Niti 24 sata nakon što sam na Večernjakovom webu u četvrtak objavio otvoreno pismo predsjedniku vlade pod naslovom "Kako može Marakeški sporazum biti neobvezujući kad u njemu 46 puta piše 'Obvezujemo se'?", stigao je odgovor predsjednika vlade. Prvo sam u petak ujutro u izravnom televizijskom prijenosu dobio priliku to isto pitanje izravno postaviti Andreju Plenkoviću, koji je odgovorio da je jedini ispravan prijevod Globalnog kompakta onaj koji će vlada objaviti na svojim stranicama, da bi tijekom dana na vladinom webu osvanuo ne samo prijevod nego i prava – interpretativna izjava!
Dakle, koji je Plenkovićev odgovor? Ukratko, službeni prijevod koji smo ovih dana koristili je pogrešan, engleska fraza "we commit to", koja se u njemu navodi 46 puta ne bi se trebala prevoditi sa "obvezujemo se", već bi umjesto toga 46 puta trebalo pisati – "predani smo" ili "iskazujemo opredjeljenje"!
Nema dvojbe, razmišlja li se u duhu engleskog jezika, Plenkovićevo "objašnjenje" svakako ima smisla, no na koncu kao da smo se ponovno našli u onom trenutku kad smo pokušali prevesti famozni "junction" iz sporazuma o arbitraži sa Slovencima. Naime, svakome je jasno da je odabrana višeznačna riječ koja se može prevesti na različite načine te da ni službeni prijevod "obvezujemo se" nipošto nije pogrešan. Dapače, budući da u preambuli sporazuma jasno stoji da on nije pravno(!) obvezujući, jasno je da se fraza "obvezujemo se" ne odnosi na pravnu već na neformalnu obvezu "potpisnika" (ne potpisuje se stvarnim potpisom nego prisustvom na konferenciji u Marakešu), ali i dalje predstavlja – obvezu.
VIDEOKOMENTAR 'Građanima treba objasniti što će se dogoditi ako Hrvatska pristane na Marakešku deklaraciju'
Ukucate li riječ "commitment" u neki od online rječnika ili prevoditelja (naprimjer https://hr.glosbe.com/en/hr/commitment), prva ponuđena riječ, naravno, jest - "obveza"! Bit će vam ponuđena i "obaveza", "obvezivanje", pa tek zatim i "opredijeljenost", a k tome i riječi poput "privrženost", "angažiranje", "vezanje", "obećanje", pa čak i – "zavjet"!
Dakle, u svojoj "interpretativnoj izjavi" Plenković je izabrao riječ najmanje bolnu za sebe, ali i za RH. Bruxelleski vuk je sit, a hrvatska ovca – za sada – cijela.
Ipak, i nakon te kreativne promjene i interpretativne izjave ostaje ono isto pitanje iz mojeg otvorenog pisma premijeru: Bez obzira što se neka država ne može suočiti s izravnim pravnim posljedicama zbog neprovođenja neke od tih "obveza", posve je nejasno kako bi to neki šef Republike Hrvatske koji bi se pojavio u Marakešu, po svojem povratku u Zagreb mogao tvrditi da taj sporazum njega osobno niti državu Hrvatsku ne obvezuje, te da se zapravo radi samo o običnom meniju, jelovniku s kojega on može odabrati ono što on hoće?
Marakeški sporazum nije pravno obvezujući, ali svakako itekako osobno obvezuje onog lidera koji se tamo pojavi i svojim prisustvom ga osnaži. Za onog lidera koji se u Marakešu pojavi posve je svejedno kako se prevodi riječ "commitment". Ako je pravno neobvezujuće, posve je svejedno pisalo 46 puta "obvezujemo se" ili 46 puta "opredijeljeni smo"– i dalje je obvezujuće za onoga koji se tamo pojavi.
U tom smislu, odluka da umjesto hrvatske predsjednice, koja je od toga neočekivano demonstrativno javno odustala, Tuđmanovim Challengerom u Marakeš leti ministar unutarnjih poslova – pobjeda je protivnika Globalnog kompakta! Neću reći da to shvaćam osobnom pobjedom, ali svakako pobjedom zdravog razuma. Činjenica da predsjednicu RH neće na približno istoj razini zamijeniti predsjednik Vlade RH, pa čak niti ministrica vanjskih poslova, te objava svojevrsne interpretativne izjave u kojoj se 46 puta napisana fraza "obvezujemo se" sad prevodi kao "opredjeljujemo se", pokazuje da je Plenkovićeva vlada shvatila da ne može na najvišoj razini prihvatiti tu obvezu čak ako bi ona imala neformalni karakter, odnosno da slanjem samo ministra unutarnjih poslova mora na takav način sniziti razinu diplomatskog angažmana te time naglasiti da rješavanje imigracijskih problema ostaje unutarnje hrvatsko pitanje.
Dakle, nipošto se ne radi o slučajnom odabiru, već o jasnoj poruci osmišljenoj za smirivanje hrvatske javnosti. U suprotnom, u Marakeš bi letio osobno Andrej Plenković, te bi za sobom poveo još nekolicinu ministara, kao što su letjeli na kongres EPP-a u Helsinki. Odluku da u Marakeš na čelu hrvatske delegacije leti ministar unutarnjih poslova Davor Božinović treba u tom smislu pozdraviti kao racionalni kompromis. Ako već hrvatska vlada nema toliki integritet i samopoštovanje da bi solirala unutar europskih centara moći i aktivno se suprotstavljala dominantnom smjeru, ako se ne želi usamljena naći između čekića i nakovnja, ako već Plenković ne želi vidjeti sebe u društvu "neposlušnih" čelnika Višegradske skupine, onda se barem ne mora gurati u prve redove baš svake bjelosvjetske inicijative samo kako bi dokazao da zaslužuje svoje mjesto u Europi prve brzine. Za to mjesto se neće izboriti pukom servilnošću: aktualna hrvatska politika čvrste kontrole granica i odnosa prema ilegalnim migrantima ionako je u suprotnosti s nekim od deklariranih ciljeva Marakeškog sporazuma.
Gospodine Hristić - u samo dva dana dva velebna članka! Prožeta argumentima koje je doista teško pobiti. Ne vladam engleskim jezikom, njemačkim vrlo dobro. Pročitao sam cijeli tekst Marakeške deklaracije, na hrvatskom jeziku gdje je pisalo "obvezujemo se" i pročitao sam cijeli tekst na njemačkom jeziku gdje "wir verpflichten uns", u prijevodu "obvezujemo se"!!!! Radi se o "službenim" ili neslužbenim prijevodima nije relevantno. Relevantno pak mi je kada moram donijeti zaključak da je premijer Plenković isplanirano pokušao obmanuti javnost. Zapravo - on to radi i sada. Meni za tu obmanu javnosti ne treba nikakav "prijevod" jer je ista tako jasna, vidljiva, osjetljiva - pa rekao bih čak i opipljiva.