Početkom tjedna njemačka je policija objavila da su troje pljačkaša, koji su pokušali orobiti milijun eura iz kombija prošloga ljeta i u prosincu, odbjegli pripadnici Frakcije Crvene armije, zloglasnog RAF-a! Burkhard Garweg, Daniela Klette i Ernst-Volker Staub, sad u kasnim pedesetim godinama života, pripadnici su trećeg naraštaja njemačkih terorista koji su sijali strah u Europi i ostavili za sobom 34 ubijene osobe. RAF, Rote Armee Fraktion, bio je poznat i pod imenom Baader-Meinhof, po Andreasu Baaderu i Ulrike Meinhof, dvoje terorista koji su imali i nemalen broj poklonika, podržavatelja, pa i među poznatim intelektualcima onoga doba; o njima se snimaju filmovi, pišu knjige. Ipak, iza cijele navodno romantične borbe za novi svjetski poredak krije se, uvjereni su mnogi zapadni autori, samo još jedan oblik hladnoga rata, a akcije su centar imale u KGB-u u Moskvi ili u Istočnoj Njemačkoj. Veliki bunt u Njemačkoj počeo je ubojstvom studenta Benna Ohnesorga na prosvjedima protiv iranskog šaha i njegove diktatorske vlasti 2. lipnja 1967. u zapadnom Berlinu. Ubio ga je policajac Karl-Heinz Kurras. Policajac je tvrdio da je to učinio u samoobrani, dvaput je suđen i oslobođen zbog nedostatka dokaza. Tek 2009. otkriveno je da je taj policajac bio suradnik istočnonjemačke tajne službe Stasi. Kao suradnik pod imenom Otto Bohl godinama je dostavljao podatke šefovima u Istočni Berlin.
Ljevičari dobili mučenika
“Do danas nije potvrđeno da je Kurras ubio studenta po nalogu iz Istočnog Berlina”, pisao je Spiegel nakon što je umirovljeni policajac lani umro, 47 godina nakon što je “iako mu je bio okrenut leđima, ubio studenta filozofije kojem je to bio prvi prosvjed”, kako to piše Pavle Kalinić u svojoj knjizi “Frakcija Crvene armije 1970-1998.”, dodajući kako je “budući ljevičarski pokret dobio svog prvog mučenika”. Prosvjedi koji su počeli 1965. protiv rata u Vijetnamu nastavili se prosvjedima protiv naoružavanja Njemačke, protiv kapitalizma, akcijama u prilog marksističkoj revoluciji, na meti je bila i izdavačka kuća Springer, koja je objavila fotografiju Rudija Dutschkea, vođe prosvjeda. “Sada zaustaviti teror mladocrvenih, ne možemo to prepustiti policiji”, objavio je Bild u veljači 1968., a u travnju je triput na Dutschkea pucao soboslikar Joseph Bachmann. Ranjen u glavu, vođa prosvjeda je preživio, ali je 11 godina poslije umro: utopio se u kadi gdje je dobio epileptični napadaj. Što točno žele donedavni delinkvent Andreas Baader i njegova partnerica Gudrun Ensslin? U travnju 1968. postavljaju bombu u robnoj kući, Ensslin naziva novinsku agenciju i kaže im da je to “čin političke osvete”, a na suđenju kaže da su to učinili jer većina Nijemaca nije zainteresirana za Vijetnamski rat! “Mi smo zaključili da riječi ne znače ništa bez akcije”, rekla je. Nakon ubojstva studenta 2. lipnja 1968. reagira ovako: “Ova fašistička država sve nas želi ubiti. Moramo organizirati otpor. Na nasilje možemo odgovoriti jedino nasiljem. Ovo je generacija Auschwitza, ne može se raspravljati s onima koji su pravili Auschwitz, oni imaju oružje, moramo se i mi naoružati.” Doduše, neki svjedoci se uopće ne sjećaju da je Ensslin na tom skupu uopće bila. Ako je ipak rekla te riječi, zanimljivo je da je upravo ona sa svojim partnerom Bernwardom Vesperom pokušavala rehabilitirati njegova oca, nacističkog književnika Willa Vespera, kako to u knjizi “Vesper, Ensslin, Baader, iskonski prizori njemačkog terorizma” opisuje Gerd Koenen. Bunt koji je tresao Njemačku bio je prouzročen i time, objašnjavalo se, što je zemlju još prožimao nacizam i nacisti kojih je bilo posvuda. Međutim, jedna od liderica pobune, Ensslin, puno je vremena prije toga potrošila nastojeći objaviti djela pjesnika Vespera koji se zalagao za “od Židova oslobođenu nacionalnu književnost nacionalsocijalističkog Trećeg Carstva”. S njegovim sinom Bernwardom Ensslin je imala sina Felixa koji danas nosi njezino prezime i poznati je dramski autor i filozof. Bernward je pisao 1964.: “Naraštaj koji je podržavao Hitlera vjerojatno će ući u povijest kao primjer do tada nepoznate masovne shizofrenije: na jednoj strani slika obitelji, nevjerojatna jednostavnost duše, na drugoj krvnički poslovi; s lica obiteljska idila, s naličja rasna mržnja, progon drugih naroda, povlađivanje izgona i ubijanja. Ambivalencija njihova ponašanja u biti nije bila ništa drugo nego znak potpune osobne praznine, beskonačnog duševnog siromaštva, dezorijentacije.” Na neki način dezorijentacija je i u temelju pobune koja se tada činila samorazumljiva, pa ju je četvrtina Nijemaca mlađih od 40 u to doba podržavala, a 10 posto bi ih bilo i sakrilo od policije. Vijetnamski rat, imperijalni kapitalizam, kolonijalizam, ali i palestinsko pitanje, sve su to teme RAF-a. Naravno, i teme Varšavskog pakta. “Sovjetski Savez razvio je dva alata koji su promijenili svijet: otmicu aviona i državni terorizam. Rusija je rodno mjesto modernog terorizma. Stasi i KGB davali su novac i opremu za mnoštvo njemačkih lijevih terorističkih ćelija u 60,70 i 80-im godinama”, piše Nick Lockwood, britanski ekspert za postkonfliktne regije, ističući kako su teroristi bili hladnoratovska peta kolona.
Putinova uloga
Sredinom osamdesetih u Istočnu Njemačku stiže KGB-ovac Vladimir Putin, no, piše Masha Gessen, ne postoje nikakvi dokazi da je on imao veze s RAF-ovim teroristima. “Davati zadatke RAF-ovim radikalima bio bi za Putina posao iz snova, ali nema dokaza da ga je ostvario”, piše Gessen u Putinovoj biografiji te na osnovi iskaza bivšeg člana RAF-a tvrdi da su upravo oni, članovi RAF-a, donosili Putinu sa zapada stvari koje je poželio. Dobivali su naredbe od KGB-a i dolazili povremeno u Dresden na obuku, ispričao je autorici taj bivši član Frakcije Crvene armije. Godine 1990. u Istočnoj Njemačkoj uhićeno je devet odbjeglih članova RAF-a, među njima i Susanne Albrecht koja je priznala da joj je početkom osamdesetih Stasi osigurao novi identitet i novi život u Istočnoj Njemačkoj. Poslije se nastavlja izručivanje terorista Zapadnoj Njemačkoj, navodi Kalinić. Terorizam u Zapadnoj Njemačkoj temeljio se na dvije velike europske i njemačke političke tradicije, komunizmu i antisemitizmu, piše američki povjesničar Jeffrey Herf, koji predaje europsku i njemačku povijest na Sveučilištu Maryland. Sovjetski Savez se raspao i uskoro je, 1998. godine, RAF objavio kraj djelovanja, Europa je i prije odahnula od djelovanja njemačkih i talijanskih terorista, no danas su tu islamski radikali. Europski su teroristi nestali jer je propao komunizam, a da bi se slomili islamski radikali, trebalo bi raskrinkati i ismijati ideologiju, zaključuje Lockwood.
>> Vraća se teroristička Frakcija Crvene armije? Pronađen DNK troje terorista RAF-a
>> U Njemačkoj uhićeni neonacisti povezani s ubojstvima stranaca