Putin sada preuzima nadzor nad cijelim Sueskim kanalom

Nakon uvjerljive vojne intervencije u Siriji, Vladimir Putin ima nove prioritete u regiji. Njegov je ministar obrane Sergej Šojgu posjetio Egipat i tamo potpisao sporazum po kojem će Rusija moći koristiti neke egipatske zračne vojne baze.

Dogovor s Egiptom temelji se na reciprocitetu, tijekom pet godina ruski će avioni koristiti dogovorene egipatske baze i obrnuto. Kao jedna od baza koja se spominje kao sigurno buduće rusko utočište je Sidi Barani koju su ruske specijalne snage već koristile u ratu protiv Islamske države.

Stara prijateljstva

Prijateljstvo Rusije i Egipta nije nikakva novost. Titov saveznik Gamal Abdel-Nasser imao je čvrste vojne veze s tadašnjim SSSR-om sve dok nije svrgnut, a na njegovo mjesto došao Anwar e-Sadat koji se postavio kao jaki igrač Zapada u zamjenu za – milijarde američkih dolara. Šojgu je, čini se, s egipatskim liderom Abdel-Fattah Al-Sisijem sklopio bolji dogovor koji Rusiju ne bi trebao koštati ništa. Al-Sisi je zainteresiran i za dodatnu nabavu većih količina ruskog naoružanja nakon što je 2014. potpisao ugovor na tri i pol milijarde dolara prema kojem od Rusa dobiva topništvo, protuzračnu obranu, lako naoružanje i zrakoplove. Prvi su MiG-ovi 29 već stigli početkom ove godine. A Egipat ionako ima najveću vojnu silu u Africi.

Putin je s Al-Sissijem jučer u Kairu potpisao ugovor o izgradnji atomske centrale koja bi stajala 21 milijardu dolara u Dabi.
Rusija u Siriji već koristi pomorsku bazu Tartus te zračnu Hmeimim u Latakiji, za borbene letove navodno je korištena i baza Sharokhi u Iranu. Iranski je ministar vanjskih poslova Javad Zarif rekao za Reuters kako njegova zemlja nema problema s tim da Rusija koristi njezine baze za borbu protiv terorizma.

U Libiji, pak, Rusija ima vojni oslonac u komandantu Khalifi Haftaru koji drži teritorije na istoku te zemlje. I to unatoč čvrstim dokazima da su Haftarove snage počinile teške zločine. Pojačana prisutnost u Egiptu gleda se i kao oslonac nekadašnjem Gadafijevu neprijatelju Haftaru. No, ono što će Zapad najviše zabrinuti jest približavanje Sudana Rusiji. Upravo prije tri tjedna Rusija je vladi Omara Al-Bashira isporučila nepoznat broj modernih zrakoplova Su-35, i to nakon što je Trumpova administracija znatno olakšala sankcije protiv te zemlje iscrpljivane ratom već više od 20 godina. K tome, sve su glasnija razmišljanja o tome treba li Rusija uspostaviti vojnu bazu i u Sudanu za što, navodno, postoji Al-Bashirova ponuda. Sada Rusija ima izravnu mogućnost utjecati na gradnju kineskog novog Puta svile, željeznice koja bi povezivala Port Sudan s glavnim gradom Čada N’Djamenom i na taj način olakšala trgovinu Kine sa zapadnom Afrikom.

Pritisak na S. Arabiju

Kada pogledamo kartu ruskog utjecaja u regiji, dolazimo do najvažnije lokacije. A to je Sueski kanal. Rusija je početkom listopada ugovorila gradnju industrijske zone u istočnom dijelu Port Saida na površini od pet milijuna kvadratnih metara što će stajati devet milijardi dolara. Putin ovim potezima jasno naznačuje svoj interes za širenje utjecaja prema istočnoj Africi uz istodoban pritisak na zemlje Bliskog istoka, pogotovo Saudijsku Arabiju.