Već se danima u javnosti, od prvog trenutka najave prosvjeda zbog sporog procesuiranja ratnih zločina u Vukovaru, preispituju skriveni motivi gradonačelnika Ivana Penave koji je u svoj grad 13. listopada pozvao mnoštvo koje će se, sva je prilika, u velikom broju i odazvati.
Tko stoji iza Penave, je li se na prosvjed odlučio sam ili ga je u vatru gurnuo utjecajni Tomislav Josić, hoće li se odazvati Hvidra ili će prevagnuti Đakićev nagon za samoodržanjem, je li to udar desne frakcije HDZ-a na premijera, što o svemu misli Milijan Brkić... roje se pitanja bez odgovora koja otvaraju prostor za spekulacije i naklapanja. Ima ih bezbroj. Kombinatorika na djelu, pa tako iz dana u dan. No, gdje su u toj mučnoj priči žrtve koje 27 godina čekaju na svoju pravdu? Malo tko ih više i spominje, a s približavanjem datuma prosvjeda o njima više nitko neće reći ni riječ.
Ako je i bilo dobre namjere Ivana Penave, a ne politikantstva kako mu sada podmeću, ključna motivacija za prosvjed rasplinula se u magli političke kaljuže, pa ni 20-ak dana uoči prosvjeda nije prerano ustvrditi da je odapeta Penavina strijela promašila metu. Što je falilo kakvoj tiskovnoj konferenciji na kojoj bi Penava iznio zahtjeve prema pravosudnim i svim visokim državnim institucijama? Što je falilo i drugoj i trećoj tiskovnoj konferenciji, ako prva ne bi postigla željeni cilj? Što je falilo ovakvom pritisku na institucije, čemu prosvjed?
Prema sastavu prosvjednika koji najavljuju svoj dolazak, već danas razvidno je da će se prosvjedu u Vukovaru odazvati svi, samo Vukovaraca biti neće. Onamo će, valjda u istim autobusima kojima su izvršili “desant na Zagreb”, u velikom broju pristići pristaše Dade Milinovića, bijesni zbog gubitka povlastica koje im je posrnuli župan osiguravao sve do jučer. Onamo će i braniteljske udruge, bijesne zbog odbijenice vlasti i izostanka saborske tematske rasprave o Miloradu Pupovcu. Onamo će civilne udruge bliske Crkvi koje premijeru Plenkoviću nikada neće oprostiti Istanbulsku konvenciju. Onamo će minorne desne strančice, koje su završile u ropotarnici povijesti s Tomislavom Karamarkom, koje će na prosvjedu potražiti kakav sitni osobni interes, mogući ulog za kakvu buduću političku trgovinu.
Premda je posve legalno i legitimno, nije isto izići na ulice Pule ili Zagreba kao i izići na ulice Vukovara. Svaki prosvjed u Vukovaru, pokazalo se i ranije, uz asistenciju onih snaga kojima žrtva nikada nije krajnji cilj, pretvori se u duple kolone i platformu za prljave političke obračune, ma tko god bio na vlasti. Iste te snage, bez obzira iz kojeg političkog tabora dolazile, udarit će po Vukovaru svaki put kada ovaj grad pomisli graditi svoju budućnost drukčije no sjećanjem na prošlost i tako otjerati svakog investitora kao i mladog čovjeka koji ondje snuje saviti svoje gnijezdo. Ovakvu vrstu pomoći Vukovar ne treba. Vukovarska žrtva to nije zaslužila. Ovaj grad i njegovi ljudi, koji će ondje ostati i kad ga napusti posljednji prosvjednik, jednodnevni izletnik, jeftini provokator i svaka sitna duša zalutala u njihov grad, treba pravdu za svoje žrtve, ali isto tako treba i svoj mir.
Pogledajte video: Oružje koje je imalo ključnu ulogu u oslobađanju Hrvatske
Odličan članak. Kakva korist običnim ljudima od šatorašenja i mitinga, koliko će ova predstava otvoriti novih radnim mjesta? Pa treba netko i raditi da bi se profesionalne galamđije mogle uzdržavati