Posljednjih dana dobro poznate jadranske plaže izgledaju nešto drukčije. Čamci i brodovi leže nasukani u blatu ili neuobičajeno plitkom moru, a krivac za to je velika oseka koja je pogodila cijelu obalu, od Istre do Dubrovnika. Jesu li takve dugotrajne oseke uobičajene pitali smo akademika Mirka Orlića, redovitog profesora na Geofizičkom odsjeku PMF-a, koji se u svojoj karijeri desetljećima, između ostalog, bavio fizikalnim procesima u Jadranskom moru.
- Postoje dva dominantna efekta koji dovode do padanja vodostaja kakav se sada bilježi. Prvi su regularna plima i oseka u kojima su ti rasponi oseke i plime veći ili manji, a trenutno su veći. Drugi efekt je onaj koji je posebno važan, a to je pojava visokog tlaka zraka nad Jadranom i Sredozemnim morem, što je povezano s dominacijom brijega tzv. planetarnog atmosferskog vala. Kada je tlak zraka visok, razina mora se spušta i voda istječe iz Jadrana u Sredozemlje, pa dalje iz Sredozemlja u Atlantski ocean. To je započelo 4. veljače, dakle prije gotovo tri tjedna – pojašnjava akademik Orlić.
Dodaje kako postoje i sekundarni razlozi za ovakav pad vodostaja. U njih spada kontrakcija vodenog stupca, jer kod niskih temperatura se vodeni stupac steže kao što se steže i metal ili bilo što drugo kada je hladno. Drugi razlog je povećani salinitet koji se trenutno bilježi u Jadranu, a koji isto dovodi do pojave kontrakcije ili stezanja.
- Normalno je da se svakih nekoliko godina ili svakih nekoliko desetljeća dogode ovako niski vodostaji, mi smo imali već takvu situaciju početkom 1990-ih kad su niski vodostaji bili vrlo česti. Ali da ti vodostaji traju ovako dugo, to je nešto novo, i moje je mišljenje da je to trajanje niskog vodostaja povezano s klimatskim promjenama – kazuje Orlić. Zbog klimatskih promjena i zagrijavanja koje je veće u području polova nego ekvatora se mijenja dinamika planetarnih atmosferskih valova, oni postaju jače izraženi i sporiji, i zbog toga dolazi do te trome situacije. Prognoze, dodaje Orlić, kažu da će se meteorološko stanje uskoro promijeniti i da će se sva ta voda vratiti, a vodostaj će opet biti normalan ili čak premašiti normalne vrijednosti.
- Kad je u pitanju pad vodostaja, rekao bih da smo što se tiče iznosa za koji se on smanjio i ranije imali takve situacije, ali za ovakvu dugotrajnost mi se čini da je anomalija iako to ne mogu sa sigurnošću tvrditi dok ne napravimo cjelovitu znanstvenu studiju. Rekao bih da je zimski dio godine onaj kad su amplitude tih valova veće, a one idu u oba smjera, jer nije rijetko da u studenom dolazi do poplava. Dugoročno gledano postoji neka tendencija na više vodostaje i poplave u studenom i prosincu, kada više puše jugo i kada je niži tlak zraka, a u siječnju i veljači je viša tendencija na buru, viši tlak zraka i niže vodostaje – zaključio je akademik Mirko Orlić.
Više zelenih tema pronađite na Rezolucija Zemlja!