Ljeto donosi puno radosti, ali i potencijalne opasnosti za kućne ljubimce. Uz uobičajene ugrize insekata, sve češći su i ugrizi zmija otrovnica. U Hrvatskoj obitavaju dvije otrovnice, riđovka i poskok, te jedna poluotrovnica, zmajur.
Poskok je naša najopasnija zmija otrovnica. Sivo-smeđe je boje, ima cik-cak prugu na leđima i trokutastu glavu s roščićem. Najrasprostranjeniji je, najotrovniji i najbrojniji. Najčešće obitava u krškom i šumovitom području i predstavlja opasnost za vlasnike i ljubimce sklone robinzonskom obliku odmora. Riđovka nastanjuje vlažna područja, izgledom je slična poskoku, no glava joj je plosnata. Primarna mjesta susreta su sunčane livade, šumski proplanci te močvarna područja. Za razliku od poskoka, manje je rasprostranjena na otocima, ali obitava i u kontinentalnoj Hrvatskoj. Poluotrovnica zmajur, za razliku od poskoka i riđovke, zube kojima ubrizgava otrov ima duboko u usnoj šupljini. Zbog toga ugriz mora biti dovoljno dubok da bi uštrcao otrov.
Ne mora svaki ugriz zmije otrovnice rezultirati ubrizgavanjem otrova. Sita zmija, neposredno nakon obroka, ponekad ugrize na prazno i ne uzrokuje reakciju organizma. Zmija je u prirodi plijen svakoj većoj životniji od sebe. Zato će se pri kontaktu sa psom, mačkom ili čovjekom pokušati pritajiti ili pobjeći. Najčešće stradavaju radoznali psi koji šapom ili njuškom pokušavaju proučiti nepoznati objekt. Čovjek uglavnom bude ugrizen u noge, a psi u njušku ili ekstremitete. Pri ugrizu u ekstremitete vlasnik može podvezati ugrizeno područje. Podvez mora biti dovoljno čvrst da ne padne, no ne toliko čvrst da zaustavi cirkulaciju u podvezani ekstremitet.
Važno je osigurati mirovanje životinje. S malim psima je lakše, jednostavno ih se uzme u naručje. Velike pse poželjno je staviti na imobilizacijsku podlogu, primjerice nosila. Poželjno je imobilizirati ugrizeni ekstremitet daskom, granom ili drugim čvrstim predmetom. Kontraindicirano je isisavati otrov ili mjesto ugriza rezati. To može pospješiti širenje otrova te uzrokovati dodatna oštećenja tkiva. Simptomi trovanja ovise o količini otrova i veličini životinje te mogu dovesti do kolapsa. Tada je potrebna izrazito hitna intervencija veterinara. Na mjestu ugriza prvo se pojavljuje oteklina, zatim i promjena boje kože te obilno krvarenje. Ugriz je bolan i izaziva strah i paniku. Ugriz u njušku znatno smanjuje mogućnost pružanja prve pomoći. Životinju je potrebno maksimalno umiriti te osigurati prijevoz do najbližeg veterinara.
Prije odlaska na odmor raspitajte se posjeduje li lokalni veterinar specifični serum (protuotrov). Uz to, pružit će potpunu terapiju. Ljubimci su u prirodi uglavnom slobodni te vlasnici nisu uvijek svjesni što se dogodilo. Ako vlasnik nije vidio da je psa ugrizla zmija, teško je procijeniti radi li se zaista o tome. Oteklina i bolnost mogu biti posljedica uboda insekata pa bi trebalo potražiti specifične ugrizne rane. Kod svjetlije pigmentiranih pasa lakše se mogu uočiti mjesto ugriza i oteklina, dok veliki i tamniji psi dulje mogu prikrivati mjesto ugriza. Mačke lovci također se mogu susresti sa zmijama, no one su u tim dvobojima spretnije te često prolaze neozlijeđene.
Važno je napomenuti da zmije nikako ne bi trebalo usmrćivati iz straha ili neznanja. Važan su dio našeg ekosustava. Ako ste skloni istraživanju i odlascima na zabačene plaže, uvijek držite svog ljubimca “na oku” te prvu pomoć pri ruci.
Svakako vodit racuna.