Nakon pobjede Zorana Milanovića u utrci za Pantovčak, šef HDZ-a Andrej Plenković najavio je “tvrdu” kohabitaciju s Milanovićem iako nikad nije detaljno objasnio što bi to točno trebalo značiti. Poslije se pokazalo da se radilo o tvrdnji bez uporišta u činjenicama, ne samo zato što Hrvatska već dva desetljeća nema polupredsjednički sustav, koji bi opravdavao korištenje termina kohabitacija, nego i zato što su Milanović kao šef države i Plenković kao premijer uglavnom funkcionirali besprijekorno. Milanović je stalno naglašavao da je on sa svojim četverogodišnjim premijerskim iskustvom itekako svjestan svojih ograničenih ovlasti prepuštajući premijeru i Vladi da rade svoj posao ne želeći se miješati u tuđi posao i ponavljati greške svoje prethodnice.
Izjava, reakcija, sukob
Milanović i Plenković brzo su se dogovorili o diplomatskim imenovanjima, kao i o produljenju mandata čelniku obavještajne službe i novom čelnom čovjeku Hrvatske vojske, čime su se potvrdile Milanovićeve najave iz kampanje kako će, kada postane predsjednik, biti Plenkovićev “najbolji prijatelj”. Oni koji su najavljivali i priželjkivali epski obračun vječnih protivnika na kraju su ostali razočarani. Između Pantovčaka i Banskih dvora ne samo da nije bilo ozbiljnih sukoba nego nije bilo čak ni razmirica. Konstruktivan Milanovićev odnos prema Plenkovićevoj Vladi nastavio se i tijekom epidemije koronavirusa i osobito nakon razornog potre-sa u prijestolnici iako izvanredne okolnosti u kojima se zemlja našla, u skladu s Ustavom, povećavaju važnost Milanovićeva položaja pretpostavljajući suradnju predsjednika i premijera.
>> VIDEO Zbog ovih majica Milanović je napustio obilježavanje obljetnice Bljeska: "To je provokacija."
No, kohabitacijska idila ipak nije dugo potrajala. Suzdržan ali konstruktivan odnos Milanovića i Plenkovića, iako je riječ o otvorenim političkim suparnicima, preživio je koronavirus i potres, ali ne i Jasenovac i Okučane. Najprije je Milanovićeva izjava u Jasenovcu kako HOS-ovu spomen ploču na kojoj je uklesan ustaški pozdrav “za dom spremni”, koja je iz Jasenovca premještena u nedaleku Novsku, treba maknuti i negdje baciti, izazvala žestoku reakciju šefa Sabora Gordana Jandrokovića, a onda je sukob Milanovića i Plenkovića eskalirao nakon Milanovićeva naprasnog odlaska iz Okučana.
Milanović je Plenkovićev ostanak na obilježavanju obljetnice “Bljeska”, iako su u protokolu sudjelovale i osobe u HOS-ovim majicama, nazvao “kukavičkim činom”, na što mu je Plenković uzvratio kako je njegov odlazak iz Okučana “kukavičluk”, podsjetivši Milanovića da je upravo Vlada Ivice Račana legalizirala grb HOS-a sa spornim nazivom, ali i da je Milanović u svom premijerskom mandatu rekao da mu se “fućka za ZDS”, optuživši ga za “nekonzistentnost” i “kvazimoraliziranje”.
Bolja meta od Bernardića
Premijer je podsjetio Milanovića da su HDZ i njegova Vlada “nebrojeno” puta osudili zločinački karakter ustaškog režima i zločine u Jasenovcu ne dopuštajući da se njemu i njegovoj Vladi oko toga imputiraju “bilo kakve konotacije” jer to, kako je rekao, “neće proći”. Znači li to da je počeo otvoreni rat Plenkovića i Milanovića?
>> FOTO 25. obljetnica vojno-redarstvene operacije Bljesak
Takav bi rat za Milanovića u ovom trenutku bio posve neproduktivan i iracionalan. Milanović je u više navrata ponavljao da on ne sudjeluje na predstojećim izborima. Da je Milanović želio predvoditi opoziciju na izborima protiv HDZ-a, onda se ne bi kandidirao za predsjednika države. Unatoč njegovom principijelnom stavu oko ustaškog pozdrava, premda taj stav nije u suglasju s Milanovićevim odnosom prema tom problemu u premijerskom mandatu, na što i Plenković s pravom upozorava, otvaranje rasprave oko HOS-a i ZDS-a u ovom trenutku teško može koristiti Milanoviću, ali zato itekako može pomoći Plenkoviću, koji žestokim napadom na Milanovića pokušava mobilizirati unutarstranačku i izvanstranačku desnicu, dok istodobno osuđuje ustaške zločine i brani protuustavno korištenje ustaških insignija, koliko god to bilo protuslovno i apsurdno.
No, Plenković se u ovom slučaju, uoči skorih parlamentarnih izbora oslanja na uobičajenu taktiku HDZ-a, koji će i ovaj put svoje birače uvjeravati kako su “crveni” već zauzeli Pantovčak pozivajući ih da ne dopuste da “crveni” zauzmu i Banske dvore. Nije neobično da su Plenković i Jandroković za prvu metu odabrali upravo Milanovića, koji je u usporedbi s neuvjerljivim Davorom Bernardićem neusporedivo bolja meta. On je taj koji u ovom trenutku najbolje artikulira stavove lijevog elektorata, o čemu svjedoči i njegova uvjerljiva pobjeda na nedavnim izborima.
Sad samo treba vidjeti hoće li se Milanović dati uvući u Plenkovićev predizborni rat. Zasad šuti i ne odgovara na napade, ali s njim i njegovim karakterom, koji mu je u prošlosti nanio više štete od svih njegovih protivnika, nikad ne možemo biti posve sigurni.
Čim se počelo pričati o izborima, normalno da je SDP morao napraviti ideološku podjelu. U doba korone i trajanja vladinih mjera to je jedini način da pokupe značajan broj glasova... Ovo je odmah ukazalo i na to da će Milanović biti glavni u vođenju SDPove kampanje i da će opet biti fokus na ideologiji... A u konačnici jedini ideološki sukob koji postoji u Hrvatskoj, je revitalizacija Jugoslavije i Jugokomunizma, što je potpuna suprotnost Hrvatskoj i demokraciji. Sve drugo je derivacija tog sukoba... Sukob je započeo Milanović izjavom da spomen ploču poginulim pripadnicima HOS-a treba baciti u smeće. Sve dalje su reakcije, što znači da je Milanović u potpunosti postigao svoj cilj...