I prije nego što ih ugledate u kavezima skloništa za životinje, napušteni psi glasno javljaju da su ondje. Laju da pokažu put kojim treba ići, da čim prije stignete do njih. Guraju glavu kroz rešetke na vratima, šapicama love za ruku, traže malo nježnosti. Da zaborave da su ostavljeni, u nadi da će što prije otići u novi dom.
Sklonište Veterinarske stanice Sisak protekla dva mjeseca privremeni je dom napuštenih životinja s područja Velike Gorice, koje su prije završavale u skloništu Pokupsko Cerje. Ugovor za posao zbrinjavanja životinja sklopljen je nakon provedene javne nabave.
Godišnje 504.000 kuna
- Na godišnjoj razini ugovor iznosi 504.000 kuna plus PDV. Veterinarska stanica Sisak počela je raditi 20. studenoga. Tada su preuzeli 27 pasa iz skloništa Pokupsko Cerje, a do danas su od početka rada uhvatili 21 psa - kažu u Gradu. Direktor Veterinarske stanice Sisak Antun Bugarin, dr. vet. med., ističe kako se puno toga u njihovu radu promijenilo u protekla dva mjeseca. A sve s ciljem da psima dok su u skloništu bude bolje i da ih se što prije udomi.
- I prije smo surađivali s volonterima i sa sisačkom udrugom Patronus, ali ovo je daleko iznad toga. Članovi Udruge 60+ i velikogorički volonteri dolaze uglavnom subotom, rade pa im je to jedino vrijeme kad stignu. I mi smo se tome prilagodili iako nam to nije redovno radno vrijeme skloništa. Volonteri slikaju pse, prošeću ih, druže se s njima, oglašavaju ih. Zato nam i udomljavanja idu tako dobro – ističe A. Bugarin te dodaje kako je nakon preseljenja iz Pokupskog Cerja u skloništu bilo 49 pasa, a trenutačno ih je 20. To znači da su ih u protekla dva mjeseca udomili 40-ak.
Iako nisu deklarirani kao no kill sklonište, pse ne ubijaju nakon provedenih 60 dana u skloništu. Tako su nedavno udomljeni psi koji su u sklonište došli i prije nekoliko mjeseci. O psima iz skloništa uz tri veterinara brine se i tehničarka Katarina Jurković. Njezin je posao čišćenje i hranjenje, a i sama prošeće pse kad ima vremena.
- Utorkom i četvrtkom sklonište će, osim uobičajenog radnog vremena, biti otvoreno i od 16 do 18 sati. Tako da što više ljudi može doći i vidjeti pse jer samo tako ih možemo što više udomiti - ističe direktor skloništa. Uvjerio se i sam da je to zaista tako, jer uz pomoć volontera puno udomitelja je došlo u sklonište po psa. Dodaje kako rado prihvaćaju i prijedloge volontera. Na proljeće će biti gotova i dva zidana boksa, u koja će premjestiti štence. Pse uz obavezno čipiranje i cijepljenje od bjesnoće cijepe i od zaraznih bolesti, čiste od unutarnjih i vanjskih parazita i brinu se o njihovu zdravlju. A ako nešto ne mogu sami riješiti, pomoć potraže na Veterinarskom fakultetu.
I volonteri potvrđuju da su uspješna udomljavanja rezultat dobre suradnje.
- Želimo da psi što kraće borave u skloništu. Zajedno popravljamo uvjete, a na tragu smo i suradnje za povoljniju sterilizaciju i kastraciju pasa, koja bi se mogla obavljati u Veterinarskoj stanici, a psi bi nakon oporavka išli u novi dom – ističe Željka Štor, predsjednica velikogoričke Udruge za zaštitu životinja 60+. Dodaje kako su razgovarali i o posebnom prostoru za istrčavanje i igru pasa, a ističe kako su svi zadovoljni jer konačno sa psima mogu u šetnju.
Edukacija mladih
Članovima udruge i svim volonterima koji dolaze u sisačko sklonište cilj je da psi, dok su u skloništu, što kvalitetnije žive i da ih se socijalizira kako bi bili što “udomljiviji”. S direktorom skloništa udruga dijeli i zajedničku ideju - ostvariti suradnju s osnovnim školama i dovesti đake u sklonište, pokazati im kako se o životinjama treba brinuti, organizirati radionice. I sve to kako bi jednog dana, kad odrastu, i sami bili odgovorni vlasnici životinja i kako ih ne bi napuštali.
Ne odustaje Udruga ni od ideje gradskog skloništa u Velikoj Gorici. Imaju i viziju i planove kako bi to trebalo izgledati i koja je njihova uloga. Sklonište je u razgovorima najavljivao i gradonačelnik Dražen Barišić. No iz Grada nam kažu da se tek procjenjuju mogućnosti gradnje.
"udomljavanje pasa" je na račun susjeda. U svakoj zgradi kroz stubište odjekuje lavež i zavijanje pasa koji su sami u stanu po cijeli dan. Ako se nešto prigovori vlasniku, riskiraš da ti auto bude izgreban, da se ne može izać van iz haustora od pasjih govana i da moraš hodat po cesti kad kerovodci vode pse u šetnju. Pa gad se vidi koliku cijenu plaćamo za samo jedno "sklonište", pitam se tko je tu lud? Ma, zna se - volonteri