Razbojnik poznat kao glumac: Počeo je krasti kad mu je bilo samo 9 godina

Kada je pred kraj života napisao autobiografiju u kojoj je razotkrio niz zanimljiv detalja, Sutton je otkrio i da ta legendarna rečenica nije bila njegova, već ju je smislio novinar koji je s njim razgovarao. Time je možda razočarao svoje “obožavatelje”, no i dalje je ostao uglađeni pljačkaš koji je banke pljačkao gotovo 30 godina pri tome se služeći lukavošću i šarmom, a ne oružjem.

Istina, pištolj je imao, no Sutton se ponosio činjenicom da ga nikada nije upotrijebio. A susret s njim jedna od njegovih žrtava opisala je sljedećim riječima:
– Pri njegovoj pljački ostanete zatečeni, a ono što vam se odvija pred očima izgleda kao da gledate film u kinu. Samo razlika je u tome što biljeter drži pištolj.

Sutton je rođen 1901. u američko-irskoj obitelji u Brooklynu. U školu je išao do osmog razreda, nakon čega je otišao od kuće. Radio je svakakve poslove – bio je službenik, bušač, vrtlar... No onda je otkrio svoje pravo zanimanje – odlučio je postati kradljivac.

Legenda kaže da je krasti počeo kada mu je bilo samo devet godina, a s vremenom je s krađa prešao na provale. Kada mu je bilo oko 20 godina, orobio je radnju oca svoje djevojke.
– Bili smo zaljubljeni i trebao nam je novac da možemo pobjeći – pravdao se poslije na sudu na kojem je i osuđen.
Osuda ga nije obeshrabrila u daljnjim kriminalnim aktivnostima, a u međuvremenu je upoznao Doca Tatea, iskusnog obijača sefova koji ga je podučio tom poslu.

Sutton je tada počeo pljačkati banke i zlatarnice, a uskoro je shvatio da prije obijanja sefa treba do njega znati doći. U početku je Sutton taj problem rješavao na tradicionalni način: vitlao je puškom, upadao u banku te tražio novac.

No onda je jednog dana, dok je motrio banku koju je namjeravao orobiti, vidio čuvare koji su iz oklopnog vozila iznosili dnevni utržak. Shvatio je prednost uniformi, odnosno da ljude u uniformama nitko ništa previše ne pita. Niti im se zagledava u lice. Sutton je od tada odlučio banke pljačkati odjeven kao poštar, dostavljač, policajac, serviser...

Tada je dobio i nadimak The Actor, a svoju teoriju o uniformi koja ga štiti isprobao je tako što je jedan dan banku orobio odjeven kao poštar, a drugi put kao serviser. No najviše je volio koristiti krinku policajca, a pratio ga je glas i da je uglađen, jer se tako odnosio prema svojim žrtvama.

Novac koji je ukrao trošio je na užitke, dobru odjeću te žene, koje su ga obožavale. Bio se i oženio, no žena ga je ostavila nakon jednog uhićenja poslije kojeg je osuđen na 30 godina robije u Sing Singu, jednom od najozloglašenijih američkih zatvora. I najstrože čuvanih.

No to nije spriječilo Suttona da pobjegne iz Sing Singa, i to 11. prosinca 1932. kada se popeo preko zatvorskog zida s pomoću dva para ljestava dugih 2,70 metara. Na slobodi je nastavio pljačkati banke, sve do siječnja 1934. kada je ponovno uhićen i osuđen, ovaj put na 25 godina zatvora.

Iz zatvora u koji su ga poslali pokušao je pobjeći četiri puta, a bijeg mu je uspio peti put kada je bio jedan od 12-ice zatvorenika koji su pobjegli kroz tunel. Uhićen je istog dana kada je pobjegao te ponovo vraćen u zatvor, a zbog bijega mu je kazna povećana na doživotnu. No 1947. Sutton je opet isplanirao bijeg u kojem su se on i drugi zatvorenici preodjenuli u zatvorske stražare te s pomoću ljestava preskočili zatvorski zid.

Sutton je nastavio pljačkati banke, dospio je i na FBI-jev popis najtraženijih, a policija se sjetila da on voli lijepa odijela pa je, osim policijskim ispostavama, njegova fotografija isporučena i svim newyorškim krojačima.

Ta je taktika upalila jer ga je Arnold Schuster, krojačev sin, prepoznao u metrou, pa je Sutton uhićen u veljači 1952. Njegovo je uhićenje izazvalo medijsko ludilo jer su mediji Suttona predstavljali kao novovjekog Robin Hooda iako je on samo pljačkao bogate a da je novac davao siromašnima.

Posljedica svega tog bila je da su gangsterski krugovi likvidirali Schustera, kada se doznalo da je on odao Suttona policiji. Suttonu je na doživotni zatvor dodano još 105 godina zatvora, no iz zatvora je ipak pušten 1969. jer je uvjerio vlasti da je ozbiljno bolestan.

Svoju vrckavost i drskost pokazao je sljedeće godine kada je za televiziju snimio reklamu kojom je reklamirao bankovne kartice!?

>> Pogledajte i galeriju fotografija zgodnih hrvatskih navijačica na dočeku Vatrenih