Kako je vijest s naslovom da se odlomio komad Sunca izazvala veliku pozornost u domaćim medijima, pa tako i na našem portalu, potražili smo objašnjenje o čemu se točno radi od našeg vrhunskog znanstvenika, prof. dr. sc. Bojana Vršnaka s Geodetskog fakulteta u Zagrebu koji inače radi i na Opservatoriju Hvar te vrijedi za vodećeg našeg stručnjaka za Sunce. Inače je prof. Vršnak i dobitnik brojnih vrijednih nagrada poput Medalje Krisian Birkeland za vrijeme i klimu u svemiru. Reći će odmah kako se, naravno, od Sunca ništa nije odlomilo, ali u određenim uvjetima tako se promatraču sa Zemlje može učiniti.
- Nije riječ o nečemu što bi bilo neuobičajeno. Naime, većina stvari koje erumpiraju na Suncu dolazi iz aktivnih područja, gdje su, recimo, Sunčeve pjege, dakle na nekim srednjim širinama. A kako je sada Sunčev ciklus u usponu onda se Sunčeve pjege polako pomiču prema ekvatoru tako da u 11 godina stignu od nekih 45 stupnjeva širine do blizine ekvatora pa sada ciklus završava. Ovo o čemu se govori u vijesti je glavno područje aktivnosti, pa zatim polarna korona, odnosno područje između srednjih širina i polova koje ide u krug oko Sunca a odvaja polove i donje dijelove, počeo je prof. Vršnak intrigantu priču o događajima na Suncu koji često zbunjuju ljude ovdje na Zemlji. Naime, nisu rijetke priče i teorije o tome da će nas jednom spaliti neka Sunčeva erupcija ili baklja.
Iako je za to, doznat ćemo, prilično malo šanse. Sama korona, pojasnimo i to je vanjski dio atmosfere Sunca i zvijezda koji emitira rendgensko zračenje. Za vrijeme Sunčevog aktivnog razdoblja, korona je jednoliko raspoređena i po ekvatorijalnim i po polarnim područjima, iako je najispupčenija u području Sunčevih pjega. - Iznad polarne korone su polja koja su već začetak novog Sunčevog ciklusa. Kada se ona odozgor počnu spuštati prema dolje, mijenja se cijela magnetska konfiguracija na Suncu. Iznad Sunčeve korone, prema polovima na sjeveru i jugu su područja koja su više otvorena prema međuplanetarnom prostoru i stvaraju bipolarnu strukturu magnetskog polja na Suncu. Ono što je bitno jest da su na Sunčevoj koroni prisutni Sunčevi filamenti što su nakupine plazme u Sunčevoj atmosferi koji su hladniji od Sunčeve korone koja je temperature milijun stupnjeva ili više dok su filamenti gušći i imaju nižu temperaturu, oni su nešto bliže onome što zovemo kromosferom, najnižim slojevima Sunčeve atmosfere.
Tamo su temperature 10.000 K a gustoće su, naravno, veće a to sve uvjetuje da gušća plazma i visi u magnetskim poljima, odnosno ona održavaju tu plazmu ne padne natrag na Sunce, da lebdi kao oblak iako se o oblaku ne radi. Te prominencije su stabilne, iako kada se skupi previše magnetske energije, kada seu njima zakomplicira onda postanu nestabilne i erumpiraju. To je rjeđe nego na aktivnim područjima gdje su pjege ali te erupcije isto znaju biti dramatične, bombastične. Jer, radi se o velikim filamentima, pa je to razlog zašto u ovoj vijesti stoji da se odlomio dio Sunca. To, naravno, nije točno jer se radi o atmosferi a ne čvrstoj tvari, objasnio je prof. Vršnak. Nastavlja kako je nakon ovog događaja dobar atmosfere otišao, ali i dalje se radi o atmosferskoj pojavi jer se od Sunca naprosto nešto ne može odlomiti.
- No, doista, kada gledate takvu pojavu ona se često manifestira kao bijela svjetlost i zaista se može učiniti kao da se odlomio dio Sunca. Međutim, radi se samo o tome da su to niski slojevi atmosfere, polarne strukture koje su, kada erumpiraju, znatno većih dimenzija jer je jednostavno takva magnetska struktura, ali one nemaju tako jako magnetsko polje u sebi da bi izazvale velike brzine tih erupcija, objašnjava naš znanstvenik dolazeći tako do situacija koje mogu doista biti opasne za Zemlju. - Kada govorimo o brzinama tih erupcija, riječ je o 1.000 km/s pa čak do 3.000 km/s što se čini doista strašnim. Gornje su erupcije nešto nježnije, samo do 1.000 km/s ali su puno tromije, jer imaju puno mase, hladne plazme koja je visila u magnetskom polju. Te mase sporije kreću ali polako mogu dosegnuti brzinu 1.000 km/s.
Obzirom da nose veliku količinu materijala iz atmosfere u slučaju da pogode Zemlju mogu napraviti štetu, ozbiljne geomagnetske oluje, sve ovisi o tome kakva je orijentacija magnetskog polja u samoj erupciji. Ako je taj izbačaj povoljan, odnosno da ide u smjeru juga, što je obrnuto od Zemljinog magnetskog polja, onda se magnetske silnice prespoje i nastaju geomagnetske oluje koje mogu svašta napraviti na Zemlji, spaliti transformatore i slično tome. No to je priča za sebe. Ali i opisane polarne erupcije mogu biti opasne jer imaju tendenciju da se spuštaju u ekliptičku ravninu i spuštaju se prema Zemlji pa ovisno o magnetskom polju u njima može biti svašta. To se ne može predvidjeti, nema načina za to. Neka su nada sonde koje kruže oko Sunca, Merkura i Venere koje bi mogle dati neka saznanja ako te erupcije prođu preko njih, samo u tom slučaju, kaže prof. Vršnak.
>> VIDEO: Dio Sunca se odlomio i formirao vrtlog oko solarnog sjevernog pola: Naš znanstvenik pojasnio što stoji iza toga
ma nije to ništa rekoše stručnjaci a onda završismo kao dinosauri;)