Manje od petine umirovljenih Hrvata odradilo je puna četiri desetljeća radnog staža. U tom podatku leži jedan od glavnih razloga urušavanja našeg mirovinskog sustava koji je već dugo neodrživ. Uplate u prvi stup odavno su nedostatne za isplatu postojećih mirovina pa je jasno da sustav opstaje samo zato što je to političarima oportuno.
I uvijek će biti tako jer socijalni nemiri nisu baš popularni. Za mirovine će se naći, ali će to pretakanje iz šupljega u prazno biti sve teži posao zbog nepovoljnih demografskih trendova i masovnog iseljavanja radnika koji će, umjesto u Hrvatskoj, puniti mirovinske fondove u Njemačkoj i Irskoj. Državna mirovina u sljedećim će desetljećima biti jednaka crkavica kao danas, ako ne i gora. A očekivani će životni vijek nastaviti rasti, čak i u državama poput Hrvatske koje teško mogu pratiti trendove i tehnološki napredak u zdravstvenoj njezi.
Trebamo li se, uz sve navedeno, doista nadati da ćemo uživati u dužem umirovljenju od prethodnih generacija i imati veću kvalitetu života u poznoj životnoj dobi? Budemo li ovisili isključivo o državi, odgovor je negativan. Sindikati nam kao rješenje nude nostalgiju, a Vlada kozmetiku. Sasvim je jasno da je pred nama izbor između dva pogrešna rješenja, ali u ovom je trenutku korisnije stati na stranu sindikata i potpisom podržati njihovu referendumsku inicijativu “67 je previše” . Dva su glavna razloga za to.
VIDEO Plaće u Njemačkoj
Prvi je taj što, bez konkretnog povoda, širi auditorij neće čuti stručnjake koji imaju drukčije ideje od sindikalnih vođa i ministra Pavića. Neki od njih godinama tupe isto, ali te se poruke zadržavaju unutar vrlo ograničenog kruga ljudi. Masa koja donosi prevagu na izborima uglavnom je ostala nesvjesna ekonomske realnosti i takva bira iste pogrešne politike. Referendumska inicijativa koja prikupi veliki broj potpisa građana ima potencijal na nekoliko mjeseci otvoriti prostor za raspravu jer će pobuditi interes medija i šire javnosti. Ne treba sumnjati da će Plenković ovo shvatiti kao politički napad i da će njegov vjerni sluga Kuščević ponovno primjenjivati svoje matematičke i logičke formule ne bi li umanjio broj važećih potpisa. Politička drama koja bi uslijedila stvorila bi pretpostavke za širu raspravu o mirovinskom sustavu koja je itekako potrebna, a koje neće biti bez raspisivanja referenduma. Ako se ne slažete ni s vladom ni sa sindikatima, u ovom vam je slučaju oportuno podržati sindikate.
Drugi je razlog očuvanje izravne demokracije. Vladajuća oligarhija koja je privatizirala institucije, a predstavničku demokraciju svela na trgovanje ‘žetončićima’, čini sve ne bi li ograničila referendumsko odlučivanje. Zakonsko izjednačavanje pravila financiranja referendumskih inicijativa s političkim strankama i najavljena vremenska i prostorna ograničenja za prikupljanje potpisa te smanjenje obujma tema o kojima će se građani moći izjašnjavati na referendumu jasan su znak da vlast nastoji u potpunosti okupirati javni prostor, a demokratske procese svesti pod apsolutnu kontrolu. Binarna priroda referenduma i neinformiranost građanstva uglavnom nisu najsretniji recept za donošenje kvalitetnih odluka o kompleksnim temama, ali Hrvatska kao demokracija u razvoju nasušno treba korektiv korumpiranim elitama koje su od Sabora napravile bastion nemorala.
Predsjednik Republike s ovlastima predsjednika mjesnog odbora to ne može biti i zato tu ulogu moraju zadržati ad hoc građanske inicijative. Transparentnost njihovog financiranja svakako je od javnog interesa, ali vlada nije krenula u zakonske izmjene zbog našeg, već svog interesa. Vremenska, prostorna i financijska ograničenja za referendumske inicijative elegantan su oblik opstrukcije građanskog bunta jer će za organizaciju prikupljanja potpisa biti potrebni mjeseci i vrlo razvijena infrastruktura. A dotad se strasti smire, interes javnosti splasne i cijela priča razvodni. Financiranje, koje je u slučaju referendumskih inicijativa privatno, postaje praktički nepremostivi izazov jer će si privatnik koji donira novac za referendum protiv vlasti ucrtati metu na čelo. Ne treba sumnjati da će svakog takvog posjetiti dobri inspektori i dati mu čestitku u vidu kazne s četiri-pet nula zbog loše označenog puta evakuacije ili neadekvatnih stolaca. Da mu građanska hrabrost ne bi još koji put pala na pamet.
Nakon što je Vlada vrlo sumnjivim metodama maknula s dnevnog reda referendume o izbornom sustavu i Istanbulskoj konvenciji, ovaj je sindikalni referendum nova – i možda posljednja – prilika za spas demokracije u Hrvatskoj. Lijevi dio spektra koji nije želio podržati inicijative iz katoličko – konzervativnih krugova sad nema izliku, a isto vrijedi i za desne podupiratelje propalih inicijativa koji su se prometnuli u najveće zagovaratelje izravne demokracije. Unatoč svjetonazorskom neslaganju, svima nam je u interesu da vlast u Hrvatskoj ostane u rukama naroda.
Hm. Da. Slazem se da nam treba demokracija. Pogotovo izravna. Ali ne vidim kako cemo ju postici podrskom jedne inicijative koja je sama po sebi katastrofa. Hajdmo onda prikupljati potpise da najmanja placa bude 20.000 kuna(!). Pa da vidis potpisa!!!