Liječnici su bili protiv, drugi planinari govorili su im da su ludi. Ali Reinhold Messner i Peter Habeler nisu se obazirali na upozorenja i uspeli su se 8. svibnja 1978. na Mount Everest bez boca s kisikom.
Gotovo točno 25 godina nakon što su Edmund Hillary i Tenzing Norgay postali prvi ljudi na krovu svijeta, Messner i Habeler upisali su svoja imena u povijest planinarenja kao prvi koji su to uspjeli bez dodatnog kisika.
"To nije bio rekord. To je bila ideja koju smo proveli u djelo", kaže Messner, čovjek kojega štovatelji smatraju najboljim alpinistom u povijesti, a kritičari ambicioznim egoistom.
Iskusni planinari su Messneru i Habeleru davali malo šansi za uspjeh, a liječnici su upozoravali da ljudsko biće na takvoj visini ne može preživjeti bez boca s kisikom.
"Nakon svega, moji kritičari kažu da mi je ipak stradao mozak", šali se Messner.
I onda ozbiljno dodaje kako su Habeler i on i danas odlična zdravlja.
U 74. godini života, Messner više nije zainteresiran za Mount Everest. "Naravno da bi se mogao uspeti na vrh, ali na trasi koju je netko unaprijed pripremio, s dodatnim kisikom i liječnicima da se brinu o meni", kaže slavni Talijan.
"Ali to bi bilo sramotno. Everest, onakav na kakav se Hillary uspeo, danas više ne postoji. Jest, ista je to planina, ali sada prekrivena užadima i kukama", kaže Messner.
Nepalske Šerpe mjesecima rade kao "radnici na cestama" pod teškim uvjetima i u velikoj opasnosti kako bi turistima pripremili trase, naglašava.
I taj je proces nepovratan jer Nepalu donosi golemu dobit. Dozvola za penjanje košta 11.000 dolara. "Ako tisuću ljudi pokuša, to je 11 milijuna dolara", kaže Messner.
Praznina umjesto trijumfa
Messner i Habler doslovce su puzali zadnjih par metara do vrha (8.848 m), kamo su stigli oko 13 sati po mjesnom vremenu i ostvarili ono što je malo tko vjerovao da je moguće.
"Ipak, nisam se osjećao trijumfalno, nego prazno", zapisao je Habeler u svojoj knjizi. "Samo sam želio dolje, samo dolje".
Messner se osjećao slično.
On i Austrijanac Habeler krajem su 1960-ih počeli graditi vlastiti stil alpinizma, suprotan dotadašnjoj tradiciji. Penjali su se brzo, sa što manje opreme i predaha. "Bili smo drski", opisao je to Habeler.
Messner je takvim stilom postao prvi koji se sam uspeo na Nanga Parbat i Everest. Bio je prvi koji je osvojio tri vrha viša od 8.000 metara u jednoj godini i prvi koji je osvojio svih 14 svjetskih vrhova preko te visine.
I dok Habeler kaže da mu je Everest bio teži od svih drugih ekspedicija, Messner najvišu planinu ne ubraja među svoje teže pothvate. Tvrdi da mu je bilo teže istraživati pustinje i polove.
Messneru je najgori trenutak u karijeri bila smrt mlađeg brata Guenthera u 24. godini života, prilikom spuštanja s Nanga Parbata 1970.
Messner se danas planira polako povući iz javnoga života, ali prije toga će sudjelovati u snimanju filma o usponu na Everest bez dodatnog kisika. Njega će igrati sin Simon, a Habelera jedan obiteljski prijatelj.
Smatra da je važno dokumentirati takve istinite događaje, "jer su istinite priče bolje od svih imaginarnih".
Reinholdf Mesener je najveći planinar svih vremena, i nitko mu nije ni do gležnja. Za njega je penjanje na Everest bez kisika lagana šetnja. Njegova najveća kušnja nije bio smješni Everest nego opasni Nanga Parbat u Pakistanu, kad mu je poginuo brat, a način na koji se un uspio spustiti s planine je najveći alpinistički poduhvat svih vremena!