Da su nam poslali ova rješenja koji dan prije Bojanove smrti, to nas zacijelo ne bi ovako pogodilo. Tek što smo ga pokopali poštar nam je donio tri rješenja kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odbija naše žalbe iz svibnja. Zar im je za to trebalo tri mjeseca - kaže kroza suze Marica Šatrak, majka 16. godišnjeg Bojana kojem je prije pet godina u Sveučilišnoj bolnici u Padovi presađen dio jetre njegova oca Zdenka. Obojica su ušli u povijest hrvatske i talijanske medicine, kao prvi živi donator i primatelj dijela jetre.
Bojanu je otac tada spasio život koji mu je ugrožavao rak jetre, a brojnim bolesnicima probuđena je nada u mogućnost ozdravljenja presađivanjem dijela organa sa živog davatelja. Nakon zahvata o kojem su naveliko pisale novine Bojan je gotovo svakog mjeseca morao odlaziti u Padovu na kontrolne preglede.
- Putovali smo vlakom i ostajali najmanje po tjedan dana. Ne zato što smo bili željni putovanja, nego zato što u našim bolnicama nisu mogli pratiti postoperativni tok liječenja i odrediti terapiju. Troškove putovanja i smještaja snosili smo sami, od skromne muževe plaće čistača na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, te uz pomoć dobrih ljudi - podsjeća Marica Šatrak.
Sa suprugom Zdenkom pokazuje nam poveću dokumentaciju i hrpu željezničkih karata, te korespondenciju s HZZO-om. Napominju da su u pravilu morali pisati žalbe kako bi im se odobrilo plaćanje troškova kontrolnih pregleda u padovskoj Sveučilišnoj bolnici.
- Ili HZZ-ovi stručnjaci nisu znali ili nisu željeli znati da su talijanski liječnici Bojanu određivali terapiju, a da smo mnoge lijekove dobili zahvaljujući njima, jer se kod nas teško nabavljaju i skupi su, objašnjavaju Bojanovi roditelji. Ogorčeni su mišljenjem i ocjenom Višeg liječničkog povjerenstva Direkcije HZZO-a u kojem se navodi da nisu postojali opravdani medicinski razlozi za odobrenjem korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu i da se osiguranika moglo uputiti u Kliniku za pedijatriju Medicinskog fakulteta.
- Ne sporimo o njihovoj stručnosti, ali ako je naš sin od početka liječen i nadziran u Sveučilišnoj bolnici u Padovi, bilo je razumljivo da mu se tamo može pružiti potrebna pomoć i terapija. Borili smo se za njegov život i nadali do posljednjeg trenutka, a sada nam poručuju da smo ga unaprijed trebali otpisati. Nemamo više pravo na žalbe, a da bismo platili račune za tri kontrolna pregleda u siječnju, veljači i ožujku, prodat ćemo Bojanove stvari. Zahvaljujemo HZZO-u na svemu što su nam omogućili tijekom Bojanova liječenja i obavještavamo ih da smo im prištedjeli troškove za dva mjeseca njegove agonije, koliko je proveo kod kuće - ogorčeno poručuju Marica i Zdenko Šatrak. Ujedno pozivaju da im se jave drugi transplantirani bolesnici kojima bi mogli darovati preostale lijekove protiv odbacivanja organa.
Ottone Novosel