Vozio je gotovo 1100 kilometara da bi iz rodnog Stuttgarta stigao do Osijeka. A nije se zaputio u Slavoniju kako bi se odmarao – barem 20 kilometara “pregazi” svakoga dana šetajući uokolo napuštene pse iz osječkog azila. S dva psa na povodcu u jednoj i jabukom u drugoj ruci, uz osmijeh od uha do uha, Tim Betz kruži po osječkom prigradskom naselju Nemetin.
– Ako uživate u hodanju, a ja uživam, to je savršen posao – započinje 20-godišnji Tim, koji u šetnji sa psima svakodnevno provede pet sati. Došao je u Osijek u sklopu Erasmus programa za poduzetnike početnike. Prekogranični je to program koji pruža priliku mladim i obećavajućim poduzetnicima da uče od iskusnih poduzetnika koji upravljaju manjim tvrtkama u drugim zemljama. Kada je odlučivao gdje će provesti iduća tri mjeseca, Timu je osnovni uvjet bila blizina prirode. Nije želio sjediti u uredu. Put ga je nanio u Osijek i Udrugu Pobjede, koja skrbi o napuštenim životinjama. Vrata azila otvorio je 20. veljače.
Obožava kuhati
– Radni mi dan započinje oko 8 sati ujutro. Neke pse šetam po pola sata, a neke po sat. Slušam usput audioknjige i doručkujem, ali samo voće. Kada dođem u stan, uživam u kuhanju, a popodne odlazim s laptopom u kafić kako bih riješio privatne obveze, ali i igrao Minecraft – smješka se ovaj mladić koji je odrastao u selu nadomak Stuttgarta. Već je bio u Hrvatskoj, ali ljetovanje na jadranskoj obali nešto je potpuno drukčije od iskustva koje ga čeka u Slavoniji. Nije se opterećivao nikakvim očekivanjima.
– Prvi sam put otišao od kuće na dulje vrijeme. Sjajna je to prilika za razvoj, kao osobe, jer sam u prirodi i okružen psima – nastavlja Tim, koji će za Osijek reći kako je “malen, ali lijep grad”.
– Napustio sam tehničku školu kako bih slijedio svoj životni put i radio projekte, a trenutačno to znači biti sa psima. Obožavam kuhati i graditi stvari, a moji hobiji su moj posao. Nisam si postavio puno ciljeva, zadao sam si samo uživanje u prirodi. Htio bih više putovati i skupljati životna iskustva – rezimira naš sugovornik. Nedostaje mu, priznaje, njegov pas kojeg je ostavio doma, jer je preosjetljiv za tako dalek put.
A Timu se svakoga jutra iskreno razveseli 180 azilskih pasa. Posla je pregršt, pa će volonterima Udruge Pobjede dobro doći još jedan par vrijednih ruku.
– Tvrtka Tera Tehnopolis, koja je posrednička organizacija za Erasmus program za mlade poduzetnike, potaknula nas je da se prijavimo kao domaćin za potencijalne poduzetnike koji od nas mogu dobiti iskustvo u vođenju projekata, menadžmentu volontera, neprofitnom poduzetništvu i izravno iskustvo u radu sa psima. S druge strane, Tim ima iskustva iz grafičkog dizajna, iz čega ćemo mi učiti. Naveo je u svom životopisu kako je kreativan i inovativan pa očekujemo da ćemo od njega dobiti novu perspektivu, uvid i ideje – pojašnjava Hrvoje Harač iz Udruge Pobjede. Tim im je prvi volonter iz Erasmusa, a nadaju se kako će i drugi krenuti njegovim stopama.
Boldona prepoznao vlasnik
Šezdesetak volontera brine se o napuštenim psima u Osijeku, ali i marljivo radi na razvijanju svijesti građana. Udomili su lani rekordnih 355 pasa – ispraznili su, praktički, dva azila.
– Koliko god mi rušimo rekorde u udomljavanju i radimo na prevenciji, azil je, nažalost, uvijek pun. I dalje su veliki problem neodgovorni skrbnici. Kako smo sve prepoznatljivi, raste i pritisak da primimo još pasa. Uvijek je barem 40-ak njih na privremenim udomljenjima kod volontera i građana koji to žele. Postoji lista čekanja pasa za azil, a trudimo se udomiti ih i prije nego dođu k nama – priča Hrvoje. A problem napuštenih pasa u Njemačkoj, otkriva nam Tim, praktički – ne postoji.
– Nikada nisam vidio psa na ulici. Kada odlučimo udomiti psa, držimo se toga. Veća su prava životinja u Njemačkoj, i prava općenito – zaključuje Tim.
Kada je prvi put kročio u azil, volonteri su ga fotografirali sa psom Boldonom i objavili na Facebook-profilu udruge, kako bi ga predstavili. Ni slutili tada nisu da će psa kojeg su pokupili u Sarvašu prije nekoliko tjedana, nečipiranog, tako vratiti kući. Javio im se vlasnik i pojasnio kako Tim na fotografiji grli njegova psa Avea, koji je zimus nestao iz Darde. Njihov je ponovni susret prštao od emocija.
– Što da nismo Tima baš s Boldonom slikali i da priča o njegovu volontiranja kod nas nije toliko odjeknula na Facebooku. Pa nikad možda ne bi ni vidio svoga psa. Ili da je bio kastriran pa ne bi odšetao za siroticom u tjeranju, i to ni manje ni više nego iz Darde do Sarvaša, pa prešao je i Dravu! Eto, izvucite poruku iz ove priče, koliko smo ih takvih imali, ali bez hepienda – napisali su volonteri na FB-u.
ovo je ko casa hladne code za vruceg I sparnog dana.