Je li Pula grad po mjeri čovjeka? Koliko je teško nositi
prezime Broz? Treba li živjeti u Zagrebu da bi čovjek bio
uspješan? Jeste li prijatelj generala Zagorca? To su samo
neka od pitanja na koja su u Puli odgovarali istaknuta
kazališna redateljica Saša Broz, glazbenik Livio
Morozin, bivši gradonačelnik Pule i predsjednik Istarskog
socijaldemokratskog foruma Luciano Delbianco te glumac i aktivist
pulske nevladine organizacije HOMO Igor Galo.
VL: Možete li ocijeniti
koliki je iskorak Hrvatska napravila u zaštiti ljudskih
prava u zadnjih sedamnaestak godina otkad ste sa suprugom na čelu
udruge HOMO?
GALO: U svakom slučaju više nema nasilja, i to je pozitivno,
ali apsolutno postoje šikaniranja u svakodnevnom životu na
raznim šalterima, a riječ nije samo o Srbima. Naime, oni
više nisu prijetnja Hrvatskoj, jer su i imovinski i
intelektualno spušteni na najnižu moguću granu. No, postoji
nesnošljivost, jer ovo društvo je klaustrofobično
i imate na tisuće primjera u kojima se to vidi. Primjerice, Hrvatska
slavi Dan oslobođenja Europe, ali ne slavi se 8. svibnja, kada su
antifašisti oslobodili Zagreb.
VL: Kako je bilo svih
ovih godina nositi prezime Broz s obzirom na to da je spominjanje imena
vašeg pokojnog djeda izazivalo različite osjećaje?
BROZ: Uvijek sam bila ponosna na svoje prezime i nosila sam ga i lako i
teško. Sve ovisi o ljudima, netko tko je mrzio djeda kroz
njega bi mrzio i mene, no svakako mi je lakše prihvatiti
činjenicu da sam onome tko ga je poštivao i ja simpatičnija.
Od porijekla nisam nikad imala koristi, niti sam to željela. Budući da
sam kazališni redatelj, nema šanse da
postigneš bilo što na temelju porijekla. Problem
može nastati kada nudiš posao, a ravnatelj počne kalkulirati
je li mu pametno iz političkih razloga dati posao osobi poput tebe.
VL: Iako ste vrstan
glazbenik, niste odoljeli zovu politike?
MOROZIN: Htio sam se okušati i napravio sam listu. Ali su me
minirali i nisu me pustili na izbore. Mislim da je najveći problem to
što smo u trenutku kada smo dobili državu dobili i
političare. Mi smo, osim države, trebali izgrađivati i
društvo. S druge strane, dobro žive na državnim jaslama oni
umjetnici koji su bliski vlasti. Borim se kako znam i umijem, dok su
veliki "umjetnici" i "face" zapravo na budžetima.
Cijelu reportažu
pročitajte u tiskanom izdanju "Večernjeg lista".
Pula: Dvojezičnost je veliko bogatstvo
Ova brigada je trebala promijeniti rat, a postali su simbol vojnog debakla: 'Oni su žrtve PR projekta Zelenskog'
Ukrajinska 155. oklopna brigada trebala je predstavljati vrhunac zapadne obuke i reforme ukrajinskih borbenih jedinica. No, stvarnost se pokazala suprotnom: od osnutka u proljeće/ljeto 2024., brigada je postala sinonim za kaos, piše njemački list Welt.
Koga ljubi Zrinka Ljutić? Skijaška zvijezda svoju sreću ne skriva
Zrinka je osvojila utrku slaloma te drugi vikend zaredom pobijedila u Svjetskom skijaškom kupu. Uspjeh je to kojim je privukla puno pozornosti na sebe, a vrlo brzo su se mnogi zapitali i krenuli tražiti više informacija o našoj skijašici.
Gdje je danas Oliver Mlakar? Živi na selu, a radi i u 90. godini
Za sebe kaže kako nije klasičan penzioner jer nije 'zasjeo' uz televiziju i telenovele. Obavezno gleda Dnevnik i povremeno sportske prijenose, a projekte na kojima radi pomno bira.
Je li ovakva ambalaža put prema čišćoj budućnosti?
U svijetu koji se suočava s rastućim izazovima klimatskih promjena, briga o okolišu postala je ne samo odgovornost nego i ključni imperativ za tvrtke.
Stakleni stropovi i ljepljivi podovi: kako nevidljive prepreke koče napredak žena
Metafore poput "staklenog stropa", "ljepljivog poda" i "potrgane prečke" već su dugo prisutne u jeziku kada se govori o rodnoj neravnopravnosti u poslovnim strukturama.