Ruskog predsjednika Vladimira Putina na Zapadu najčešće ne gledaju dobrim očima, i velik bi dio zapadnih političara najradije vidio njegov odlazak s političke scene. No dok god Zapad i njegove institucije vuku poteze kakve vuku posljednjih dana, Putin nema razloga za brigu hoće li mu tko ugroziti većinu na izborima.
Nacionalna kohezija
Posljednji primjer je i odluka Međunarodnog olimpijskog komiteta da se ruskim sportašima zbog dopinga zabrani sudjelovanje na Zimskim olimpijskim igrama sljedeće godine.
Ako je itko i mislio da će Rusi zbog toga uskratiti potporu svom predsjedniku, uvelike se prevario. Posljednje ispitivanje javnog mišljenja jasno pokazuje da je odluka MOK-a samo ojačala Putinovu popularnost među ruskim građanima. I do tada vrlo popularan, sa stopom odobravanja ruske javnosti od oko 80 posto, nakon zabrane nastupa sportašima, na svoju je stranu Putin dobio još gotovo deset posto glasača u Rusiji.
– Ovo je prilično jasna reakcija ruskih građana. Vanjski pritisak na Rusiju drži se politički motiviranim, izvedenim pod patronatom SAD. A sve to vodi većoj nacionalnoj koheziji i jedinstvu – kaže za Večernji list Dmitrij Trenin, direktor Carnegie centra u Moskvi.
Nije to prvi put da su zabrane nastupa ruskim sportašima zbog navodnog dopinga iskorištene za podizanje popularnosti Vladimira Putina. Slično se dogodilo i tijekom prošlogodišnjih ljetnih Olimpijskih igara u Riju, kada je Moskva zabrane nastupa iskoristila za mobiliziranje birača. Tako je i s većinom ostalih poteza koje vuče Zapad, pa se svaka vrsta sankcija u Rusiji koristi kao instrument jačanja nacionalne svijesti i ponosa.
Nema konkurenta
Danas je gotovo sigurno kako će Vladimir Putin bez većih problema osvojiti predsjedničke izbore zakazane za ožujak sljedeće godine, a na političkoj sceni nema nikoga tko bi mogao ugroziti njegovu dominaciju. Naravno, nije to samo zbog vještog korištenja sankcija koje je nametnuo Zapad, već zbog cijelog niza Putinovih uspješnih poteza. Sada više nema sumnje kako je Vladimir Putin jedan od najvećih i najutjecajnijih vladara u ruskoj povijesti. U relativno kratko vrijeme posrnulu i slabu Rusiju iz 2000. godine kada je došao na vlast, ponovno je pretvorio u respektabilnu svjetsku velesilu na vojnom, političkom i gospodarskom planu. Riješio je rat u Siriji, uvelike doprinio uništenju ISIL-a, ojačao utjecaj u ruskom geopolitičkom dvorištu i zemljama okruženja. Ruskim nacionalistima vrlo je bitno i što je pripojio Krim Rusiji. Sve su to potezi koji mu jamče da će ostati u Kremlju do onog trenutka dok on to bude htio. A Putinove ambicije su i dalje otvorene. Iako se već 17 godina, bilo kao predsjednik ili premijer Rusije, nalazi na čelu države, i to kao čovjek čija je odluka neupitna, sasvim je izvjesno da će sa sljedećim izborima Vladimir Putin biti visoko pozicioniran na listi najdugovječnijih europskih vladara. Gotovo je izvjesno kako će Rusiji na čelu biti barem dva desetljeća. A u tih dvadesetak godina Rusija je doživjela preporod.
Dugovječni Portugalac i Finac
Iako je 17 godina na čelu države, još uvijek je to relativno kratko vrijeme u odnosu na najdugovječnije vladare u posljednjih stotinjak godina. Ne računajući diktature poput Kim Il-sungove,ili “lažne demokracije” poput Mugabeove ili Živkovljeve vladavine u kojima su bili izbori, no bez stvarnog protukandidata, najdugovječniji demokratski političar bio je Antonio de Oliviera Salazar, portugalski predsjednik od 1932. do 1968., slijedi ga Urho Kekkonen, predsjednik Finske 32 godine.
što više ga napadaju,tim više je jači