Europska komisija za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ) objavila je izvješće o učinkovitosti i kvaliteti pravosuđa za 45 zemalja, uključujući Hrvatsku. Riječ je o iscrpnom izvješću koje se objavljuje svake dvije godine. Ovogodišnje je na 338 stranica, s usporednim podacima po brojnim kriterijima za 45 zemalja koje su poslale podatke, a na području kojih obitava oko 820 milijuna stanovnika. Lihtenštajn, San Marino i Sjeverna Irska (kao entitet u okviru Ujedinjenog Kraljevstva) jedine su članice 47 zemalja Vijeća Europe koje nisu poslale podatke, s tim da uz Izrael od nečlanova prvi put sudjeluje i Maroko. Zbog velikog broja zemalja i složene procedure te s obzirom na to da većina zemalja tražene statističke podatke ima dostupne tek u ljeto ili jesen 2017. obrađeni podaci odnose se na 2016. godinu.
Loše za pravosuđe
Najvažnije naglaske iz izvješća objavit ćemo u tri nastavaka po tematskim područjima. Hrvatsko se pravosuđe u ranijim izvješćima nije dobro provelo, a osobito u interpretacijama hrvatskih medija koji su se gotovo pa naslađivali negativnim pokazateljima, bez ulaženja u dublje analize i objašnjenja značaja i konteksta pojedinih pokazatelja. Uzalud su suci skretali pozornost kako od zemlje do zemlje postoje različiti pristupi tomu tko je sudac s obzirom na to da nadležnosti, te što je sudski predmet, a kamoli kako treba uzeti u obzir i razlike u zakonodavstvu, organizaciji pravosuđa, opremljenosti, digitalizaciji... što sve bitno utječe na indikatore učinkovitosti. S obzirom na to da rezultati mogu ovisiti o interpretaciji upitnika te različitim definicijama pojedinih pravosudnih pojmova, a uzimajući u obzir i geografske, ekonomske i zakonske različitosti, usporedba kvantitativnih podataka je vrlo delikatan posao, ističe uvodno i CEPEJ.
Napominju kako rezultatima istraživanja treba pristupiti s velikim oprezom, uz pomno čitanje pripadajućih objašnjenja. Odnosno, kako treba imati na umu različitu zakonodavnu strukturu, sudsku organizaciju, razlike u korištenju statističkih alata za procjenu sustava. Posebice je veliki trud uložen za definiranje pojmova kako bi bili sigurni da oko toga postoji opće razumijevanje, a osobito recimo po pitanju broja sudova, sudaca, sudskih i pravosudnih proračuna. Unatoč tomu neke podatke ne može se uzeti same za sebe, već ih treba predstaviti u kontekstu obrazloženja koja se daju uz pojedine kriterije. Hrvatski su mediji u prezentaciji ranijih izvješća bili skloni takvom neobjektivnom pristupu prikazujući podatke katastrofalnima po suce i državne odvjetnike. Izvještaj daje pregled stanja europskih pravosudnih sustava, a ne njihovo rangiranje, jer bi to bilo znanstveno neprikladno i ne bi bio koristan alat za javnu pravosudnu politiku, napominje CEPEJ i zaključuje: “Doista, usporedba ne predstavlja rangiranje.”
Bolji i upravni sudovi
Recimo, aritmetička sredina, odnosno prosječna vrijednost nekog pokazatelja za zemlje koje su dostavile podatke zbog nekog ekstremno malog ili velikog rezultata može stanje prikazati iskrivljenim. Stoga se uvijek koristi i medijan kao srednja vrijednost, tako da je jednaki broj vrijednosti iznad i ispod, recimo kad je riječ o 45 zemalja, to je 23. rezultat po vrijednosti. Na medijan ekstremne vrijednosti ne utječu toliko kao na prosjek.
Valja imati na umu i razlike u veličini zemalja, teritorijalno i po broju stanovnika jer izvješće obuhvaća Monako s 37.000 stanovnika i Rusiju sa 146 milijuna stanovnika. Velike su razlike i u BDP-u, recimo Moldavije s 1700 eura po stanovniku, i Luksemburga s 90.000 eura, dakle 1 : 50. u Hrvatskoj je 10.965 eura, a godišnja bruto plaća je 12.253 eura. Usporedbe uvijek moraju biti ograničene na ono što je usporedivo, te moraju biti uravnotežene, uzimajući u obzir specifičan kontekst, ovisno recimo o broju stanovnika, životnom standardu, različitim računovodstvenim tehnikama kad su u pitanju podaci o javnim izdacima, ističe CEPEJ.
U ovom izvješću CEPEJ ističe napredak ili iznimni rezultat koji je Hrvatska učinila po brojnim pokazateljima. Unatoč ponegdje i velikim koracima koji su ostvareni, pokazatelji učinkovitosti i dalje nisu zadovoljavajući. Osobito je zabrinjavajuće, što u Hrvatskoj svi znamo i bez statistike, udio starijih predmeta u ukupnom broju predmeta (32,8 %), što je problem koji su nastojali riješiti svi ministri do sada pa je i Dražen Bošnjaković to stavio na listu svojih prioriteta uz digitalizaciju pravosuđa. Taj podatak treba imati na umu, ističe CEPEJ, pri vrednovanju pozitivnih pokazatelja za Hrvatsku. Što se negativnih pokazatelja tiče, CEPEJ ističe da je “alarmantna” prosječna duljina trajanja radnih sporova od 808 dana, unatoč tomu što je omjer riješenih i primljenih predmeta od 2014. povećan s 92% na 133%.
U pogledu broja zaprimljenih prvostupanjskih građanskih i trgovačkih predmeta, CEPEJ napominje da 33 zemlje zaprimaju više parničnih nego izvanparničnih predmeta, dok je Hrvatska u skupini deset zemalja koje imaju više od 70% izvanparničnih predmeta. Što je bitno u tumačenju podataka o učinkovitosti s obzirom na to da je očekivati kako su izvanparnični predmeti lakši za rješavanje.
U Hrvatskoj je 2016. zaprimljeno 3,3 građanskih i trgovačkih predmeta na 100.000 stanovnika, a riješeno 3,9. U 12 zemalja zaprimili su više, a u 10 riješili više, a najviše u Rumunjskoj 6,8/6,9, Belgiji 6,4/6,6 i Rusiji 5,8/5,9. Dok recimo u Norveškoj je taj omjer 0,4 i za primljene i riješene predmete, Švedskoj 0,6, Danskoj 0,7, Nizozemskoj 0,9, Austriji 1, Njemačkoj 1,6...
Samo Slovačka i Finska imaju bolji indikator CR (clearance rate, odnosno omjer riješenih i zaprimljenih predmeta) od naših 148% te je samo još pet zemalja kojima je CR iznad 100%, a istodobno im je indikator “raspoloživog vremena” DT (omjer riješenih i primljenih predmeta puta 365) ispod godine dana (Finska, Latvija, Portugal, Slovenija i Španjolska). Naš je DT bitno smanjen na 364 dana, od 462 dana koliki je bio 2010. Unatoč tom “značajnom napretku”, samo šest zemalja ima lošiji DT (Monako, Turska, Malta, Italija, BiH i Grčka). Najmanji je u Rusiji 42 dana, prosjek je 233 (2010. je bio 267), a medijan 192. Što se tiče izrazitog povećanja CR pokazatelja koji je ionako bio visok (123 % 2014.), CEPEJ obrazlaže kako je to moguće zbog promjene metodologije kategorizacije različitih vrsta predmeta, a i većeg angažmana sudaca, a i izmjena obiteljskog zakonodavstva koje su dovele do smanjenja priljeva predmeta na sud.
CR je popravljen i za drugostupanjske građanske i trgovačke predmete s negativnih rezultata (ispod 100%) na 116 %, što je slučaj u još 11 zemalja, a CEPEJ ističe nas, Italiju, Rumunjsku i Ukrajinu zbog značajnog poboljšanja. I upravni sudovi bilježe značajna poboljšanja, što je očekivano nakon što smo 2012. uveli četiri upravna suda. Stopa rješavanja drugostupanjskih kaznenih predmeta od 144 % uvjerljivo je najveća, ali samo četiri zemlje imaju veći DT od naših 230 dana.
Svi putevi problema ove države vode od i do pravosuđa.