Prodaja duga legalan je biznis, 
no upitno je 
koliko je moralan

Kad u mafijaškom filmu snagator obznani da je novi vlasnik duga nekog nesretnika, jasno je da je na sljedećih nekoliko scena bolje zaškiljiti. Utjerivanje dugova koje su banke, teleoperateri i komunalci prodali agencijama za naplatu provodi se prema njihovim “protokolima”, ali što se tiče ovršenih i blokiranih građana, legalni utjerivači dugova, kojima su samo lani banke prodale 8,4 mlrd. kn teško naplativih potraživanja, jednako su omraženi kao i oni s bejzbol-palicama. Ali da, legalni su.

Dužnici ne poznaju cesiju

Prodaja duga uređena je Zakonom o obveznim odnosima, a kad su posrijedi krediti, Zakonom o kreditnim institucijama i detaljnije Odlukom o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija. Pojednostavljeno, agencije od primarnog vjerovnika kupe dug uz diskont, po 20 do 30% vrijednosti, a od dužnika dalje nastavljaju naplaćivati ukupnu tražbinu. Tako naplata potraživanja postaje zaseban biznis koji je sam sebi svrha, izvan konteksta kreditnog odnosa u kojem banka plasira, preuzima rizik i uz kamatu ostvaruje profit ili tvrtka isporučuje svoj proizvod ili uslugu koja bi joj, naravno, trebala biti plaćena.

Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti:

Nadzor poslovanja nad agencijama za naplatu nije objedinjen u jednom regulatoru – dio koji se odnosi na kreditne institucije pod nadležnošću je HNB-a, ostatak pod Ministarstvom financija koje nam na pitanje o tome kako ga provode i jesu li ikad izrekli neku mjeru – nije odgovorilo. U HNB-u otkrivaju da je većina prigovora potrošača došla zbog nepoznavanja instituta cesije ili što im, zbog neažurnih podataka o adresi, nije dostavljena obavijest o ustupljenom potraživanju. Jer, prema aktualnim zakonima, dužnika je vjerovnik dužan obavijestiti o prodaji njegova duga, ali ne mora za to tražiti suglasnost. Zakon jamči da dužnik nakon prodaje duga ne smije biti doveden u lošiju poziciju.

“Prekomjerno granatiranje”

Puno je više prigovora upućeno na metode koje agencije koriste u naplati, a koje su, prema pričama dužnika, “prekomjerno granatiranje”: spominje se uznemiravanje rodbine, susjeda, pozivi u neprimjereno vrijeme, neradnim danima, višekratno telefonsko uznemiravanje, prijetnje oduzimanjem imovine...

Nedavno je dužnik nakon telefonskog uznemiravanja pokrenuo i istragu u Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu zbog nametljiva ponašanja, no zahtjev mu je odbačen. U agencijama za naplatu tvrde da sve rade po pravilima struke.

– Procedure se svode na kontakt s dužnicima svim zakonom dopuštenim sredstvima kao što su telefonski razgovor, pismeni dopis ili slično. Učestalost komunikacije ovisi o predmetu, ali se u svakom slučaju događa uz privolu klijenta s jasnim smjernicama naplate – tvrdi Matija Arapović, predsjednik Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja. Goran Aleksić, saborski zastupnik Snage, ističe da je agencije potrebno dodatnom regulativom obvezati na sve ono što su obvezne banke.

– Nije dovoljno samo napisati da dužnici ne smiju doći u lošiju poziciju nego prije cesije. Potrebno je propisati da banka mora odmah obavijestiti dužnika tko je novi vjerovnik i koje je točno stanje duga te onemogućiti cesiju prije nego što kompletna mogućnost naplate ne bude samo u rukama cesionara, jer događa se da naplata bude dvostruka pa se naplaćuje i banka, i tvrtka, mada je cesija izvršena pa banka više nema pravo naplate duga – komentira Aleksić. Nedostatne su regulative svjesne i europske institucije pa je EK prošli mjesec predložio direktivu koja detaljnije uređuje sekundarno tržište neprihodujućih kredita, uključujući licenciranje i nadzor nad osobama koje otkupljuju dugovanja, kao i osoba koje se bave samo naplatom prodanih kredita.