Socijalna radnica je u postupcima zaštite dobrobiti postupala stručno i odgovorno, u skladu sa standardima socijalnog rada s obiteljima u riziku i javnim ovlastima Centra za socijalnu skrb u području obiteljsko pravne zaštite djece. Stručnim nadzorom nisu utvrđene pogreške ili propusti u radu ovlaštene socijalne radnice značajne za tragičan ishod postupka.
Ovlaštena socijalna radnica koja je vodila obitelj male Nikoll u provedenim je postupcima primjenjivala odgovarajuće metode i instrumente socijalnog rada te postupala prema definiranim protokolima”, zaključak je stručnog nadzora Komore socijanih radnika nad radom socijalne radnice u Centru za socijalnu skrb Nova Gradiška, koja je radila s obitelji u kojoj je od ozljeda glave preminula dvoipolgodišnja Nikoll.
Slično je prethodno utvrdila i Psihološka komora. Sve je napravljeno prema pravilima struke: i liste za procjenu rizika djece, i liste za procjenu roditeljskih snaga i roditeljskih rizika, razgovaralo se i izviđalo na terenu, savjetovalo i pomagalo obitelj... A Nikoll je umrla zbog teškog nagnječenja mozga. Zbunjujuć, nerazumljiv birokratski jezik govori nam kako je sve bilo točno onako kako je trebalo biti, a smrt djeteta kao posljedica tog urednog razvoja situacije vrišti proturječjem. Kakvi su nam to onda protokoli i pravila ako nam uz njih djeca bivaju usmrćena u roditeljskom domu?! Kako se po tim istim pravilima moglo dogoditi da se forsira vraćanje male djevojčice u biološku obitelj sklonu obiteljskom nasilju i zanemarivanju, a s druge strane se oduzme pravo na zajednički život s majkom dječaku kojeg je ta majka u najgorem slučaju možda nesmotreno dovela na koncert u kasni noćni sat?!
VIDEO: Resorno Ministarstvo o nalazu Komore socijalnih radnika
Nikollini su roditelji u tretmanu države bili gotovo četiri godine, a danas su optuženi za pet kaznenih djela. Stručni je nadzor uočio da su u novogradiškom Centru za socijalnu skrb stručnjaci bili “snažno usmjereni na poboljšanje odnosa među roditeljima kako bi se smanjili rizici za uspješan psihofizički razvoj njihove djece i stvorili potrebni uvjeti za povratak Nikol iz udomiteljske obitelji, a pritom nije bilo sumnje da je dijete u obitelji bilo sigurnosno ugroženo”.
Malu se Nikoll vratilo u biološku obitelj nakon što je glavninu svog kratkog života provela s udomiteljima i s njima razvila prisnost. Preduvjet za ostanak s udomiteljima, prema našim zakonima bilo bi trajno lišenje roditeljske skrbi, međutim, lišenje roditeljske skrbi moguće je kod slučajeva teškog zlostavljanja i spolnih zloraba, što ovdje nije utvrđeno. Roditelji su djevojčicu tražili natrag i pritom surađivali te o ostaloj djeci brinuli. Prema Konvenciji o pravima djeteta država ima učiniti sve da dijete živi s roditeljima. Međutim, sve što naša država ulaže u tom smjeru je 400 kuna naknade za nadzor obitelji s teškoćama u skrbi za djecu.
Država ne nudi škole za roditelje, ne nudi terapije za osobe koje zbog raznih razloga nisu sposobne imati stabilne partnerske i obiteljske odnose, već su oni prepušteni psihijatrima, a tamo se uvelike liječe tabletama. Ako i postoji obiteljski centar u gradu, nikog nije briga što siromašne disfunkcionalne obitelji iz manjih mjesta nemaju novca za troškove putovanja do tog obiteljskog centra. U tom zatvorenom krugu višeslojne nebrige i zanemarenosti, previše je obitelji prepuštenih jedino svojoj sudbini.