Ja sada idem u nebo! Vi idete u pakao! Osudili ste me na smrt, a ja sam žrtva silovanja! Nadam se da će vaše žena i djeca jednom biti žrtve silovanja - vikala je u siječnju 1991. Aileen Wuornos, dok su je izvodili iz sudnice. Tamo joj je upravo bilo presuđeno kao jednom od rijetkih ženskih serijskih ubojica. Osuđena je na smrt zbog ubojstva šestorice muškarca. Po vlastitom priznanju ubila je njih sedam, no tijelo tog sedmog nikada nije nađeno. Pogubljena je u listopadu 2002., 11 godina nakon što je osuđena na smrtnu kaznu, čime je okončan jedan tužan i nesretan život. Njezina majka imala je samo 14 godina kada se 1954. udala za njezinog oca.
Oca kojeg Wuornos nikada nije upoznala, jer je njezina majka razvela dva mjeseca prije njezinog rođenja. Wuornos je rođena 1956., a njezin otac je tada bio u zatvoru u kojem se kasnije i ubio. Majka je nju i brata napustila 1960., a djeca su tada ostala na skrb baki i djedu, koji su ih posvojili. Nije to bio sretan život, jer se Wuornos već s 11 godina počela prostituirati u školi u zamjenu za cigarete. Kasnije je istražiteljima ispričala da ju je djed seksualno zlostavljao dok je bila djevojčica, a postoje teorije iz kojih proizlazi da joj on nije bio djed već otac. U dobi od 14 godina ostala je trudna jer ju je silovao djedov prijatelj, a nakon što je to dijete rodila, dala ga je na posvajanje. Par mjeseci nakon što je rodila, napustila je školu, a kada joj je umrla baka, djed ju je 1971. izbacio iz kuće. Živjela je u obližnjoj šumi, a da bi preživjela, prostituirala se.
Od 1971. do 1991. kada je uhićena zbog ubojstva, stalno je upadala u probleme sa zakonom, pa je privođena zbog pijanstva, nasilničkog ponašanja, tučnjava, krađa, prevara... U tom periodu uspjela se i udati za jednog 69-godišnjaka, no brak je potrajao svega devet tjedana jer je bila nasilna i prema njemu. Prvo ubojstvo počinila je u studenom 1989. Žrtva je bio Richard Mallory (51), osuđivan zbog silovanja. – Ubila sam ga u samoobrani jer me je htio silovati - tvrdila je kasnije Wuornos.
Njegovo tijelo nađeno je 12 dana prije Božića 1989. zakopano u šumi. Sve što je policija znala, bilo je da su u njega ispaljena četiri hitca i to iz pištolja kalibra 22 milimetra. Ono što nisu znali, bilo je da je to tek prvo tijelo koje su našali. Jer u narednih godinu dana, na različitim lokacijama našli su još pet mrtvih muškaraca. Svima je bilo zajedničko da su ubijeni hicima iz vatrenog oružja i to iz pištolja kalibra 22 milimetra. Nadalje, u sve je ispaljeno više hitaca. Ubojica je u neke pucao po dva, u neke po četiri, a u neke čak po devet puta. Nadalje, svim žrtvama bilo je zajedničko i da ih je ubojica nakon smrti okrao i to tako što je sa sobom odnio novac i vrijednosti. Potom bi se odvezao u žrtvinom vozilu. U tom trenutku policiji je bilo jasno da imaju posla sa serijskim ubojicom, a FBI-ova jedinica za psihološko profiliranje zaključila je da je ovaj put serijski ubojica - žena.
No usprkos svemu tome, policija je tapkala u marku sve dok im u lipnju 1990. nije javio svjedok koji im je ispričao kako je vidio dvije žene koje su automobilom sletjele s ceste. Nakon što su sletjele s ceste, napustile su vozilo, no prethodno su s njega skinule tablice. To je svjedoku bilo sumnjivo pa je pozvao policiju, koja je ustanovila da je riječ o ukradenom vozilu te da je vlasnik vozila par mjeseci ranije ubijen iz pištolja kalibra 22 milimetra. Bilo im je jasno da imaju prvi opipljivi trag u potrazi za serijskim ubojicom, pa su uskoro napravljeni fotoroboti dviju žena. Zahvaljujući fotorobotima, obje su žene identificirane, a policija je prvo pokucala na vrata Tyrije Moore, koja je, ispostavilo se kasnije, bila djevojka Aileen Wuornos. Suočena s mogućim optužbama za sudioništvo u ubojstvu Tyria Moore je kazala da joj je Wuornos priznala da je ubila jednog muškarca. Moore je odlučila pomoći optužbi, pa je policiju prvo dovela do potoka u koji je Wuornos bacila pištolj kojim su ubojstva počinjena. A zatim ju je, pod policijskom paskom nazvala ukupno 11 puta.
Natjerala ju je da joj sve ispriča, a razgovori su snimljeni. Nakon toga Wuornos nije ostalo ništa drugo do da prizna ubojstva te da u sudnici gleda kako žena u koju je bila zaljubljena svjedoči protiv nje. Na suđenju je tvrdila da je sve te muškarce ubila jer su je silovali ili pokušali silovati, no nitko joj nije vjerovao. Osuđena je na smrtnu kaznu, a o njezinom životu su snimljena dva dokumentarna filma, te 2003. i igrani film “Čudovište”. Na velikom platnu utjelovila ju je Charlize Theron, koja je za tu ulogu dobila Oscara.
GALERIJA Alcatraz na Jadranu: Pogledajte kako danas izgleda Goli otok, zloglasna Titova kaznionica