Zašto bi predsjednik zemlje u kojoj se dogodio pokušaj državnog udara brutalno uhitio generala s četiri zvjezdice koji zapovijeda obranom Istanbula i koji je u noći kad je pokušan udar dao podršku i demokratskom poretku u Turskoj i samom predsjedniku Erdoğanu. On je predsjednika čak zamolio da dođe u Istanbul gdje će mu sigurnost biti potpuno zajamčena, ali je i odigrao ključnu ulogu u slamanju puča! Ili zašto bi uhitio još jednog generala, i to upravo onog koji je odgovoran za područje Turske koje se nalazi uz granice sa Sirijom i Irakom. Uhićen je i pilot, koji je srušio ruski zrakoplov koji je navodno povrijedi turski teritorij.
OK, dobro! To su generali i, kako je puč bio vojni, mogli su imati nekakve veze s njim. No dio turskih komentatora i analitičara zapravo je šokiran brzinom kojom je Erdoğan krenuo raščišćavati one koji su navodno povezani s pučem, a to se osobito odnosi na gotovo tri tisuće sudaca. Zapravo su zapanjeni razmjerima i brzinom čistke i jedini zaključak koji većina njih izvlači jest da su i Erdoğan i njegov aparat unaprijed znali koji će vojni časnici sudjelovati u udaru i koji će suci podržavati prevrat pa su ih počistili prije nego što su mogli spakirati pinklec za zatvor.
Cengiz Çandar, koji kao politički novinar i komentator turska previranja prati već 40 godina, napisao je kako je puč bio traljavo izveden, neozbiljan i neuvjerljiv, i to od prvoga trenutka. Ozbiljni pučisti, kaže on, najprije bi uhvatili Erdoğana pa bi zauzeli sve medije (osobito one elektroničke) te bi pred kameru doveli Erdoğana i pokazali cijeloj naciji da on više nije na vlasti. Naglašava i to da su pučisti pucali po civilima, što nitko pametan u takvoj situaciji ne bi činio jer bi cilj pučista trebalo pridobivanje javnosti. Na kraju je zaključio da je cijela situacija bila apsurdna i paradoksalna zato što su ljudi na ulicama slavili pobjedu demokracije, a dogodilo se nešto što je s demokracijom u totalnoj suprotnosti.
Ovih se dana piše i o nekakvom velikom obratu u Erdoğanovoj vanjskoj politici, što se navodno očituje u obnovi i poboljšanju odnosa s Izraelom i Rusijom. No kolege iz Turske tvrde da je riječ o predstavi za svjetsku javnost. S Izraelom su odnosi normalizirani samo zato što je Turska odustala od nekih svojih zahtjeva i uvjeta koji su bili neprihvatljivi Izraelu. Erdoğan se također na sva usta hvali kako je na putu da normalizira odnose s Rusijom. Uskoro mu u goste dolazi Putin. Erdoğan će mu se gotovo sigurno ispričati zbog srušenog vojnog mlažnjaka, no Putin nije igrač koji bi se zadovolji samo isprikama. Putin od Erdoğan očekuje puno više, a to je temeljita promjena turske politike prema Siriji.
To uključuje i vjerodostojno Erdoğanovo uskraćivanje podrške džihadističkim grupacijama kojima je zapravo on dao zadatak da sruše sekularnog Assada i u Siriji uspostave islamsku vlast. Stoga je jasno da ovom prividnom promjenom vanjske politike Erdoğan kupuje vrijeme te pokušava svijet navesti da povjeruje da je on dobar momak. I puč mu je zapravo poslužio u tu svrhu.
>> Turska odgodila odlaske na godišnji odmor više od 3 milijuna državnih službenika