traže modaliteti za efikasnije prekršajno sudovanje.
Smanjenje broja sudova
Velika su očekivanja od novog Prekršajnog zakona koji je, kaže Potočki, “prilično revolucionaran s dvadesetak vrlo hrabrih novih instituta”. Za racionalizaciju broja prekršajnih sudova smatra da još ima prostora iako je to fizički teško provesti jer nema zgrada, zbog velike udaljenosti među sudovima, tehničkih i informatičkih problema. No, na tomu se inzistira jer je dosadašnja racionalizacija pokazala da donosi niz koristi, osobito do ujednačavanja sudske prakse. Preuzimanje “posjedovanja droge” neće znatnije opteretiti prekršajne sudove, ali će pridonijeti da se to rješava u jednostavnijoj, jeftinijoj i efikasnijoj proceduri.
Kad će više dovršit sve te nebeske reorganizacije. Nakon svake reorganizacije sudovi su još sporiji i imaju još više zaposlenih. Svaki novi ministar izmišlja genijalne promjene koje će popravit stanje, a stanje se stalno pogoršava.