Rastanak je tako slatka rana, budućnost je “made in Europe”

Dogovor je postignut, uskliknuo je britanski premijer Boris Johnson i digao u zrak obje ruke, signalizirajući predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, na drugoj strani videokonferencijskog poziva, da je sretan i zadovoljan. Jedini preostali problem za Johnsona bio je što tu vijest mora objaviti na Badnji dan u poslijepodnevnim satima, kad su ljudi zauzeti gledanjem omiljenih filmova na TV-u:

– Ljudima koji gledaju rekao bih samo ovo… I, usput budi rečeno, ispričavam se što ometam “Cars 3”. Poručio bih ljudima koji gledaju da je osvajanje slobode fantastična stvar – rekao je britanski premijer negdje u devetnaestoj minuti svog obraćanja novinarima i javnosti. Bio je to klasični Boris Johnson: spreman na šaljivu ispriku građanima što im ometa gledanje crtanog filma “Auti 3” na Badnjak dok im objašnjava da je konačno završio Brexit na kakav ih je nagovarao na referendumu prije točno 4,5 godine i jedan dan. Što je dogovoreno i kako će izgledati budućnost Ujedinjene Kraljevine, a kako Europske unije, nakon prvog razvoda u povijesti EU?

EU će loviti 25% manje britanske ribe

Podsjetimo, sporazum o povlačenju iz EU ispregovaran je ranije i Brexit se dogodio 31. siječnja, a od tada do Badnjaka pregovaralo se o sporazumu o budućim odnosima, koji stupaju na snagu nakon 31. prosinca, do kada je na snazi prijelazno razdoblje. Tako da će od 1. siječnja ti budući odnosi donijeti onaj pravi Brexit. Po uvjetima ispregovaranima na Badnjak 2020. dvije će razvedene strane nastaviti živjeti još desetljećima.

Prvo i najvažnije, ispregovaran je trgovinski odnos u kojemu nema carina i nema kvota. Već to je velika novost, i temelj za posebne odnose, jer je Velika Britanija napustila ne samo EU nego i jedinstveno tržište i carinsku uniju s EU, ali je ipak zadržala mogućnost nastavka povlaštenog trgovanja s EU. No, pod jednim velikim i važnim uvjetom, na koji Britanci u početku nisu nikako pristajali, ali na kraju ipak jesu. U zamjenu za pristup europskom tržištu bez carina i bez kvota, Britanci su se obvezali da će u svoje zakonske propise ugrađivati standarde europskih propisa koji se tiču državnih poticaja, radničkih i socijalnih prava, zaštite okoliša i sličnog. Britanci su sve do samog finiša pregovora odbacivali takvu ideju i tvrdili da bi ih to vječno zadržalo u “orbiti Europske unije”, što ne žele. Moguće je da su konačnim pristankom zaista i završili u toj orbiti, tekst sporazuma ima 1256 stranica i javno je dostupan tek od jučer, a treba dosta vremena i truda da se netko probije kroz tu prašumu pravnih termina, no čini se da je za konačni pristanak Britanaca bio važan jedan drugi uvjet, koji im je uslišan. Uvjet je bio da Sud Europske unije nema nikakvu ulogu u slučaju spora oko toga pridržava li se jedna strana (UK) obveze praćenja standarda druge strane (EU). I na kraju je dogovoreno da je u slučaju spora nadležna ad-hoc arbitražna komisija.

Kad je to riješeno, ostalo je pitanje ribarstva. Dogovor je da ribari iz EU nastave uživati pravo ribarenja u britanskim vodama s redukcijom ukupnog ulova za 25 posto (dakle, zadržavanjem na razini 75 % tradicionalnog ulova) tijekom sljedećih 5,5 godina. Tu je postignut kompromis, ali to je jedino područje gdje je Velika Britanija imala snažnije karte. Svugdje drugdje su Britanci tražili ustupke od EU, jedino je tu EU tražila ustupke od Britanaca jer svaka država izvan EU ima u načelu potpunu kontrolu nad svojim vodama, a UK je u ovom slučaju dopustila nastavak tradicionalnog ribarenja EU-ribarima do kraja lipnja 2026., točno deset godina nakon referenduma o Brexitu.

Nakon toga će se UK i EU svake godine dogovarati o pristupu i kvotama. No, EU je u posljednji trenutak pristala na još jedan ustupak prema Britancima i tu je navodni šarm Borisa Johnsona možda donio prevagu. Prema pisanju Daily Telegrapha, novina za koje je Johnson pisao kolumne prije no što je postao premijer, preokret u finaliziranju pregovora dogodio se kad je Johnson u jednom razgovoru s Ursulom von der Leyen, Nijemicom na čelu Europske komisije, rekao (na miješavini njemačkog i engleskog): “Viel Hummer, kein Hammer”. Više jastoga, manje čekića. Von der Leyen je pod pojmom “hammer” (čekić) opisivala Johnsonu zahtjev da EU zadrži pravo kažnjavanja UK-a u bilo kojem dijelu trgovinskih odnosa (npr. carinama na aute iz Velike Britanije) ako Britanci ne ispunjavaju obveze dogovorene u ribarstvu. Kad je Johnson rekao “kein Hammer”, šefica Komisije razgovarala je s premijerima i predsjednicima 27 država članica i vratila se s ustupkom: EU je odustala od tog principa kažnjavanja.

‘Ostavimo Brexit, gledajmo naprijed’

Sama Ursula von der Leyen, na press konferenciji u Bruxellesu na kojoj je objavila postizanje dogovora, posegnula je za citatom iz Shakespearea: - Rastanak je tako slatka rana… - rekla je. I dodala: - Vrijeme je da okrenemo stranicu i gledamo u budućnost. Svim Europljanima želim poručiti da je vrijeme da ostavimo Brexit za sobom. Naša je budućnost “made in Europe”.