Možda je pretjerana ocjena pape Franje koji je jednom zgodom rekao da je treći svjetski rat već počeo, ali to nikako ne znači da možemo mirno spavati u ovom varljivu miru. Cijeli se svijet uskomešao pa je veliko pitanje kako će se sve ovo završiti. Postoji nekoliko svjetskih neuralgičnih točaka koje bi mogle eskalirati i izazvati ozbiljne sukobe koji nam se iz ove još uvijek lagodne europske perspektive čine posve nevjerojatnim. Pritom je pogrešno za možebitne buduće potrese optuživati novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa zato što on jednostavno nije odgovoran za sadašnju situaciju. Aktualni predsjednik Barack Obama i njegova bivša državna tajnica Hillary Clinton zaoštrili su i zakomplicirali situaciju na Bliskom istoku koja podsjeća na “Sukob civilizacija” osporavanog autora Samuela Huntingtona. Jednako tako odnosi Zapada i Rusije na najnižoj su točki od završetka Hladnog rata. Američka administracija na odlasku loše je procijenila situaciju u gotovo svim arapskim zemljama. Bez pretjerivanja se može reći da je Putinu poklonila Siriju.
Prilično je porazno za moćnu Ameriku to što je izbačena iz dogovora oko budućnosti Sirije. Tamo su sada glavni igrači Rusija i Iran koji se otvoreno protive američkoj politici. Nešto se, dakako, pita i Tursku koja je članica NATO-saveza, ali ne može se reći da se na nju Zapad može osloniti. Žalosno je što se Europska unija u cijeloj ovoj geostrateškoj igri ponaša kao drugorazredna sila koja eventualno može poslati humanitarnu pomoć. Ponovno se pokazalo da je EU gospodarski div i politički patuljak koji nije u stanju kontrolirati svoje granice. Angela Merkel nije na migrantsku krizu reagirala kao odvažna državnica, nego kao neka vrsta političke Majke Tereze. Nije riješila nijedan problem u svijetu, ali je zato u njemačku donijela nesigurnost i podjele. Bespogovorno je slušala Obamu koji je brzopleto ušao u sukob s Rusijom zbog Ukrajine.
Iako je SAD trenutačno u konfliktu s Rusijom i Iranom, geopolitičari upozoravaju da je Kina jedini pravi izazivač koji može ugroziti američku dominaciju. Stoga najava Trumpa da će zatopliti odnose s Putinom ima i geostratešku logiku. Stvara se kršćanska koalicija u borbi protiv islamskog terorizma, ali, još važnije, mogući savez koji će zaustaviti ekspanziju Kine. Dovoljno je pogledati kartu Azije da bi se zaključilo da se Kina ne može disciplinirati bez pomoći Rusije. Sada se opet moramo vratiti na papu Franju i njegov treći svjetski rat. Henry Kissinger u svojoj knjizi “Svjetski poredak” piše da je u deset od 14 povijesnih situacija došlo do rata kada je rastuća sila počela ugrožavati dominantnu silu. Nekada zato što je rastuća sila željela oružjem izboriti svoj status, a nekada i zbog toga što je dominantna sila pokušala oružjem suzbiti konkurenciju. Znamo da je SAD dominantna sila, a da je Kina izazivač. Samo ne znamo kako će sve ovo završiti.
>>Putin je osobno umiješan u hakerske napade koji su obilježili predsjedničke izbore u SAD-u
>>Putin zapadnim silama više ne dopušta da pregovaraju o Siriji