Ratzinger u Linzu 1991. o Međugorju: Crkva ga ne želi gušiti

Crkva ne želi ništa gušiti što donosi dobre duhovne plodove - riječi su bivšega kardinala, prefekta Zbora za nauk vjere i sadašnjeg pape Josepha Ratzingera, koje je u razgovoru s pokojnim međugorskim župnikom fra Slavkom Barbarićem 1991. godine rekao u Linzu, komentirajući ukazanja u Međugorju.
Uz ograđivanje kako glede ukazanja ne može još reći postoje li ili ne, J. Ratzinger je u poduljem razgovoru s fra Slavkom Barbarićem dao obećanje da će o tim stvarima sud dati komisija Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije.
Osim što je pozorno iz prve ruke dobio podatke kakve se pozitivne refleksije zbog međugorskih ukazanja šire po svijetu, papa Benedikt XVI. od fra Slavka Barbarića s radošću je primio knjige i brošure, koje se bave međugorskim fenomenom, koji nakon 25 godina jednakom snagom privlači pozornost milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta. Javnost o tom sastanku upoznata je preko katoličkog mjesečnika Naša ognjišta pišući da se dogodio za hodočašća mladih u Linz.

Pozitivno mišljenje
Na naslovnoj stranici lista Neue Bildpost 8. rujna 1991. godine kao prefekt Kongregacije za nauk i vjeru Joseph Ratzinger najavio je skoro rješenje međugorskog pitanja i objavio da će se u svakom slučaju nastojati održati Međugorje kao hodočasničko mjesto molitve.
Naš sugovornik fra Marinko Šakota kao veliki pobornik lika i djela fra Slavka Barbarića, o čijim je svećeničkim aktivnostima napisao svojevrsni hommage Živjeti srcem, otkriva nam kako mu je on tada govorio da Ratzinger ima pozitivno mišljenje o Međugorju kao svetištu hodočasnika iz cijelog svijeta i pozitivnoj energiji i nadahnuću koje iz njega zrači.
Detalji razgovora nikad nisu u cijelosti objavljeni i prema mišljenju našeg sugovornika, oni se tek trebaju pronaći u bogatoj ostavštini koja je ostala iz pokojnog fra Slavka Barbarića. Ali tu je fotografija kao dokaz toga razgovora, koju ekskluzivno objavljujemo.
Upravo na mjestu pročelnika Zbora Ratzinger je došao mnogo puta u dodir s Međugorjem, i to od samih početaka, pa mu taj problem nikako nije od jučer. Štoviše, neki njegovi nekadašnji potezi spriječili su pokušaje da Međugorje bude zabranjeno.
Tako je već u studenome 1983. Zbor pod njegovim vodstvom pitao mostarskog biskupa Pavla Žanića dokud je stigla njegova komisija.
Na sjednici proširene komisije 26. rujna 1985. biskup Žanić izjavio je da je bio u Rimu i tražio da Crkva zauzme negativan stav prema Međugorju, ali da mu je kardinal Ratzinger odgovorio da treba čekati završetak rada komisije.
Kako je Vatikan bio nezadovoljan njezinim rezultatom, jer je velikom većinom odbacila ukazanja, Ratzinger je naložio Biskupskoj konferenciji Jugoslavije da osnuje svoju komisiju, što je i učinjeno u siječnju 1987. godine.

Mjesto molitve
Ratzinger im je tada kazao, kako kaže fra Jozo, da treba sadržati brigu za pastoral jer te ljude treba ispovijedati, pastorizirati, poučavati, čuvati nauku te pomoći franjevcima i ljudima koji su tamo angažirani jer je to mjesto molitve.
Nagađalo se da je kao kardinal bio privatno u Međugorju, a vidjelac Ivan Dragičević kaže da su mu neki svećenici govorili da je ondje bio 1986. godine. Jednom je prilikom Ratzinger kazao: “Zabrana službenih hodočašća ipak ne znači da privatne grupe i pojedinci ne smiju tamo hodočastiti”.
Njegovi službeni stavovi poznati su preko stavova Zbora. Naime, Zboru je upućeno više pitanja o službenom stajalištu Crkve prema Međugorju. Zbor je dao nekoliko odgovora.
U njima je dao do znanja da Sveta Stolica izjave mostarskog biskupa smatra njegovim osobnim mišljenjem i da one nisu konačan i službeni stav Crkve koji bi zahtijevao pristanak i poslušnost te da je jedina vrijedeća Zadarska izjava koja je ostavila mogućnost budućim istraživanjima, kao i to da su do konačnog suda Crkve dopuštena privatna hodočašća u Međugorje s pastoralnom pratnjom vjernika.

Kad je Kongregacija za nauk vjere, pod vodstvom kardinala Josepha Ratzingera, prije 15 godina iz Zadra dobila tekst Biskupske konferencije Jugoslavije u kojem su biskupi pod vodstvom tadašnjeg mostarskog biskupa Pavla Žanića tražili da se Međugorje prekriži, Ratzinger ga je vratio biskupima. To je učinio i s prepravljenim tekstom pa su onda biskupi upitali što to tekst treba sadržati. Ratzinger im je tada kazao da treba sadržati brigu za pastoral jer ljude koji hodočaste u Međugorje treba ispovijedati, poučavati, čuvati nauk, pomoći franjevcima i ljudima koji su tamo angažirani... Jer, to je mjesto molitve. Stoga se može zaključiti da je Ratzinger tada obranio Međugorje. Ono je za Crkvu još uvijek otvoreno, neriješeno i bolno pitanje. Tako je sve do danas, dokle god papa ne odluči drukčije.

Nakon završene pobožnosti križnog puta na međugorskom brdu Križevcu, 24. studenoga 2000. godine umro je fra Slavko Barbarić. Fra Slavko rođen je u Dragićini 1946. Zaređen je za svećenika 1971. Na području pastoralne teologije postigao je magisterij 1973. u Grazu. Od 1973. do 1978. radio je kao svećenik u Čapljini. Doktorat iz religijske pedagogije postigao je 1982. u Freiburgu. Istodobno se školovao i za psihoterapeuta. Od 1982. do smrti radio je s hodočasnicima u Međugorju. Vodio je mnogobrojne duhovne vježbe i govorio o međugorskim događajima po cijelom svijetu, utemeljio brojne zaklade, humanitarne udruge koje su pomagale bolesnima, djeci, ovisnicima o drogama. Pisao je članke za različite publikacije, kao i knjige o međugorskoj duhovnosti koje su prevedene na više od dvadeset jezika.