Ustavni suci su se ovoga ljeta intenzivno bavili osjetljivom temom koja osobito u recesijskim vremenima pobuđuje veliki interes javnosti jer se tiče džepa svakog poreznog obveznika – primanja i “povlastice” državnih dužnosnika i službenika, ustavnih i redovnih sudaca te pravosudnih dužnosnika.
Ocjenjivali su ustavnosudsku opravdanost uskrata božićnice i regresa zaposlenima u javnim službama, zastupničkih mirovina, korištenje rezidencijalnih objekata i formalnopravno bavili se plaćama i naknadama sudaca i pravosudnih dužnosnika.
Štiteći ustavne principe kod mirovina, štićenih osoba i objekata posljedično su bili suci i u “vlastitim predmetima”. Ali, zanimljivo je, nisu imali “hrabrosti” baviti se i nepravdom koja se tiče njihovih plaća, a koja traje već šestu godinu.
Zašto Ustavni sud šuti?
Nedopustivo je da su suci Ustavnog suda, koji štite najviše vrednote ustavnog poretka pa preispituju i odluke sudbene vlasti, plaćeni manje od sudaca Vrhovnog suda čije odluke također nadziru. A da se vladajući kod zadnjeg 6-postotnog smanjena plaća državnim dužnosnicima, u koje su svrstani i ustavni suci, u zadnji čas nisu sjetili i sudaca redovnih sudova, ustavni suci bili bi plaćeni na razini uskočkih županijskih sudaca, odnosno 10,7 posto manje nego vrhovni suci.
Ali, ni tada nije bilo javnih reakcija u obranu ustavne pozicije Ustavnog suda. Na naše zašto, predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec kratko je uzvratila kako je iznimno nepopularno uopće o tomu govoriti zbog izvanustavnopravnih razloga.Ustavni suci su jedino u stručnim radovima, koji nisu doprli do šire javnosti, uzgredno upozoravali na tu “paradoksalnu situaciju” kako je lani to nazvao sudac dr. sc. Mato Arlović.
Akademik Davor Krapac u knjizi “Postupak pred Ustavnim sudom RH”, objavljenoj u veljači, baveći se ustavnopravnim položajem Ustavnog suda upozorio je na “temeljnu pogrešku” kad su ustavni suci uvršteni među državne dužnosnike, što je kasnije dovelo do toga da predsjednik i suci Vrhovnog suda imaju veće plaće od predsjednice i sudaca Ustavnog suda. Iako je koeficijent s kojim se množi osnovica pri obračunu plaće isti za čelnike (7,86) i suce (6,42) dviju institucija, a nekoć je bila ista i osnovica (5415 kn u siječnju 2009.).
U stručnim je izlaganjima i prof. dr. sc. Jasna Omejec upozoravala na “nedopustivu pravnu situaciju” da za ustavne suce “osnovicu za obračun plaće dužnosnika određuje Vlada RH”, kakva je situacija od izmjena Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika u ožujku 2009., dok je do tada osnovica bila određena zakonom. Od tada je voljom izvršne vlasti u četiri navrata plaća ustavnih sudaca smanjena ukupno 22 posto.
U siječnju 2009. osnovica je bila 5415,37 kuna, a danas je 4221,76 kuna. Istodobno, plaće redovnih sudaca regulirane su Zakonom o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika i u kolovozu 2009. nisu smanjene pet posto kao dužnosnicima pa je njihova osnovica danas veća (4443,96 kn).
Prema Ustavu bi sva pitanja važna za rad Ustavnog suda trebala biti riješena Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, ali od 2009. neovisnost ustavnih sudaca svedena je na razinu običnog zakona čija se svaka promjena, sukladno politici Vlade, automatski primjenjuje i na ustavne suce.
“Time je njihov mandatni položaj bitno oslabljen”, ističe Krapac u svojoj knjizi.Ustavni suci su i o pitanju mirovina poistovjećeni s državnim dužnosnicima, što “dovodi do nestabilnosti njihova materijalnog položaja jer se svako naknadno reguliranje mirovine zastupnika u Hrvatskom saboru (npr. posljednje ukidanje tzv. povlaštenih zastupničkih mirovina nakon preuzimanja vlasti koalicijske vlade početkom 2012.) automatski odražava na mirovinu ustavnih sudaca”.
Doduše, od tog su automatizma kod nedavne odluke Ustavnog suda o mirovinama profitirali i ustavni suci, što akademik Krapac očito nije slutio kad je pisao taj dio svoje knjige, iako to ništa ne mijenja na njegovu zauzimanju za financijsku neovisnost Ustavnog suda. Kako Ustavni sud nadzire sve tri državne vlasti, “mora imati posebno mjesto u državnom protokolu”, zaključuje Krapac nalazeći argumentaciju i kod neovisnih autoriteta kao što je prof. dr. sc. Branko Smerdel.
Kod posljednjeg smanjenja plaće redovnih sudaca, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa upozorio je da suci nemaju povlastice kao dužnosnici, naknade za rad u odborima (nemaju ni ustavni suci), službene aute ili dodatke na plaću za putovanja i slično, a tomu valja dodati mobitele, reprezentaciju...
Upozorenje nakon 14 godina
Ministar pravosuđa Orsat Miljenić je na temu različitih osnovica za obračun plaće sudaca i dužnosnika govorio kako se razmišljalo o izjednačavanju, “ali smo zaključili da bi bilo više štete nego uštede” te da se htjelo sačuvati sudbenu vlast kao solidno plaćenu. Udruga sudaca je 2009. inicirala ocjenu ustavnosti odredbe po kojoj Vlada određuje plaću sudaca, što je Ustavni sud tek sada ukinuo štiteći neovisnost sudbene vlasti. Pritom, analogijom to nisu proširili i na sebe pa njihova plaća i dalje ovisi o Vladi!?
Što je za ustavne suce i sigurnost njihovih primanja možda i bolje, imajući osobito na umu odnos vlasti prema Ustavnom sudu, jer je Vlada kod eventualnog rezanja svjesna da i oni kao dužnosnici sjede na istoj grani s ustavnim sucima. Doduše, tek nakon 14 godina upozorili su Sabor i na neprihvatljivo višegodišnje derogiranje priznatih prava na naknadu pravosudnim dužnosnicima.
Primjereni i stabilni prihodi svih sudaca su “bitna sastavnica neovisnosti pravosuđa” i moraju biti “primjereni dostojanstvu njihove profesije i teretu odgovornosti”, preporuka je Odbora ministara Vijeća Europe, sadržana i u odluci Venecijanske komisije koju je zbog rezanja plaće sudaca inicirao Ustavni sud Makedonije.
U krizi se mogu smanjiti i plaće sudaca, ali i tada prema spomenutim kriterijima.Iako su s gledišta ravnopravnosti institucija vlasti i vladavine prava ustavni suci donijeli neupitne odluke o primanjima i “povlasticama”, ne dopuštajući prevlast izvršne i zakonodavne vlasti, u javnosti senzibiliziranoj na kritiku svakog favoriziranja obnašatelja javnih dužnosti zbog okolnosti u koje nas je uz objektivne nedaće dovela politika svih dosadašnjih vlasti, negativno su odjeknule odluke u kojima su se ustavni suci “pobrinuli i za sebe”. Premda su se ogradili da je riječ o principu te da nema ustavnih prepreka da politika ispravljajući nepravde uz valjano obrazloženje još reže povlaštene mirovine ili onemogući korištenje rezidencija koje sada koristi jedino premijer.
Bit je intervencije Ustavnog suda načelne prirode, a ta je da, s obzirom na trodiobu vlasti, rezidencije mogu koristi svi, dakle i čelnici Vrhovnog i Ustavnog suda te DORH-a, a ne samo premijer, te šefovi države i Sabora, ili nitko. Isto vrijedi i za kategorizaciju sigurnosne zaštite (DORH-a uopće nema!?). I kod plaća ustavnih sudaca riječ je o principu. S tim da kod državnih primanja i “povlastica” ne treba zaboraviti i na onu stranu medalje na kojoj piše “koliko para, toliko muzike”.
>>Liječnik iz Zagreba ima plaću 67.000 kuna bruto
>>Zašto elite, pa i ustavni suci, vole močiti stražnjice gdje su ih močili Tito i drugi zlikovci
Suci se nemilosrdno bore čije plaće trebaju biti veće. Još im nije dosta nakon onoga što smo saznali o visinama njihovih plaća. Dajte im na račun ovih sirimašnih građana pod blokadama i ovrhama, barem 100 000 kuna plaće. Kada se blagajna raspada neka se raspe dostojanstveno.