Miroslav Škoro na svojem Facebook profilu objavio je kako je postignut koalicijski dogovor s Blokom za Hrvatsku.
"Danas smo doktor Igor Peternel, Stipo Mlinarić i ja položili vijenac žrtvama komunizma u Gračanima. Pridružio nam se i doktor Zlatko Hasanbegović, predsjednik Bloka za Hrvatsku s kojim smo postigli koalicijski dogovor o zajedničkom izlasku na izbore", napisao je Škoro te dodao:
"Na današnji dan, kada neki obilježavaju, a možda i slave godišnjicu smrti Josipa Broza Tita, šaljemo poruku da je Tito bio diktator pod čijim su režimom učinjeni strašni zločini. Ti zločini nisu ispitani i zalagat ćemo se za to da se svi zločini svih totalitarnih režima kroz prošlost znanstveno i utemeljeno obrade da bismo mogli neometano ići u budućnost koja je pred nama."
Kažu naši "napredni" antifašisti i ljevičari da je sramota što se u Zagrebu ne slavi 9. svibnja kao dan pobjede nad fašizmom... i dobro je da se ne slavi.. 8/9. svibnja bi trebali biti dani pijeteta i spomena na tisuće nevinih civilnih žrtava grada Zagreba koje su nakon ulaska u grad (a prije nego je 10. zagrebačkom korpusu uopće bilo dopušteno da uđe u grad) poklali preobučeni chetnici "đenerala" Đoke Jovanića. Srpske divizije 1. i 2. armije su u prodiranju prema zapadu prošle kroz Srijem i Slavoniju i pokupile sve srpsko što je moglo nositi pušku, izbrijalo ih, nabilo im zvijezde na šajkače i šubare i poslalo ih u "oslobađanje" Hrvatske od ustasha i domobrana. Po ulasku u Zagreb, to oslobađanje se uglavnom svelo na pljačku, ubojstva i silovanja svega što se kreće. Dakle, prvi je u Zagreb ušao bivši oficir srpske kraljevske vojske đenerala Draže Mihailovića, ortodoksni chetnik Đoko Jovanić, komandant šeste ličke-udarne divizije sa svojim koljačima za 'brza dejstva'. Kasnije je zbog tih 'zasluga' postavljen za načelnika zagrebačke vojne oblasti (1967.-74.) te proglašen narodnim herojem(1951.). Živio je taj donjolapački krvolok u Zagrebu sve do prvih demokratskih izbora, 1990.g. kada je u paničnom strahu od gnjeva hrvatskog naroda, pobjegao odmah po utemeljenju Republike Hrvatske u Beograd, gdje je umro 2000. skrivajući se u vojnom stanu bez imena na vratima te je i pokopan u Aleji 'narodnih heroja' na Novom groblju, u Beogradu ! Pa vi drugovi slavite 8. maja. Mi nećemo.