Nema manje, a poznatije općine u svijetu. Tim riječima šale se mještani Tovarnika komentirajući izbjegličku krizu u Hrvatskoj, a čije je središte upravo njihova općina. Kroz općinu od 2800 stanovnika i selo od 1700 ljudi u samo nekoliko dana prošlo je oko 30.000 izbjeglica. Dodaju da jesu malo mjesto, ali da su dokazali da imaju veliko srce.
Početak izbjegličke krize u Hrvatskoj rezultirao je golemim interesom medija, pa je tako Tovarnik preko noći postao prva vijest u cijeloj Europi. A lice načelnice općine Ruže Veselčić-Šijaković (47) postalo je lajtmotiv tih događaja.
– Poslije svega, možemo s ponosom reći da je jedna mala općina na istoku Hrvatske cijelom svijetu pokazala kako se primaju i otpremaju izbjeglice – kaže načelnica.
Iako ona sama nije rukovodila izravnim aktivnostima oko prijama i transporta izbjeglica, bez nje i njezinih suradnika, kao i samih mještana, teško da bi ova situacija bila uspješno riješena. S načelnicom općine razgovarali smo nekoliko dana nakon prvog velikog vala izbjeglica koji je pogodio Tovarnik, u vrijeme kada su se u selu čistile ulice. Danas, nekoliko dana poslije, kaže kako odgovorno tvrdi da je izbjeglička kriza pokazala da Hrvatska nije spremna za takve izvanredne situacije.
– Mediji su od trenutka kada je Mađarska počela postavljati ogradu na granici sa Srbijom ukazivali na tu mogućnost, koja je jedina logična. Svi su pisali o tome pa čak Tovarnik i navodili kao smjer kretanja. Zvali su nas brojni novinari, a neki su nekoliko dana ranije iznajmili i kuće u selu jer su znali što će se dogoditi. Svi su znali što nas čeka osim naših nadležnih, koji su imali sasvim druge informacije i procjene – kaže načelnica Veselčić-Šijaković.
Podsjeća i na sastanke s čelnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje i s policijom kada je, kako kaže, ismijana jer je kao načelnica općine iznijela svoje strahove i procjene. Rečeno joj je tada kako tim službama predstavnici općine neće govoriti što da rade i što se očekuje. Ništa bolje nije bilo ni nakon sjednice Općinskog vijeća 14. rujna, na kojoj su vijećnici odlučili da se izbjeglice prihvaćaju izvan sela.
Odbila zapovijed
– Tada mi je načelnik Policijske uprave rekao da Hrvatska očekuje 350 izbjeglica. Pitala sam ga – a što ako ih dođe 5000? Rekao mi je kako nema takvih saznanja. Večer prije početka izbjegličke krize razgovarala sam i s ministrom Rankom Ostojićem kojemu sam također prenijela svoje strahove. On mi je rekao kako se očekuje oko 1600 izbjeglica, a da će ako ih dođe više zatvoriti granicu. Dva dana poslije na željezničkom kolodvoru u Tovarniku bilo je 5000 ljudi.
Dodaje kako je jedan od razloga kaosa činjenica da nije postojala komunikacija s lokalnom samoupravom, te da su se aktivnosti procjenjivale, a potom na početku i vodile 300 kilometara dalje, iz Zagreba. Dokazuje to i kako je prvi prihvatni centar napravljen pored objekta Policijske postaje u Tovarniku koji je i sam neuvjetan za rad. Ukazuje i na činjenicu da su se tek u srijedu, odnosno kada su prvi izbjeglice već počele stizati, počeli montirati šatori, donositi klupe i stolci, unositi računari, naručivati vreće i kante za smeće, pokretni WC-i… Prethodno su odbijeni njezini prijedlozi, ali i prijedlog načelnice općine Lovas Tanje Paše koja je ponudila moguće lokacije za gradnju prihvatnoga centra. Pravi kaos nastao je drugi dan krize kada je na željezničkom kolodvoru više sati, na temperaturi od 35 stupnjeva, boravilo više od 5000 izbjeglica. O osjetljivosti situacije govori i to da je izbjeglica tada, na jednom mjestu, bilo dvostruko više nego mještana cijele općine. O neorganiziranosti na terenu govori i to kako je iz DUZS-a drugi dan krize, kada je vladao pravi kaos, dobila zapovijed da pripadnike seoske Civilne zaštite pošalje da podižu šatorsko naselje kod Rokovaca. Odbila je to jer su ti ljudi bili neophodni u selu iako je upozorena da postoji mogućnost da će radi toga i kazneno odgovarati.
– Sve to što smo zajedno prošli gledam kao jedno iskustvo, ali i kao pouku Vladi i svim budućima hrvatskim vladama i odgovornima da se tako osjetljive stvari ne mogu voditi iz ureda, nego treba izaći na teren. Jedno je papir, a drugo ono što se događa na terenu. Trebamo se dogovarati o svemu, saslušati više mišljenja i prijedloga i donijeti prave odluke. Da smo to na vrijeme napravili vjerojatno bi došao isti broj izbjeglica, ali bismo bili spremniji – tvrdi Ruža Veselčić-Šijaković.
Sve vrijeme krize načelnica, zajedno sa svojim suradnicima, bila je na terenu. Moglo je se vidjeti na kolodvoru, u policiji, općini, s građanima… Donosila je hranu, kruh, naručivala potrebne stvari, zvala, molila… Radi straha od mogućih prometnih nesreća predlagala je i izmještanje teretnoga prometa na drugi granični prijelaz, ali to nije prošlo jer nitko u Tovarniku nije imao ovlasti za takvu odluku. Zvala je ministra Ostojića i da aktivira robne zalihe jer je Crvenom križu počelo nedostajati vode u dane kad je temperatura bila 35. Tih dana zapravo je najmanje bila u kući pa je suprug, u šali, rekao da će morati iznajmiti kućnu pomoćnicu. Objedi su se svodili na kifle i perece s obzirom na to da joj je radni dan znao trajati i 22 sata dnevno.
Htjeli je smijeniti
Ruža Veselčić-Šijaković na mjesto načelnice izabrana je kao neovisna kandidatkinja. Ima kćer studenticu, a ona je završila višu ekonomsku školu. Do načelničkog posla radila je u općinskom socijalnom programu, a prethodno na zamjeni u računovodstvu osnovne škole i na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Ove godine radilo se i na njezinu smjenjivanju pa je tako općinski proračun usvojen tek u ožujku.
Ova rođena Vinkovčanka ponosno kaže da sve što radi, radi na dobrobit mještana, bez obzira na to o kome se radi. Kaže i kako se iznimno ponosi sumještanima koji su pokazali veliku humanost. Podsjeća na javne radove, pripadnike civilne zaštite, ali i obične mještane koji su donosili hranu, vodu, voće, odjeću… I djeca su pomagala pa su donosila vodu i darivala svoje igračke.
– Ponosim se svima njima, kao i policijom koja je obavila lavovski dio posla. Ipak, bilo je i onih mještana koji su sve to vrijeme sjedili u kafićima, pili kavu i kao nešto predlagali, ali ništa nisu pomogli. Imali su ideju da bi oni trebali biti ti koji će voditi politiku sela. Odbila sam ih jer trenutačno sam ja ta koja to radim. Što će biti za godinu ili dvije, vidjet ćemo.
Zadovoljna je i što je sve prošlo bez ijednog incidenta ili smrtnog slučaja. Stradao je tek pokoji vinograd ili voćnjak koji su izbjeglice dočekali neobrani. Dio mještana pomalo je strahovao od tolikog broja nepoznatih i drukčijih ljudi, a taj se strah najviše pojavljivao zbog djece. Tako je škola u petak radila skraćeno, a neki roditelji nisu ni dovodili svoju djecu.
Jasno ističe kako nije za to da vojska osigurava državnu granicu jer granice treba otvarati, a ne zatvarati. Izbjeglice ne napuštaju svoje domove iz obijesti nego zato što žele spasiti živu glavu. Smatra i kako je u ovoj krizi zapravo i politički najteže bilo općini Tovarnik. Naime, ona je kao neovisna kandidatkinja postala načelnica općine poslije višegodišnje vladavine HDZ-a. Na županijskoj razini na vlasti je HDZ, a na državnoj SDP. Radi toga se osjećala pomalo između dvije vatre, odnosno dva stožera. Tako je treći dan krize dobila poziv da u isto vrijeme nazoči sastanku županijskog stožera na kojemu je bila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i državnoga stožera gdje je bio ministar Ranko Ostojić.
– Zbog svega toga imam osjećaj da su općinu i mene u ovoj krizi i jedni i drugi htjeli iskoristiti u predizborne svrhe. Nisam im to dopustila. Neka provode izbore bez mene – zaključila je Ružica Veselčić-Šijaković.
>> Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza
>> Kotromanović: Nema prostora histeriji i panici. Organizirani smo i znamo što nam je činiti
Rankova milicija je očekivala 1600 izbjeglica, a da će ako ih dođe više zatvoriti granicu? Au, kakva vizija, kakva inteligencija, kakvo predviđanje, kakva analitika. A i to treba podijeliti s 2, obzirom da orao Ranko vidi duplo, dakle Milanović ih je očekivao 800. A do sada ih je došlo 80 tisuća. Kukurikavci su i ovo obavili kao i sve drugo u državi po planu 21, niti imaju mozga, niti su u stanju predvidjeti što će se dogoditi slijedeće minute, znaju samo lagati, muljati, spinati, pre****vati se, naslikavati se i davati smiješne i jadne izjave. I, naravno, neopisivo su bezobrazni, poput npr. bahatog Ostojića koji se ismijavao iz predsjednice i Hebranga kad su mu rekli da dolazi 40 tisuća migranata. Na kraju se nije ni ispričao, a što je najgore, ništa nije ni naučio, nije uspio shvatiti koliko je jadan i ograničen i da bi bilo dobro koji put poslušati nekog tko je pametniji od njega.