Više od stotinu tisuća građana Belgije prosvjedovalo je u četvrtak na ulicama Bruxellesa protiv najavljenih reformi nove vlade koja, među ostalim, želi pomaknuti zakonsku dob za odlazak u mirovinu sa 65 na 67. Nova belgijska vlada protiv koje građani prosvjeduju na dužnost je stupila prije samo mjesec dana, a već je prvi prosvjed, u četvrtak, bio dovoljno glasna poruka ne samo po vrlo visokom broju prosvjednika nego i po neredima koji su izbili kad su oni najradikalniji, lučki radnici s dokova grada Antwerpena, pokušali skrenuti s planirane rute i probiti policijske kordone. Prevrnuto je i zapaljeno nekoliko automobila, policija je uzvratila vodenim topovima i suzavcem, a iako se sve to događalo daleko od europske četvrti, prosvjednički huk morao je doprijeti i do sjedišta Europske komisije. U svojim ekonomskim preporukama, specifično skrojenim za svaku od 28 država članica EU, Komisija često ponavlja da države trebaju pomicati zakonsku dob za umirovljenje svojih građana. Piše to i u posljednjim ekonomskim preporukama EU za Belgiju, a piše i u preporukama za Hrvatsku, gdje se od Hrvatske traži da ljude počne slati u mirovinu sa 67 godina puno prije 2031., kada trenutačno vrijedeći zakon planira uvesti tu novost u praksu.
No, prosvjed u Bruxellesu pokazuje da je puno lakše napisati takvu preporuku na papir dok sjedite u uredu neke od institucija EU, a puno teže provesti u praksi. Na papiru to ima smisla. Na ulicama, međutim, zbog toga maršira 100.000 prosvjednika. Jučer u Bruxellesu, sutra već u vašem selu… U veljači, tijekom prosvjeda u BiH, jedan umirovljenik među pretežito mladim prosvjednicima nosio je poruku: “Možda ja ne znam što je internet, ali vi nikad nećete znati što je penzija”. Ta poruka, taj strah da današnji radnici neće stići uživati u zasluženoj mirovini, osjećao se i u prosvjedničkoj koloni u Bruxellesu. Taj strah je potpuno racionalan i u mnogim osobnim slučajevima opravdan.
Malo je ljudi primalo Bismarckovu mirovinu
Države čije stanovništvo ubrzano stari i postaje sve neproduktivnije jednostavno ne mogu na održiv način financirati izdašne sustave socijalne sigurnosti, kakvi su razvijeni u mnogim dijelovima Europe. Njemački kancelar Otto von Bismarck smatra se prvim koji je stvorio socijalno osiguranje u modernom svijetu. No, u vrijeme kad je 1880-ih on donosio socijalne zakone, muškarci su u prosjeku umirali sa 37, a žene sa 40 godina, dok je Bismarckovo carstvo jamčilo mirovinu za radnike koji dožive 70 i više godina. Malo je ljudi uopće primalo Bismarckovu mirovinu. Ipak, iz njegova izuma razvijen je europski model socijalne države od kojega su generacije Europljana imale stvarne koristi. Kako stari Bismarckov model učiniti održivim u Hrvatskoj, koja je deindustrijalizirana, prezadužena, slabo konkurentna, pogođena dugogodišnjom recesijom, a uza sve to je i, kako smo doznali ovih dana od demografa Marina Strmote, među 15 najlošije pozicioniranih zemalja u svijetu po starosti populacije?
Postojeći mirovinski sustav u Hrvatskoj pretvorio se u “lanac sreće”, tzv. Ponzijevu shemu koja funkcionira dok postoji dovoljan broj novih uplatitelja, no prijeti joj slom onog trenutka kad broj ljudi koji čekaju isplatu prevagne nad ljudima koji su voljni (ili sposobni) uplaćivati. Problem zbog kojeg prosvjeduju radnici u Bruxellesu, a uskoro možda i u Zagrebu, nije tako jednostavan.
Europa na prekretnici
Da ga barem može riješiti jedan masovni izlazak na ulice, ali ne može. Prosječna životna dob Europljana povećala se i logično je da se, uz opći trend starenja populacije, slijedom toga pomiče i zakonska dob za odlazak u mirovinu. U suprotnom, javne financije mnogih europskih država, uključujući i Belgiju i Hrvatsku, jednostavno će krahirati. Razumljivo je da građani ne žele odricanja i da su spremni prosvjedovati kad vide da je ugrožen način života kakav su poznavali, no ako ne postoji novac koji se može trošiti, onda im netko mora to uvjerljivo objasniti.
Možda to nije toliko vidljivo, no cijela je Europa zaista na prekretnici: ako države ne uspiju pronaći novi prostor za stvaranje vrijednosti, ako ne uspiju poduzeti dramatičnu i brzu akciju kako bi se prilagodile novim okolnostima, onda sljedećim generacijama Europljana neće moći priuštiti jednak životni standard i jednaku socijalnu sigurnost na kakve smo svi navikli. To onda neće imati samo ekonomske nego i ozbiljne društvene, političke, a možda i sigurnosne posljedice.
>>Žestoki sukob policije i radnika u Bruxellesu: Na paljenje automobila odgovorili suzavcem
Možda će zazvučati radikalno, ali mirovinski sustav treba postupno ukinuti, a radnicima treba ostaviti taj dio koji im se sada uzima da sami raspolažu njime. Nekad su temelj mirne starosti bila brojna i dobro odgojena, radina djeca i nešto ušteđevine. Upravo je uvođenje mirovinskog sustava dobrim dijelom odgovorno za demografski slom. Treba ga ukinuti.