Potresno svjedočanstvo

Preživio masakr u Buči: Oko mene su bili leševi, a Rusi su ispaljivali metke. Želio sam izdahnuti

Foto: VALENTYN OGIRENKO/REUTERS
Exhumation of bodies of people from a mass grave in Bucha district
Foto: SERHII NUZHNENKO/REUTERS
TIMELINE - Russia's invasion of Ukraine enters 100th day
Foto: /NEWSCOM
Massacre in Ukraine
Foto: Pavlo_Bagmut
OSCE PA Delegation Visits Bucha And Irpin
Foto: Pavlo_Bagmut
OSCE PA Delegation Visits Bucha And Irpin
05.07.2022.
u 21:26
- Uživali su u egzekuciji, psovali. Jedan od suboraca iznenada je odlučio pobjeći, ali je odmah upucan - prisječa se ukrajinski branitelj.
Pogledaj originalni članak

Ukrajinski branitelj Ivan Skiba (43) danas sa svojom obitelji živi u ruralnoj Poljskoj, a svoju nevjerojatnu priču i preživljavanje maskara koji su počinile ruske snage u Buči, ispričao je novinaru BBC-a.

Skiba se u Buči priključio ukrajinskim Teritorijalnim obrambenim snagama kad je krajem veljače počela ruska invazija, a kad su početkom ožujka agresori stigli u taj grad 43-godišnji Ukrajinac zarobljen je s još nekoliko suboraca. 

Jablunska ulica 144 u Buči ubrzo je postala ozloglašena ruska baza, gdje su počinjene egzekucije ukrajinskih zarobljenika.

Skiba se prisjeća batina i ispitivanja. Oduzeli su im mobitele i cipele. Vodili su ih kroz Jablunsku ulicu prema zloglasnom broju 144. Svaki je držao jednu ruku na pojasu čovjeka ispred, a drugu na svojoj glavi. Postrojeni su uza zid pored ruske baze i natjerani da kleknu. Rusi su ih natjerali da navuku košulje i džempere preko glava. Tukli su ih kundacima i verbalno vrijeđali. Prema Ivanovim riječima, vikali su: "Vi ste banderovci (antisovjetska nacionalistička skupina u Drugom svjetskom ratu). Htjeli ste nas spaliti Molotovljevim koktelima! Sada ćemo vas spaliti!"

Kaže da su Rusi odlučili zastrašiti ostale pucajući u 28-godišnjeg Vitalija Karpenka, radnika u zadružnoj trgovini. Nakon toga je jedan mlađi muškarac iz grupe panično kazao Rusima da su svi oni pripadnici Teritorijalne obrane. Udarci su postali sve jači.

Video - Premijer Plenković u Buči

 

Skiba i još jedan muškarac, Andrij Verbovji, otac i drvodjelac, dovedeni su u zgradu. U ispitivanju koje je uslijedilo Ivanu su na glavu stavili kantu te su ga natjerali da se sagne i nasloni na zid. Na leđima su mu slagali cigle, jednu po jednu, dok se nije srušio. Ponovno su ga pretukli, a ciglom su udarali u kantu. U nekom trenutku čuo je kako netko govori Andriju Verbovju da će mu pucati u noge. Začuo se pucanj. Nakon toga više nije čuo Andrija.

Skiba je osjetio da mu vrijeme ističe. Do kasnog poslijepodneva 4. ožujka, dvojica od osam muškaraca iz njegove grupe ubijeni su iz vatrenog oružja.

"Rusi su počeli međusobno razgovarati što će s nama. Razgovor je tekao ovako otprilike: ‘Što ćemo s njima?‘ Pa drugi kaže: ‘Dokrajčite ih, ali samo ih onda izvadite van, da ne bi ležali ovdje‘."

Preostale muškarce odveli su iza ugla u malo dvorište. Ivan je ugledao tijelo muškarca kako leži na maloj betonskoj platformi. Očito je ranije bio upucan. Rusi su se počeli rugati svojim žrtvama.

- Uživali su u egzekuciji, psovali - prisjeća se Ivan.

Jedan od suboraca iznenada je odlučio pobjeći, ali je odmah upucan.

- Tada su Rusi otvorili vatru na ostale. Osjetio sam kako me je metak pogodio u bok. Pao sam - kaže Skiba.

Vojnici su provjeravali tijela muškaraca i ispaljivali posljednji metak kako bi bili sigurni da su mrtvi. Žudio je da makar na tren izdahne. Svi ti užasi mu se danas vraćaju u snovima. Ostao je ležati među mrtvima. Miran kao i njegovi ubijeni suborci.

Ruski vojnici su nakon nekoliko minuta otišli iz dvorišta, a Skiba je dopuzao do ograde i odvukao se u obližnje vrtove. Potom je ušao u kuću koju su vlasnici napustili tijekom granatiranja. Previo je rane i presvukao odjeću, no ubrzo je shvatio da se baš u toj kući odmara i nekoliko ruskih vojnika.

– Vidjeli su me i počeli ispitivati ​​tko sam i što tu radim. Uvjeravao sam ih da sam vlasnik kuće i da mi je obitelj evakuirana. Rane su, objasnio sam im, rezultat granatiranja. Vojnici su povjerovali u moju priču, ali su mi rekli da ne mogu ostati ovdje. Rekli su da će me odvesti u njihovu bazu kako bi mi pružili medicinsku pomoć. To je značilo povratak u Jablunsku ulicu 144. Bio sam prestravljen - svjedoči Ivan.

No, ponovno je imao mnogo sreće. U bazi su mu bolničari sanirali rane. Ako su vojnici koji su ga ustrijelili još bili u blizini, ili ga nisu vidjeli ili ga pak nisu prepoznali. Bio je smješten s civilima koji su se sklonili u skloništu zgrade. Nakon nekoliko dana dopušteno im je da odu.

Tijela ubijenih koji su s Ivanom branili Buču preostalih mjesec dana okupacije ostala su ležati u dvorištu gdje su Rusi odlagali smeće. Ivan je svoju obitelj, koja se još uvijek sklanjala od rata, zatekao kod kuće. Zatim su zajedno uspjeli pobjeći iz Buče.

Rusi su krajem ožujka napustili Buču, a ubojstva u tom gradu u središtu su velike istrage ratnih zločina koju zajedno provode Međunarodni kazneni sud i Ukrajina. A dođe li do kaznenih progona Skiba bi mogao biti jedan od ključnih svjedoka. Danas s obitelji živi i radi u Poljskoj no rane iz Buče još su itekako svježe.

- Probudiš se jer očekuješ pucanj u glavu. Taj osjećaj dolazi poput vala - kaže Skiba.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.