Razornu moć nakon potresa pokazuju i destruktivci

Nije samo potres pokazao svoju razornu moć. Pokazali su to i kojekakvi destruktivci u politici, medijima i na društvenim mrežama koji iz puke obijesti, pakosti ili uobičajenih ideoloških ili politikantskih razloga i u tragičnim okolnostima pune nam glave izmišljenim ili napuhanim pričama, kritizerstvom i sličnim manipulacijama te zapravo samo izmiču jedino preostalo tlo pod nogama onima koji su ostali bez svega.

Naravno da divljenje i ponos izaziva koliko je znanih i neznanih pojedinaca spremno pomoći i naravno da je taj osjećaj solidarnosti i zajedništva u medijskoj prezentaciji dobio naglašeni značaj, jer je ohrabrujuće saznanje za ljude u nevolji da je čitava Hrvatska uz njih. Ali sada je, a pogotovo će to biti važno kad taj zanos mine, i da država zna, može i čini sve što je u njezinoj moći da im što prije reorganizira život. Stoga je konstruktivna kritika dobrodošla, ali ona populistička, politikantska i defetistička kritika psihološki može imati poguban učinak u teškim emocijama nabijenim okolnostima.

Koji je smisao toga što se i iz mrvica, neke krive riječi ili geste, izvlače defetistički zaključci o tomu kako bi sve propalo jer država ne čini ništa da se mnogobrojni pojedinci nisu samoorganizirali. A onda kad se ministrica turizma pohvali što turistički sektor čini, onda ju se pribija na stup srama jer je, zamislite, dodala da je Ministarstvo organiziralo dopremanje kamp-kućica hotelijera iz Istre. Ili prigovori o samopromociji dobročinitelja. Samo neka se “hvale” što više na korist potrebitih jer to je i poziv drugima da učine isto. Gdje su državni kontejneri, propituju dežurni kritičari, nesvjesni da ih je 286 pred bolnicama diljem zemlje zbog koronavirusa.

Ili, koliko je ridikuloznih komentara ispisano jer je Ravnateljstvo civilne zaštite pozvalo da se na gmail adresu ili telefonom dojavljuju potrebe za kontejnerom jer mnogi nemaju ni struje, a ni telefona. Pa naravno da će za njih to odraditi drugi. Čemu i te političke tenzije već pri raspodjeli prvih boca s infuzijom financijske pomoći. Te priče kako država nije učinila ništa samo govore da što prije treba uspostaviti stožernu organizaciju i kriznu komunikaciju jer učinjeno je puno, a može se i bolje.