Rast desnice u Francuskoj iz perspektive mladog bračnog para iz Zagreba: 'Njihovi problemi se vide golim okom'

''Bojim se da će država ući u građanski rat'', riječi su Francuza ovih dana dok cijela nacija zadržava dah dok čeka rezultate prijevremenih parlamentarnih izbora koje je predsjednik Emmanuel Macron sazvao nakon neviđenog potopa na euroizborima početkom lipnja. Situacija u državi trenutno se smatra vrlo ''intenzivnom'', poglavito jer je u prvom krugu najveću podršku dobila krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje (RN) predvođena Marine Le Pen. Doista, u društvima Parižana posljednjih tjedana uglavnom se priča o političkoj situaciji, u što su nas uvjerili mladi bračni par Božidar Grgur i Petra Drmić iz Zagreba koji je posljednjih mjeseci proveo u francuskoj prijestolnici na studiju. 

Naime, Božidar i Petra svoje ''produženo bračno putovanje'' završili su sredinom lipnja, u vrijeme najvećeg šoka nakon euroizbora na kojima je RN ostvario povijesni uspjeh. Njihovih 30 mandata dobivenih u EU parlamentu bili su okidač predsjedniku Emmanuelu Macronu, čija je stranka usput rečeno ostvarila tek 13, da sazove prijevremene izbore. On je to već jednom i učinio, u srpnju 2022. nakon donesenog kontroverznog mirovinskog zakona, i tada mu je visoki rizik doista i donio visoku nagradu. Ovoga puta, čini se po anketama, Macron će imati puno vremena za razmišljanje zašto ne vrijedi riskirati dvaput.

Potencijalan potop Macronove stranke Renessaince (stranke u sklopu grupacije Ensemble) najavljivali su i stručnjaci. U prilog tome ide i zgodna anketa The Economista koja predviđa da bi RN mogao odnijeti između 185 i 215 mjesta u francuskoj Narodnoj skupštini, dok bi Ensemble bio nakon lijevog New Popular Fronta tek treća snaga s potencijalno maksimalnih 145 zastupnika. Ostvari li se RN-ov najbolji, a Ensembleov najgori scenarij, razlika između ove dvije grupacije bila bi čak u 100-tinjak zastupničkih mjesta, prirodno u korist RN-a. 

No, vratimo se na onaj tjedan kada su Francuzi saznali da idu na još jedne prijevremene izbore. Dok smo se mi pitali što je dovelo do takvog povijesnog uspjeha Le Pen na izborima, Božidar nam, prema pričama tamošnjeg stanovništva, tvrdi kako takav ishod nije bio ni najmanje neočekivan. Em je tu u pitanju izborni sustav Bruxellesa koji RN-u olakšava put do vodstva u broju mandata u EU parlamentu, za razliku od domaćeg, em desnica već 20 godina ganja pitanje migracija koje je, smatra Božidar i iz svog iskustva, eskaliralo. 

POVEZANI ČLANCI:

- RN tematizira neke objektivne probleme koji postoje u tom društvu, a koji se vide golim okom - kaže Božo, pa dodaje Petra: ''Imam prijatelje Francuze i godinama se priča o RN-u. To nije ništa novo''. Šaljivo nam je Božidar usporedio stvarnost koju Francuzi proživljavaju posljednjih desetljeća, i to jednom epizodom Mućkih: Brzi dođe do Dereka i Rodneya i pohvali im se kako je dobio nagradu za najboljeg smetlara i to jer 15 godina koristi istu metlu. Pitali su ga na to kako koristi istu metlu, a on im je odgovorio: ''Pa osam puta sam promijenio glavu i 12 puta štap''. 

- Ako si Francuz koji je tamo rođen 60-ih, vidiš nezamislivu transformaciju. Kvart u kojem si ti odrastao postao je neprepoznatljiv - kaže.  - Ja nisam ništa vidio pa sam sve vidio. Bili smo na jednoj konjičkoj predstavi negdje van Pariza, i tamo su bili samo penzići i djeca. Ti kad pogledaš penziće, tamo je bio možda jedan crnački par. Kad si pogledao djecu, ako je bilo 20 posto bijelaca, mi smo puno rekli. Samo po tome može se vidjeti jedna ogromna promjena koja se dogodila u jednoj generaciji i naravno da ona sa sobom povlači ogromne probleme, a o tome se ne priča. Uz to, njihovo društvo je koncipirano da se o tome ne priča jer se oni svi smatraju jednom nacijom - nadodaje Božidar.

Politika majorizacije o kojoj Božidar priča krenula je još simbolične 1789. u vrijeme Francuske revolucije. Iako su se ranijih stoljeća Normani i Bretonci smatrali potpuno različitim kulturama s različitim običajima i jezikom, 19. stoljeće pokrenuo je stav koji se vuče sve do danas - ''svi smo isti''. Francuski parlament ne poznaje ni manjine, bez obzira na to što se dekolonijalizacijom 60-ih godina prošlog stoljeća u Francusku krenuli prelijevati - između ostalog - milijuni Alžiraca, Marokanaca i Alžiraca. Ono na što se možda nije toliko računalo, a na što su nam ukazali i Božidar i Petra, je činjenica da u Francusku nisu svi došli kako bi zaradili za svoj kruh i vratili se svojim matičnim zemljama. 

- Mi smo živjeli u dobrom kvartu u Parizu, nešto što bi u Zagrebu bio primjerice Kvatrić, samo s 10 puta više ljudi. Na rubu pariškog prstena je, u liniji metroa i sve je sređeno. U našoj ulici su prevladavali libanonski, turski i korejski restorani i dućani. Jako je raznoliko, ali nemaš osjećaj nesigurnosti. No, kada smo jednom prilikom otišli na sjever Pariza jer smo morali nešto obaviti, u kvart koji je jednako udaljen od centra kao i mi, već smo po stanici metroa shvatili da to ne izgleda dobro. Cesta je prljava, sve u dućanima je vezano lancima, automobili parkirani na ulicama... Ne očekuješ to kad dođeš u Francusku - sumira nam Božidar njihovo iskustvo jednog posjeta tom kvartu u poslijepodnevnim satima, a Petra se nadovezuje, prepričavajući nemilu scenu kojoj su svjedočili usred ulice: ''Jedna žena je doslovno pokraj ceste vršila nuždu. Ono što je najgore, nitko osim nas nije reagirao na to''. Par nam govori kako su to samo neke od situacija koje su ih itekako iznenadile.

- Dosta sam pričala s djevojkama s fakulteta, radilo se o Tunižankama koje su upravo došle na studij u Francusku. Nijedna od njih ne planira ostati u Tunisu jer kažu da moraju nekako zaraditi, a s druge strane ne gaje neku ljubav prema Francuskoj, dapače blago ih i iritira - govori nam Petra. Jesu li se oni kao Hrvati osjećali diskriminiranima, pitali smo ih.

- Ma ne, uopće! Profesori su me jako poštovali jer sam iz Hrvatske, gledali su na mene kao na jako lijepu priču - Hrvatica s mora, njima je to jako egzotično - ispričala je Petra. No, neki su ih znali pitati o ratu u Ukrajini, priča nam mladi par, jer misle da je Hrvatska u neposrednoj blizini sukoba.

Vratimo li se na ovu sudbonosnu kampanju francuskih parlamentarnih izbora, može se jasno primijetiti kako se i u posljednjim trenucima u prvi plan stavljalo pitanje migracija. Kandidat za premijera RN-a Jordan Bardella još je prije tri dana Francuze pozvao na akciju putem društvenih mreža, koristeći klasičnu taktiku zastrašivanja.

- Dok većina francuskog stanovništva želi kontrolirati migracije, trenutna vlada želi ukinuti neke mjere Zakona o migracijama. Možete zaustaviti ovu  Macron-Mélenchon koaliciju pod kontrolom jake ljevice: mobilizacijom! - obratio se biračima Bardella, no nije dugo morao čekati na odgovor premijera Gabriella Attala, 35-godišnjaka kojeg je Macron u siječnju imenovao na funkciju. 

- Dobro osmišljena operacija! Prije kraja kampanje RN širi lažne informacije u nadi da mi nećemo imati vremena odgovoriti. Loše za vas, odmah vas možemo demantirati. Nismo vas vidjeli na terenu cijeli tjedan, niste htjeli sudjelovati u debatama, a uspaničili ste se kada je otkrivena tajna oko vašeg katastrofalnog programa, a neki vaši političari su dali rasističke, antisemitske i homofobne komentare. Francuski narod zaslužuje bolje od ovih trumpističkih metoda. Građani će demokratski odabrati svoju opciju, na izborima - poručio je Attal, no nije objasnio detaljnije što će se ukinuti, odnosno što neće oko migrantske politike, dok država još čeka svoj novi smjer u idućim godinama. 

>> FOTO Desnica slavi u Francuskoj, građani izašli na ulice i prosvjeduju zbog rezultata izbora prvog kruga