Radiološki tehnolog: Imao sam plaću 6.000 kn, sad imam 1500 eura, no sad je pola kg kruha 1,5 euro

U redakciju Večernjeg lista javio se jedan radoiološki tehnolog koji sudjeluje u štrajku zdravstvenih djelatnika, a u kojem članovi sindikata Zajedno traže povećanje osnovice plaća svojih članova za 20 posto, izmjenu koeficijenata te da im se vrati naknada za topli obrok. U Sindikatu tvrde da imaju 4000 članova i da su svi u štrajku te da je među njima i 1500 medicinskih sestara. Međutim, Ministarstvo zdravstva jučer je izvijestilo da u 15 akutnih bolnica nema štrajka zdravstvenih djelatnika, dok se u 9 bolnica smanjuje broj djelatnika u štrajku.

U dopisu koji nam je poslao jedan radiološki tehnolog objašnjava razloge štrajka i nezadovoljstvo koje mnogi osjećaju, ističući potrebu za promjenama u sustavu. On detaljno opisuje izazove i zahtjevne uvjete rada s kojima se suočava u svakodnevnom poslu. Pojašnjava kako posao radiološkog tehnologa uključuje rad u smjenama, vikendima i blagdanima, često bez pauza i pod velikim pritiskom. Osim osnovnih zadataka, tehničari su izloženi zdravstvenim rizicima zbog stalnog kontakta sa zračenjem i pacijentima s raznim zaraznim bolestima, navodi. Dopis prenosimo u cijelosti: 

"Vidim da mnogima nije jasno kakav je to posao. Rad blagdanima, subotom i nedjeljom. Rad noću. Rad poslijepodne. Uskoro i treća smjena - detalji zasad nepoznati. Smjene znaju biti 8 sati ili 12 sati. Ostajanje iza radnog vremena po potrebi. Rad po pozivu ili pripravnost - ovisi o ustanovi. Povratak na rad za vrijeme godišnjeg odmora po potrebi. Ne postoji pauza za ručak - nigdje nije napisano, što znači zamjene i razni pothvati da bi se pojelo. Posao obuhvaća razne djelatnosti - radiološke metode snimanja, informatika, poznavanje stranih jezika, čistač, administrator, tajnik, menadžer, njegovatelj.

Primjer radnog dana:
Komunikacija s pacijentima koji umiru, u akutnom traumatskom stanju, stranim državljanima zatečenima situacijom, osobama s poteškoćama u razvoju, psihičkim bolesnicima, osobama koje boluju od raznih zaraznih bolesti, uključujući bakterijske i virusne. Recimo ovako: otvaraju se vrata snimaone i svaki put 10 osoba vani želi nešto pitati, a treba staviti sljedećeg pacijenta na snimanje - njih četvero nema nikakvih ozbiljnih simptoma ili se ne zna što im je, pa nervozno ispituju kad, što... Četvero ih zna što im je i ne mogu vjerovati da će oni koji se kreću i pričaju normalno, izgleda, ići na snimanje prije njih, pa i oni počnu ispitivati o sebi. I dvojica koja umiru šute. Znači, prije jednog snimanja koje po plavoj knjizi ima određeno vrijeme, gubi se po 5 minuta na objašnjavanje što se trenutno događa. I onda opet, kad je red na sljedećeg pacijenta, sve ispočetka. Konstantno se događaju svađe, prijetnje i osobno sam doživio fizički napad te postoji opće nezadovoljstvo. Netko tko radi to 5 ili više godina mora biti psihički iscrpljen ili imati razvijen PTSP.

Sam pregled je poglavlje za sebe. Postoje ljudi koji se ne mogu ni pomaknuti iz kolica pa im fizički morate pomoći. Govorimo o starim, slomljenim, uplašenim ljudima, a neki znaju imati i preko 120 kg. Svim mogućim tehnikama pokušavate im omogućiti da sjednu ili legnu na stroj za snimanje, no zbog njihove nemogućnosti i bolova zna se dogoditi da se ljudi naljute, posvađaju i prijete. A vi im htjeli pomoći da se snimanje obavi. Jako nezahvalan posao s kojim radnici svaki dan odlaze kući i s tim mislima idu spavati. Svako snimanje ne prolazi samo tako... Npr., treba okrenuti slomljeni zglob, pacijent povraća ili se guši ili kašlje, pa čak i padne... pa treba ponoviti snimanje. Neki pacijenti ne mogu kontrolirati pokrete pa ih treba imobilizirati, pri čemu zna doći do nasilja i psovanja. Recimo da je pregled prošao pristojno, slijedi objašnjavanje kako nalaz nije odmah gotov, kad će biti, treba li doći sutra ili će biti poslan e-mailom, na USB-u ili može li netko drugi izvan radnog vremena doći po nalaz i tako iza svakog pacijenta...

Sa završenim snimanjem treba slike obraditi ili rekonstruirati dodatne ravnine ili izvršiti razna mjerenja koja omogućuju bolju analizu. Snimaonu treba očistiti od krvi, mokraće, povraćanja ili neke bakterije. Aparat za snimanje većinu vremena radi dobro, ali kad stane, kreću problemi... Vani čeka bar 5 ljudi za nastavak... Treba ga osposobiti za daljnji rad, a u međuvremenu svima vani objasniti što se događa. Uz sve to, treba se javljati na telefon i određivati tko i kada te davati informacije kako vanjskim, tako i unutarnjim pozivima, dok netko kuca na vrata ili ulazi bez pitanja i očekuje odmah odgovore. Doktori i njihovi zahtjevi su posebna kategorija u koju se ne isplati zalaziti... Pregledu nešto nedostaje ili treba dodatno nakon analize snimanja... traži, zovi, trči za pacijentom i objašnjavaj...

Neke smjene postoje u kojima nema administratora pa se zahtijeva od radiološkog tehnologa da bude i administrator, gdje upisuje i naplaćuje preglede i odgovoran je za manjak novca. Osobno sam platio pregled pluća pacijentu zbog propusta tijekom prijema, što zbog hitnog pacijenta prije njega, što zbog redovno naručenog iza njega. I onda, zbog greške u sustavu, još jednom platio isti račun.

Zračenje postoji. Zidovi zaustavljaju prodor, ali ne 100%. Tako da je svatko izložen zračenju, uključujući i tehnologa i doktora i sestru koja je dovela pacijenta i čeka ispred snimaone te pacijente koji čekaju daljnji pregled. Iako je minimalno, najviše utječe na radiološkog tehnologa koji je prisutan uz svako snimanje. Postoji i rad u sali gdje se pokretnim rendgenskim aparatom snima i ne postoje zidovi iza kojih se može sakriti, već se nose zaštitne pregače koje ne zaustavljaju 100% zračenja i tijelo tehnologa nije prekriveno 100%. Neki drugi tehnolozi rade i s pacijentima koji primaju ionizirajući izvor zračenja u sebe, koji nastavlja zračiti, i samim stajanjem blizu takvog pacijenta tehnolozi su izloženi zračenju. Radiološki tehnolozi asistiraju u biopsijama, operacijama srca, rekonstrukcijama krvnih žila, operacijama slomljenih kukova te uz taj posao moraju znati raditi na običnom RTG aparatu, CT-u, MR-u, mamografu, denzitometru, pokretnom RTG aparatu, uskoro i na UZV, te konstantno obavljati razne edukacije kako tehnologija napreduje te voditi stručna predavanja da sakupe bodove za obnavljanje licence, što uključuje i odlaske u druge gradove o vlastitom trošku. Nismo doktori i ne želimo doktorske plaće, ali puno toga se od nas traži i neke je stvari nemoguće bez nas obaviti.

Korona - pandemija bez predaha
Cijeli svijet je stao, ali svaki dan se išlo snimati pluća. Nisu postojale druge bolesti osim korone i nije bilo lijeka, ali se snimalo svaki dan i one koji su ju dokazano imali i one za koje se sumnjalo. Radilo se i unutra i vani na niskim temperaturama i nemogućim uvjetima. Osobno sam radio prije ovog posla na traci u pogonu noćnu smjenu na -17 stupnjeva i mogu reći da je ovo bilo jako slično, osim što je ovo bila ljudska traka. Na kraju mjeseca, nakon izloženog zračenju (slikalo se pokretnim aparatima i nije bilo zidova, a nosile su se pregače) i direktnog kontakta s tada neizlječivom bolešću i rada po pozivu i normalnog rada, na plaću sam dobio dodatak od 21 kunu. Ni tada se nisu poštivale mjere pa se za vrijeme korone uz sav taj posao dodatno radilo na zaštiti. Znači, korona je postojala za neke, a za neke nije. A radiološki tehnolog je morao snimati bez obzira.

Zašto se dugo čeka na pregled
Jednostavna matematika. Ako RTG snimanje traje 5 do 10 minuta, može se u danu obaviti recimo 100 pacijenata na jednom aparatu. Ako CT traje 15 do 30 minuta, može se obaviti recimo 25 snimanja na jednom CT-u. Ako MR snimanje traje od 30 do 90 minuta, može se obaviti 10 snimanja. Nije da je radiološki tehnolog lijen, već mu matematika ne dopušta.

Osobno sam imao plaću 6.000 kn prije eura. To je oko 700 eura današnjih. Kila kruha je koštala 8 kuna. Sad imam plaću 1.500 eura, oko 11.000 kuna. Sada 500 g kruha košta oko 1,5 eura. Uz malo računanja, plaća je ista, čak i lošija. E, to je pravi razlog štrajka. Neki tehnolozi rade već 30 i više godina i ništa se nije promijenilo. Oko njih privatnici dižu cijenu svoje usluge, političari plaće, doktori dobivaju zaostatke, a oni rade i ne staju, i ništa se za njih ne mijenja. Mladi tehnolozi više nisu glupi da ljube kvaku posla, već gledaju i slušaju što se oko njih događa. Oni ne žele provesti život u takvoj situaciji i žele promjenu, a ako ne uspiju, odlaze. Mogu, imaju pravo i hoće. Tako da svi pokušaji gašenja štrajka dugoročno će stvoriti veći problem. Otići će i neće imati tko raditi. Ako se ne varam, brojke govore tako. Na svijetu je sve više ljudi, a u Hrvatskoj manje.

U današnje vrijeme, kad se nema vremena za stati i ozbiljno objasniti situaciju jer se nikome ne da i lakše je skrolati na mobitelu do sljedeće zanimljive stvari, nadam se da ovo objašnjava zašto štrajk.