Radoslav Artuković: Nobilo zna gdje je grob mog oca

- Moji kolege i prijatelji odvjetnici kojima sam kazao da je Anto Nobilo 1986. godine bio tužitelj tadašnje SFR Jugoslavije u sudskom procesu protiv moga oca Andrije Artukovića, ministra unutarnjih poslova NDH, a 2011. godine ta je ista osoba branitelj partizana i komunista Josipa Boljkovca, pritvorenog prošlog tjedna zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, ne vjeruju da je to moguće.

Nobilo je očito dobar za svaki politički sustav, ali u mojoj glavi ostaje sjećanje i u mojoj su arhivi pohranjene brojne činjenice i dokazi o nedopuštenim mjerama tužiteljstva dok je on bio u ulozi zastupnika optužnice. Tada mu nije smetalo što je Andrija Artuković star i dementan, a nije se bunio ni zbog ponašanja američke policije pri uhićenju moga oca.

Tim je riječima ekskluzivno za Večernji list Radoslav Artuković, jedini sin Andrije Artukovića, osuđenog u Zagrebu 1986. godine na smrtnu kaznu zbog ustaških zločina, reagirao na komentare odvjetnika Ante Nobila, koji je poručio da “Andrija Artuković i Josip Boljkovac nisu i nikada neće biti isto”.

Tajna u plastičnoj vrećici

- Od svoje prve godine živim u Los Angelesu i američki sam državljanin. Mnogo sam puta ponovio da mi je žao svake žrtve u Drugom svjetskom ratu i da djeca ne smiju biti opterećena prošlošću svojih roditelja, ali želio bih podsjetiti gospodina Nobila da moja obitelj još ne zna gdje su posmrtni ostaci Andrije Artukovića, a čak je i predsjednik Ivo Josipović tijekom posjeta Bleiburgu rekao da “svatko ima pravo na grob”. Uvjeren sam da Nobilo zna što se dogodilo nakon Artukovićeve smrti 1998. u zatvorskoj bolnici u Šimunskoj ulici u Zagrebu. Postoje indicije da je kremiran jer su mi neki ljudi u Zagrebu govorili da je jugoslavenska tajna policija Udba u plastičnoj vrećici odnijela ostatke kremiranog čovjeka čiji identitet nisu smjeli otkriti. Dok sam živ, tražit ću istinu o tome i pokušati pokopati oca uz majku u hercegovačkom selu Klobuku” – kaže Radoslav Artuković.

Iznenađen je Nobilovim izjavama kako “kod uhićenja Boljkovca nisu postojali sigurnosni uvjeti za demonstraciju sile” pa, tvrdi odvjetnik, nisu bili potrebni maskirani specijalci.

- Nobilu to smeta kod Boljkovca, a možda je zaboravio da je 14. studenoga 1984. u zoru američka policija helikopterom i brodom blokirala pristup očevoj kući blizu Los Angelesa, gdje je on do tada 33 godine živio pod svojim pravim imenom. Nije se skrivao pod drugim imenom, kako navodi Nobilo. Tada 84-godišnji tata od šoka je doživio srčani napadaj i njegovo zdravlje liječnici su proglasili kritičnim. Ured za posebne istrage zatajio je da Artuković boluje od Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.

To što danas govori odvjetnik Nobilo kad naglašava da Boljkovac ne može biti optužen po zapovjednoj odgovornosti upitno je, ako ne i pomalo licemjerno” – tvrdi Radoslav Artuković.

Podsjeća da njegov otac nije nikoga osobno ubio, a ipak je osuđen za nepostojeće zločine. Posebno je zanimljivo to što su tužitelji, među njima i Nobilo, od Artukovićevih branitelja skrivali dokaze, a optužnicu su podigli bez provođenja istrage.

- Pet od sedam svjedoka tužiteljstva nije mog oca nikad vidjelo, a to je Nobilo dobro znao. Sve se vrtjelo oko iskaza Franje Truhara i Bajre Avdića koji su bili neistiniti i proturječni prijašnjim iskazima (koje su vlasti u to vrijeme skrivale od nas), a čak su u prijašnjim pokušajima Artukovićeva izručenja jugoslavenske vlasti ocijenile Avdićeva svjedočenja neuvjerljivima te da od Truharovih navoda nema koristi. I te zaključke jugoslavenske vlasti skrivale su od nas. Danas se odvjetnik Nobilo, sada na drugoj strani, koristi mehanizmima demokratskog društva i pravosuđa za obranu svoga klijenta.

Nobilo kaže da nije siguran zna li Boljkovac što se oko njega događa, ali naglašava da relativno dobro pamti što se događalo 1945.

Hrvatska stigmatizirana

- On je rekao da o tim ubojstvima nakon kraja rata ništa ne zna te da ljude koji su ubijeni ne poznaje. Moj je otac bio u gorem zdravstvenom stanju i nije znao gdje se nalazi, a teretili su ga kad se nije mogao sjetiti onih nepostojećih zločina na temelju kojih je američki sud dopustio izručenje Jugoslaviji. Ta činjenica Nobilu nije smetala da provede namješteno suđenje koje je bilo u interesu komunističkih vlasti” – ogorčen je Radoslav Artuković.

Artuković piše knjigu u kojoj će opisati sve što je doživio u Zagrebu tijekom sudskog procesa svojem ocu.

- Tadašnja Jugoslavija posebno je zbog Artukovića donijela zakon prema kojem osuđenika koji umre očekujući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je pogubljen, a mjesto ukopa ne smije doznati ni najbliža rodbina.

Dvadeset je godina prošlo od međunarodnog priznanja Hrvatske i vjerujem da sam bio dovoljno strpljiv te nisam želio ni jednu vladu opterećivati pitanjima o svome ocu i sudskom procesu jer sam bio svjestan koliko je moderna Hrvatska stigmatizirana zbog NDH i koliko se morala dokazivati međunarodnoj zajednici.

Gospodin Boljkovac sretan je da ima Nobila za branitelja. Tko bolje od Nobila zna što je tužiteljima dopušteno, a što nije?” – poručio je iz Radoslav Artuković iz Los Angelesa.