Koja je sudbina tvrtke Pružne građevine? Iako to široj javnosti baš i nije poznato, radi se o najvećoj građevinskoj tvrtki u Hrvatskoj s oko 1500 stalno zaposlenih i još 450 sezonskih radnika. Pružne građevine nastale su prije nekoliko godina svojevrsnim izdvajanjem i okrupnjivanjem više tvrtki kćeri i službi Hrvatskih željeznica specijaliziranih za poslove remonta, održavanja i gradnje pruga i popratnih infrastrukturnih objekata.
Pojednostavljeno rečeno, radi se o tvrtki kojoj su domaće željeznice vlasnik, ali istovremeno praktički i jedini poslodavac. Dakako, takav simbiotski odnos već i na prvi pogled krajnje je suspektan iz perspektive europske regulative tržišnog natjecanja, ali i osnovnih načela tržišne ekonomije. Bolna potvrda toga dogodila se prije nekoliko dana kad je objavljeno da je HŽ Infrastruktura – državna kompanija koja upravlja domaćom željezničkom infrastrukturom, a istodobno je i vlasnik Pružnih građevina – objavila da je poništila natječaj za gradnju drugog kolosijeka i remont postojećeg kolosijeka na pruzi Dugo Selo – Križevci. Radi se o golemom projektu koji je Europska unija namjeravala financirati u iznosu od 85 posto vrijednosti – sveukupno s oko 150 milijuna eura. Ipak, na raspisani natječaj stigle su samo dvije ponude, jedna od kompanije s iznosom višim od procijenjene vrijednosti radova, te druga od domaćeg i stranog konzorcija koja je bila financijski prihvatljiva, ali koja je morala biti diskvalificirana jer je dio konzorcija bila i tvrtka Pružne građevine, što prema europskoj regulativi nije dopušteno. Dakle, dok god su Pružne građevine u vlasništvu HŽ Infrastrukture neće moći sudjelovati ni u jednom bogatom poslu koji će se financirati iz fondova EU u sektoru željeznice.
Na to su nedavno upozoravali i sindikati tvrdeći da će se europski milijuni za obnovu i remont hrvatskih pruga slijevati u džepove stranih kompanija. Ipak, rješenje tog problema čini se naizgled jednostavno – treba privatizirati Pružne građevine. To su prije godinu i pol očito smatrali i u Vladi, pa su krenuli u proces prodaje tvrtke. Plan je, načelno, bio dobar. Prvo je HŽ Infrastruktura financijski ojačana preusmjeravanjem dijela posebne trošarine iz prodanih naftnih derivata – koje su ranije isključivo služile za financiranje cestogradnje – a zatim je HŽ Infrastruktura sa svojom tvrtkom kćeri ugovorila bogate poslove na redovnom remontu pruga u Hrvatskoj. Insajderi kažu i po vrlo “prijateljskim” jediničnim cijenama. S tako ugovorenih milijardu kuna poslova za 2014., potkraj 2013. pokrenut je proces prodaje, no i tako bogat mamac očito nije bio dovoljno slastan za privlačenje nekog potencijalnog privatnog vlasnika.
Nakon što je više tvrtki načelno iskazalo interes, Hrvatske željeznice u konačnici nisu dobile nijednu obvezujuću ponudu. Pružne građevine tako su danas u poziciji koja nije ni na nebu ni na zemlji. Dugoročni održivi financijski prihodi te tvrtke ovise o poslovima koji će se financirati iz fondova EU, no da bi u njima sudjelovala mora naći novog vlasnika. Ipak, novog vlasnika ne može naći, jer poslovni prihodi i perspektiva tvrtke očito nisu dovoljno dobri. Taj začarani krug Vlada je pokušala prekinuti pokretanjem restrukturiranja u sklopu kojeg bi se otpustilo oko 750 radnika – vjerojatno s idejom da bi tada tvrtka postala primamljivija novom vlasniku.
Oklada je to koja u konačnici ne jamči uspjeh, no ništa izvjesniju perspektivu ne nude ni sindikati, koji se protive otkazima te zagovaraju model po kojem bi Pružne građevine ostale u vlasništvu države – samo nekog drugog javnog entiteta – te tako postale podobne za rad na europskim projektima. No, ako tvrtka sada nije dobra nijednom privatnom ulagaču – nije dobila nijednu ponudu, a teško je vjerovati da ne postoji netko tko bi kupio profitabilnu i perspektivnu kompaniju – kako tvrditi da je dobra za državu? Jednostavnog i jednoznačnog odgovora na probleme Pružnih građevina nema, a svakim danom pronalaženje rješenja bit će sve teže. Toga bi trebali biti svjesni i u Vladi i u sindikatima.
>> 'Hrvatska bi zbog poništenog natječaja mogla ostati bez 150 mil. eura'
Sudbina je razvlaciti do iznemoglosti uz kredite koji ce vec tamo neki drugi vracati i poslati ljude u mirovinu. Kod nas to tako funkcionira. Niti imamo socijalizam, niti imamo kapitalizam. Imamo neki sataras za koji i malo dijete vidi da ne funkcionira.