'Protiv smo te reforme, a suci su rijetko u krivu'

I Udruga hrvatskih sudaca uočila je da prijedlog reorganizacije sudova Ministarstva pravosuđa zvuči primamljivo i zavodljivo. Obećava se brža, kvalitetnija, ujednačenija i jeftinija pravda. Uštede – bez otkaza! – za dvije godine od 52 milijuna kuna, na naknadama za duga suđenja 2,5 milijuna, na šetanju spisa tri milijuna... Ostajemo bez 82 predsjednika suda i dobivamo 82 suca. A UHS traži povlačenje prijedloga reforme!? Javnost nema razumijevanja za tankoćutni pristup neovisnosti sudaca, a takvim se čini i opiranje reformi pozivom na zabranu premještaja sudaca, kažemo predsjedniku UHS-a Đuri Sessi.

O čemu je tu riječ?

Riječ je o tome da načelo koje zabranjuje premještanje sudaca bez njihove privole jest ustavna kategorija i jedno od općeprihvaćenih jamstava neovisnosti sudbene vlasti. Ono je brana šikaniranju “neposlušnih sudaca”. Naravno, postoje iznimke kada se sudovi zaista iznimno ukidaju ili reorganiziraju. Kako je ova reforma sve samo ne iznimno ukidanje sudova smatramo da se ovo ustavno jamstvo na neki način izigrava. Suci će moći biti premješteni voljom predsjednika sudova koji su ipak u svom radu u sadašnjem uređenju previše ovisni o izvršnoj vlasti.

Zašto suci ne mogu putovati na posao, a sudili su u korist poslodavaca koji promijene sjedište, kad se radnike ništa ne pita?

Dijelom sam već odgovorio. Ja sam uvjeren da se suci, ako ova reforma zaista bude provedena, neće protiviti, dapače, učinit će sve da uredno obnašaju dužnost. Ali sigurno će tražiti prava koja im pripadaju po zakonu, a tada dolazimo na teren povećanih troškova u situaciji kada u proračunu sredstava nema. Osim ako netko ne očekuje da suci ne bi trebali tražiti ono što im po zakonima pripada. Ili će se mijenjati propisi da se sucima ukinu i ta prava. I to smo već vidjeli.

Onda nikakva reforma nije moguća!? Što je alternativa, za spora suđenja u zadnje tri godine plaćeno je više od 80 milijuna kuna?

Ono što je boljka našeg sustava neće se riješiti ukidanjem sudova, već čitavim nizom poteza koji bi morali biti postavljeni komplementarno i harmonično. Recimo, ova reforma koja predviđa raspodjelu predmeta u žalbenom postupku na sve županijske sudove neovisno o teritorijalnoj nadležnosti u izravnoj je suprotnosti s tek uvedenim postupovnim rješenjem koji daje mogućnost žalbenom sudu da održi raspravu i sam otkloni nedostatke bez vraćanja spisa na prvi stupanj. Ako spis iz Vukovara tako ode u Pulu, hoće li sud u Puli iskoristiti tu mogućnost i održati raspravu? Vjerojatno ne jer ili će stranke putovati u Pulu ili će suci iz Pule putovati u Vukovar. Opet troškovi, opet sredstva kojih nema.

Ako reforma padne na pitanju troškova, krivnja će se prebaciti na suce i predsjednike sudova

Hoće li se zbog reforme morati ponovno birati predsjednici općinskih i prekršajnih sudova?

Po ovom prijedlogu zakona ne. Ali pitanje je kriterija po kojem je neki predsjednik suda imenovan i koji su se parametri uzeli u obzir. Sigurno ne ovi parametri koji će sada pred preostale predsjednike sudova postaviti reorganizacija. Jesu li svi sposobni rukovoditi sudovima i tzv. stalnim službama, to je otvoreno pitanje. A i te „stalne službe“ imat će voditelje koji će morati imati upravljačke funkcije i vještine, njih će postavljati predsjednici sudova. Inače, zakon propisuje tzv. stalne službe koje se tim zakonom predviđa ukinuti odlukom ministra. To me upućuje da bi ih trebalo zvati privremenim službama.

Nije li pozitivno što je cilj reforme i ravnomjernija opterećenost sudaca? UHS kontrira da će nekima zato pravda biti sporija. Ali cilj je da bude jednako dostupna, a ne da u Požegi presuda bude za jednu, a u Zagrebu za tri godine?

Svakako. Ali pravo na suđenje u razumnom roku u pretežitom dijelu dovodi se u pitanje na velikim sudovima na kojima su suci višestruko opterećeni. Dakle, ako želimo na tim sudovima skratiti trajanje postupaka, imamo na raspolaganju tri mogućnosti. Prvo, povećati broj sudaca na tim sudovima, što je u ovoj fazi neprihvatljivo. Drugo, predmete raspodijeliti na druge sudove ili njihove službe pa će stranke, svjedoci, zastupnici, vještaci, državni odvjetnici putovati na te sudove i službe. Dakle opet troškovi. Treće je da će suci i zapisničari putovati, a to su opet troškovi. Hoću reći, ne može se govoriti da reforma koja ima plemenite ciljeve ništa ne košta ili da su troškovi zanemarivi. Ako ona padne na pitanju troškova, krivnja će se prebaciti na suce i predsjednike sudova, a ne na onog tko drži blagajnu ili donosi zakone. To smo ionako čuli na sjednici Vlade.

Ministarstvo pravosuđa najavljuje uštede s reformom, a UHS veće troškove. Kome vjerovati? Pa ne moraju se seliti suci nego spisi, i to elektronički.

Rasprave se ne mogu voditi elektronički jer spisi neće biti u elektroničkom obliku, a i ako budu, to neće ukinuti potrebu da se održavaju rasprave tamo gdje ih treba biti. Ako ne budu potrebne, svejedno je u kojem je mediju sudski spis.

Zašto je sada sporno ukidanje 80-ak sudova, a dosad smo “preživjeli” ukidanje njih više od sto? Samo šestina općina ima sud, zašto ih ne ukinuti još?

Zato što je prije ukidanje sudova provedeno racionalnije i vodeći računa o lokalnim prilikama. Zato što nije ni napravljena analiza ove već provedene reforme da bi se vidjelo što je ona donijela, ima li i tu organizacijskih problema, troškova i uopće učinaka na prava stranaka. Naravno da svi gradovi i sve općine ne trebaju imati sudove i novo vrijeme nosi nova pravila. Ali, kako kažu, ne popravljaj ono što nije slomljeno, znači prvo utvrdi je li slomljeno, pokaži gdje je slomljeno i onda popravljaj ako je zaista potrebno, a tu treba ukalkulirati i zastoj koji će nužno nastati svakom reorganizacijom.

I specijalizaciju pojedinih sudova u nekim pravnim područjima kritizirate kao “diktaturu” sudske prakse nekolicine sudova. Dojam je da slabosti profesije namećete kao argument?

To nikako nije slabost. Dojam, kao i svaki dojam ima malo veze sa stvarnošću. Suci moraju biti slobodni procijeniti učinke i domete pravne norme, ako to nisu ili ako neće biti u prilici jer će to biti ekskluzivno pravo samo nekolicine, to je onda „diktatura”, ali i prostor za nedozvoljenu kontrolu. Opća sjednica Vrhovnog suda i Upravni odbor UHS-a zauzeli su stav da ne postoje nikakvi kriteriji zbog kojih bi neki županijski sudovi sudili samo neku vrstu predmeta. Zašto su baš ti sudovi odabrani, nikom nije jasno pa ni sucima na tim sudovima. Sudsku praksu usklađuje Vrhovni sud, a da bi to mogao, mora imati na raspolaganju razne stavove i argumente. Ako ih nema, neće ni biti u prilici to činiti. Po mom sudu specijalizacija sudaca na sudu je korisna, a specijalizacija sudova nije. Na kraju, ako se pokaže da je UHS bio u krivu, nitko sretniji od nas. Samo dosad smo rijetko bili u krivu.